Na današnji dan 1991. – VRO ‘Đavolja greda’ poznatija pod nazivom ‘Kopački rit’
Niti jedan pedalj hrvatskog teritorija neprijatelj više nije okupirao na ovoj istočnoj bojišnici i na taj način vratio se moral i hrvatskoj vojsci i stanovništvu u gradu Osijeku
Prije točno 27 godina vojno-redarstvenom akcijom “Đavolja greda” poznatijom pod nazivom “Kopački rit” spriječen je daljni prodor neprijateljskih snaga nakon pada Vukovara i obranjen Osijek.
Nakon okupacije Paulina Dvora 16. prosinca 1991., odnosno nakon što su srpske postrojbe izbile na lijevu obalu Drave i nasuprot Donjogradskom groblju, Luci Tranzit i Nemetinu, hrvatska strana morala je krenuti u protunapad.
Naime, prednji kraj obrane Osijeka sada je bio izložen izravnoj vatri s boka, dok je istočni dio grada bio izložen u cijelosti.
Štoviše, preko Kopačkog rita agresoru se otvarala mogućnost povezivanja sa snagama istočno od Osijeka, a kako je bila riječ o području prohodnom za tenkove, postojala je čak i opasnost od presijecanja grada na dva dijela.
Stoga je cilj akcije „Đavolja greda“ bio potisnuti agresora sa šireg prostora Kopačkog rita i proširiti zonu obrane na lijevoj obali Drave, i kako bi se onemogućio prilaz sjevernim dijelovima grada.
No, agresorske snage bile su vrlo dobro ukopane i opremljene, te su imale dobre izvore informacija, zbog čega je već u prvom sukobu 16. prosinca bilo žrtava na hrvatskoj strani.
Stoga je udar 18. prosinca 1991. izveden u strogo kontroliranim uvjetima, a komuniciralo se isključivo u šiframa motorolama i telefonom.
Nositelj akcije bila je 135. brigada, zatim dijelovi specijalne policijske jedinice Orao, topništvo i 1. bojna 160. brigade, vod specijalne postrojbe Bojna Frankopan, pripadnici policije iz Belog Manastira, te riječna ratna flotila.
Nakon izviđanja i topničke pripreme, hrvatske postrojbe potpuno su porazile okupatora.
Još istog jutra zapovjednik osječke obrane Branimir Glavaš obišao je teren i čestitao im. U oslobađanju je poginulo 8 hrvatskih branitelja, a akcija „Đavolja Greda“ pamti se kao prvi ofenzivni uspjeh hrvatskih postrojbi na istočnoslavonskom bojištu.
Zaplijenjena je pritom veća količina oružja i opreme, a srpske snage više nisu napredovale na tom dijelu bojišnice te je Osijek do kraja rata ostao nepokoreni grad.
