Na današnji dan, 16. rujna 1991. godine, poginuo je heroj Domovinskog rata i grada Siska Marijan Celjak.

Rođen je u Sisku 1. svibnja 1957. godine u kojem je i odrastao, školovao se i zasnovao obitelj. Radio je u Termoelektrani Sisak, a dolaskom demokratskih promjena u Hrvatsku uključuje se u politički život grada. Jedan je od osnivača Hrvatske demokratske zajednice u Sisku, a aktivno se uključio i u organiziranje obrane grada od mogućih napada.

U ljeto 1991. osnovan je 57. samostalni bataljun Zbora narodne garde sa sjedištem u Sisku. Za zapovjednika je imenovan Antun Bobetko, dok je dozapovjednik postao Marijan Celjak. U svojoj knjizi „Sve moje bitke“ general Janko Bobetko prisjetio se kako se Celjak, bez vojnog školovanja, nametnuo autoritetom u postrojbi kao dobar zapovjednik. Uskoro je postao jedna od ključnih karika u obrani grada Siska te je započeo uspostavljati obranu grada u selu Komarevo nadomak Sisku.

Upravo je Marijan Celjak imao ključnu ulogu u zauzimanju prvog vojnog objekta JNA u Domovinskom ratu – Barutane u Sisku. Naime svojim pregovaračkim vještinama uspio je ispregovarati predaju JNA zajamčivši im slobodan odlazak u bilo koju vojarnu JNA. Nakon što su odabrali onu u Petrinji, Celjak je osobno s njima sjeo u autobus i otpratio ih do odredišta. Nedugo potom započela je blokada svih objekata JNA u Hrvatskoj.

Marijan Celjak opet je pokušao pregovaranjem nagovoriti JNA da preda bez borbe raketnu bazu Žažina kraj Siska. Ovaj put je bio nakratko zarobljen no to ga nije obeshrabrilo da 16. rujna u Šašnoj Gredi, gdje se nalazila radarska baza JNA, ponovno ode na pregovore. Bio je svjestan da su ondje žene i djeca pripadnika JNA te je htio izbjeći nevine žrtve.

Imao je veliko povjerenje kod nas dragovoljaca, zato što je bio izuzetno korektan i hrabar čovjek, Hrvatsku je imao u srcu, vodio je brigu o svakom čovjeku, svi su mu ljudi bili jednaki, i kuda god se išlo, Marijan je išao prvi, Marijan nas je vodio. Marijan nas nikada nije slao, a da on nije išao. Tako je bilo i ovdje u Šašnoj Gredi, Marijan je išao na pregovore, on je mogao poslati svoga izaslanika na pregovore, ali on to nije htio, išao je sam.

Jurica Devčić, 57. Samostalnu bataljun ZNG-a

Nažalost Marijan je pod nerazjašnjenim okolnostima u Šašnoj Gredi smrtno stradao. Ubrzo potom suborci su 57. samostalni bataljun nazvali njegovim imenom. Danas njegovo ime nosi i jedna od sisačkih ulica kao i plaketa za istaknutu ulogu u obrani Siska koja se dodjeljuje svake godine za Dan grada Siska. Iza Marijana ostala je supruga Marica te troje djece – 10- godišnja Marijana, 8-godišnji Ivan te 7-godišnja Ana.

Izvori
Literatura
Bobetko, Janko. Sve moje bitke. Zagreb: vlastita naklada, 1996.
Šaravanja, Vjekoslav. 10.000 djece bez roditelja u Domovinskom ratu. Slavonski Brod: Obiteljski centar župe Duha Svetoga, 2001.

Internet
Mario Gršić: “„Marijan Celjak je bio izuzetno korektan i hrabar čovjek, Hrvatsku je imao u srcu….“”, Portal53.hr, pristup ostaren 6. rujna 2020., http://portal53.hr/marijan-celjak-je-bio-izuzetno-korektan-i-hrabar-covjek-hrvatsku-je-imao-u-srcu/
Hrvoje Klasić: “Zaboravljeni heroj Domovinskog rata – bio je jedan od ključnih za obranu Siska”, Večernji.hr, pristup ostvaren 6. rujna 2020., https://www.vecernji.hr/vijesti/zaboravljeni-heroj-domovinskog-rata-marijan-celjak-decko-iz-susjedstva-bio-je-jedan-od-kljucnih-za-obranu-siska-1003493
Siscia.hr: “Marijan Celjak – heroj Domovinskog rata”, pristup ostvaren 6. rujna 2020., https://siscia.hr/marijan-celjak-heroj-domovinskog-rata/
UHB HEP-a 1990.-1995.: “MARIJAN CELJAK: heroj Domovinskog rata”, pristup ostvaren 6. rujna 2020., http://www.uhbhep.hr/marijan-celjak/