Ona nije morala poginuti, ali je stala uz branitelje – priča o Viktoriji Borovec

Viktorija Borovec – Neugasli plamen mladosti i domoljublja: 49 godina od rođenja djevojke-heroine

Danas, 2. lipnja 2025. godine, Hrvatska se s tugom, ali i ponosom prisjeća Viktorije Borovec – djevojke koja je postala simbol neugasle mladosti, hrabrosti i žrtve u obrani Domovine. Da nije prerano poginula u jeku Domovinskog rata, Viktorija bi danas navršila 49 godina.

Rođena 1975. godine, Viktorija je bila šesnaestogodišnjakinja kada je, u najtežim danima jeseni 1991., izgubila život pod neprijateljskom granatom u svom rodnom Osijeku. Tog 16. listopada, u svojstvu pripadnice Civilne zaštite, nesebično je stala uz branitelje – bez oružja, bez zaštite, ali s neizmjernom vjerom u slobodu i pravednost borbe za Hrvatsku.

U dobi kada su njezini vršnjaci živjeli bezbrižno, Viktorija je izabrala put hrabrosti. Nije bila dužna boriti se. Nije ju na to prisilio zakon, već srce. Bila je dio generacije mladih koji su stali na prvu crtu obrane ne zato što su morali, već zato što su osjećali da moraju. U njihovoj svijesti, Hrvatska nije bila politička fraza – bila je dom, majka, temelj identiteta.

Granate i metci nisu birali. Dječje igre zamijenili su sirene za uzbunu, a školske torbe prve sanitetske torbe. Osijek, kao i mnogi hrvatski gradovi, bio je pod stalnim napadima, a Viktorija je, unatoč opasnosti, odlučila ostati – i pomoći. Njezina žrtva ostaje trajni podsjetnik na cijenu slobode koju danas živimo.

Viktorijina obitelj, prijatelji i suborci nose duboku bol, ali i neopisiv ponos. Njezino ime zauvijek je upisano među one koji su Hrvatsku stvarali krvlju i srcem. Bez sustava, bez sigurnosti, s vjerom. Ona je bila jedno od tisuća djece Hrvatske – onih koji nisu morali, ali su svejedno stali pred opasnost jer su voljeli.

Danas, 34 godine nakon njezine smrti, sjećanje na Viktoriju Borovec nije izblijedjelo. Naprotiv – postalo je svjetionik generacijama koje dolaze. U vremenu kada se često zaboravlja što znači žrtva, važno je pričati njezinu priču. Da se zna. Da se pamti. Da se poštuje.

Njezin duh i hrabrost žive dalje – u svakom slobodnom koraku, u svakoj školi u miru, u svakom djetetu koje danas bez straha hoda ulicama Hrvatske. Zahvaljujući njoj i tisućama njoj sličnih, Hrvatska je danas slobodna.

Počivaj u miru, Viktorija. Tvoja mladost nije izgubljena – ona i dalje gori kao baklja istine, ljubavi i domoljublja. Tvoje ime neće biti zaboravljeno. Tvoja žrtva nas trajno obvezuje.