Otvoreno pismo Mladena Pavkovića predsjedniku Republike Srbije

Vučiću, kleknite i molite, poput Branta!

Evo, gospodine Aleksandre Vučiću, predsjedniče Republike Srbije, približava se još jedna tužna obljetnica – okupacija Vukovara i Škabrnje, koje su se dogodile tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.

Već u nekoliko navrata, hrvatski branitelji, (među kojima i moja malenkost, u ime Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.), na čijem sam čelu), tražilo je da nam omogućite postavljanje spomen ploče u nekom bivšem srpskom koncentracijskom logoru, od Stajićeva do Niša. Vaše službe, gle čuda, odgovorile su mi na tu našu zamolbu – da će se ovaj zahtjev razmotriti, a nakon toga i da se razmatra i da ćemo dobiti odgovor u „zakonskom roku“.

Međutim, od 2013. do danas svi su rokovi  prošli kao voda ispod  beogradskog mosta.

Više se po tom pitanju niste javljali! Kako? Zašto?

Stoga se, gospodine Vučiću, uoči 18. studenoga, „otvorenim pismom“, ponovno obraćamo Vama. Kao prvo, nanovo želimo da podržite našu inicijativu, tim prije jer je riječ o miroljubivoj akciji, bez provokacija, bez političkih i inih uplitanja, a koja ima za cilj podsjetiti, prije svega, odati dužno poštovanje onima koji su dali svoje živote tijekom srpske i crnogorske agresije na Republiku Hrvatsku, a potom i poučiti mlade u Republici Srbiji, ali i šire da se u Hrvatskoj od 1991.-1996. vodio žestoki rat, te da svaki rat nanosi patnju, bol i tugu. Vama je poznato da ni jedan hrvatski vojnik tih  ratnih godina nije prešao srpsku granicu, da ni jedna hrvatska granata nije pala na teritorij Srbije ni Crne Gore, pa je stoga dosta da se, kao u svezi Jasenovca,  (pre)okreće istina. Vrijeme je da već jednom Srbija prizna da je ratovala u Hrvatskoj, da je s njezine strane Hrvatskoj učinjena ogromna materijalna i ina šteta, da su u Srbiji, Crnoj Gori i drugdje postojali koncentracijski logori u kojima su zatvarani i mučeni Hrvati, da se neprestano otkrivaju nove masovne grobnice, te da su naposljetku u tom ratu ubijeni i mnogi hrvatski civili: djeca, žene, starci. Oko 1800 Hrvata i dalje se vode kao nestali. Nadam se da Vam je to poznato, tim prije jer ste  prema nekim informacijama i sami navodno, kažemo navodno, sudjelovali u ratu protiv Hrvatske, kao vojnik. Zašto i to ne reći, ako je možebitno tako i bilo. A ako nije, unaprijed se ispričavamo.

Gospodine Predsjedniče, ne kažemo da u ovom ratu kojeg mi zovemo Domovinskim, a Vi Otadžbinskim nisu stradali i brojni Vaši sugrađani. Jedno od groblja srpskih vojnika i civila, kojeg zovemo “grobljem šajkača“, još se uvijek nalazi nedaleko centra Grada Vukovara, ali o tome se gotovo više ništa i ne objavljuje. S druge pak strane, u tom istom Gradu – mučeniku nalazi se i veliko, Memorijalno groblje iz Domovinskog rata na kojem se mogu vidjeti čak 938 bijela križa, a svaki od njih označava jednog ubijenog  u obrambenom Domovinskome ratu.

Svaki zločin, složit ćete se, ima svoga zločinca. Stoga krenimo svi zajedno u raščišćavanje povijesti, pronađimo i osudimo ljude koji su činili zla. Dosad, na žalost, ni jedan visoki časnik zloglasne JNA nije osuđen.  A jedna ovakva spomen-ploča kakvu  želimo postaviti u nekom od bivših logora u Srbiji ili Novom Sadu,  jer je nekako najbliži Vukovaru, našoj svetinji, može samo doprinijeti da se ukaže da se nešto takvoga više nikada ne ponovi.

U Republici Srbiji, kako čujemo, uglavnom ne podnose našeg prvog predsjednika i vojskovođu i utemeljitelja RH dr. Franju Tuđmana. A taj velikan hrvatske povijesti među ostalim spasio je na desetine tisuća srpskih života! Naime, zamislite da je Tuđman svojedobno naredio da se Vukovar oslobodi vojnom akcijom, sigurno bi izginulo na desetine tisuća Srba, ali i veliki broj Hrvata. Jedan mudri hebrejski Talmud reče - "Tko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet!"

A Tuđman ih je spasio na tisuće!

Zar toliko godina od početka rata nije dovoljno da kažemo i da se prisjetimo točno kako je bilo? Tko je kome prvi "ušao u dvorište"!? Postoje svjedoci, brojni dokumenti, fotografije, video i ini zapisi, pa je sve relativno lako rekonstruirati. Mislite li da će se za 50 godina  govoriti i pisati drugačije? Nas, gospodine Predsjedniče, kao vjerojatno i Vas, zanima istina i samo – istina.

Stoga bi istina možebitno krenula i od ove jedne skromne i prigodne  spomen-ploče, koje se mnogi ne samo u Novom Sadu, već i u Srbiji, kako čujemo, bezrazložno plaše i protive. Bez razloga. Ona je tek put istine, a dvije istine nisu i nikada ne će postojati.

Zar je tako teško reći "oprosti"? Njemačka i Francuska su to već odavno riješile, a bile su ljuti protivnici u II. svjetskom ratu.

Dajte nam podršku u ovoj akciji, dajte nam da postavimo barem  tu jednu ploču, to sjećanje na naše najmilije. Naša inicijativa nije na "državnoj razini", već na običnoj, ljudskoj, na inicijativi malih ljudi.

Eto, gospodarstvo između naših država svakim je danom sve bolje, zašto ne bi tako bilo i kad je u pitanju i suvremena povijest?

Uostalom g. Vučiću, reći ćemo Vam i ovo da pored svega, imate povijesnu šansu, kao njemački kancelar Willy Brandt. Kako to ne shvaćate? Brant je (u prosincu 1970.) došao u Varšavu i klečao 30 sekundi pred spomenikom ustanku u  Varšavskom getu, u II. svjetskom ratu. Istina, ovom gestom najprije je izazvao otpor u vlastitoj zemlji, ali u tih pola minute zadivio je svijet svojim povijesnim činom. Na taj način omogućio je novi početak u njemačko-poljskim odnosima. Rekao je da se molio da Nijemcima bude oprošteno!

• Nad ponorom njemačke povijesti, pod teretom milijuna ubijenih, uradio sam što ljudi  inače rade kad jezik zakaže-  napisao je kasnije u svojim sjećanjima.

Klečao je kao grešnik, oslanjajući se na kršćanske motive.  

Inače, da oprostite, Vama su puna usta demokracije, ljudskih prava, slobode, istine…

Pa, ako je tako, predsjedniče Republike Srbije, ako ništa drugo, onda dođite 18. studenoga  u Vukovar, na Ovčaru, kleknite i molite, poput Branta. Povijest vam to neće zaboraviti!

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91)