OVO JE NOVI ZAPOVJEDNIK RUSKIH SNAGA U UKRAJINI, Putin se nada da će okrenuti tijek rata
Ruski predsjednik Vladimir Putin imenovao je iskusnog generala Aleksandra Dvornikova, heroja Ruske Federacije, glavnim zapovjednikom ruskih snaga na području Ukrajine, objavili su američki izvori u nedjelju, što barem naizgled označava ozbiljnu prekretnicu u načinu upravljanja ruskim snagama na terenu.
Zapadni analitičari isticali su kako je nedostatak glavnog zapovjednika na terenu bio jedan od glavnih razloga zašto se ruska invazija Ukrajine doimala kaotično i nekoordinirano. Naredbe zapovjednicima samostalnih postrojbi su stizale izravno iz Kremlja, bez jasnih uvida u situaciju na terenu, a njihove akcije nisu bile usuglašene, već je svaka jedinica djelovala samostalno, bez da je pružala podršku ili surađivala na postizanju istog cilja kao i druge.
Napuhana priča o bogatoj karijeri
Dolazak Dvornikova to će gotovo sigurno promijeniti, tvrdi iskusni vojni analitičar Tom Cooper, no tvrdnje o Dvornikovom bogatom ratnom iskustvu i brojnim uspjesima ozbiljno su napuhane. Ono što ukrajinski branitelji sada mogu očekivati, tvrdi Cooper, su frontalni napadi uz žestoku potporu artiljerije – i malo što drugo.
Aleksandr Vladimirovič Dvornikov rođen je 22. kolovoza 1961. u gradu Usurijsku, u ruskom Primorskom kraju na dalekom istoku tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Pohađao je vojnu školu Suvorov u Usurijsku, i 1978. je počeo služiti u sovjetskoj vojsci. Izobrazbu za časnika završio je 1983. u moskovskoj Visokoj školi za zapovjednu obuku, nakon čega je preuzeo zapovjedništvo nad svojim prvim vodom, a kasnije i satnijom.
Nakon što je diplomirao na vojnoj akademiji Frunze 1991., Dvornikov je postao zamjenik zapovjednika bojne u Zapadnoj vojnoj skupini – prvo sovjetskim, a potom ruskim snagama u Istočnoj Njemačkoj, koje su tamo ostale i nakon ujedinjenja, do 1994.
Dvornikov je do 1994. postao zapovjednik 154. samostalne motorizirane pješadijske bojne, koja je sudjelovala u prvom čečenskom ratu. Godinu dana kasnije, postao je zamjenik zapovjednika 248. motorizirane pješačke pukovnije, a 1996. preuzeo je i zapovijedanje 248. pukovnijom. Za svoje vojne zasluge u Čečeniji, te je godine dobio i Orden za hrabrost.
Sljedeće godine, postao je zapovjednikom 1. gardijske motorizirane pješadijske pukovnije u moskovskoj vojnoj oblasti. Između 2000. i 2003. bio je prvo zamjenik, a potom zapovjednik 19. motorizirane pješadijske divizije. U svibnju 2000. dobio je Orden za zasluge otadžbini, za svoju ulogu u drugom čečenskom ratu. Njegovo iskustvo iz čečenskih ratova, tvrdi Cooper, jedino je relevantno vojno iskustvo koje Dvornikov posjeduje.
Zapovjednik u Siriji
Do 2005., završio je školovanje na generalskoj vojnoj akademiji, i postao je zamjenik zapovjednika 36. armije u Sibirskoj vojnoj oblasti, a 2008. postao je zapovjednik 5. armije crvenog stijega. U 2011. postao je zamjenik zapovjednika Istočne vojne oblasti, a 2012. prvi zamjenik zapovjednika Središnje vojne oblasti. Iste je godine promaknuti u generala bojnika. U prosincu 2014. promaknut je u generala pukovnika, a iduće godine poslan je u Siriju, kao prvi zapovjednik ruskih oružanih snaga u Siriji u sklopu ruske vojne intervencije pomoći sirijskom diktatoru Bašaru al-Asadu.
Njegov je vojni angažman u Siriji bio Dvornikova prilika da se istakne, no na zapadu je postao poznat po masovnim razaranjima i udarima na civilne mete koje su provele njegove snage. Ubrzo nakon što je stigao u Siriju, Dvornikov je uspostavio rusku zračnu bazu u blizini sjeverozapadne obale, odakle su ruski lovci-bombarderi na dnevnoj bazi udarali po položajima oporbenih snaga u Siriji, uključujući i civilne centre poput grada Alepa. Procjenjuje je se kako su za njegovog mandata u Siriji ubijene tisuće civila, no njegovi uspjesi na terenu bili su znatno ograničeni.
Dvornikov je bio zapovjednik ruskih snaga u Siriji od kolovoza 2015. do srpnja 2016., te je bio zadužen za planiranje ruskih i savezničkih operacija protiv sirijskih pobunjenika u sjevernoj Latakiji, sjevernoj Hami, i južnom Idlibu. No, unatoč moskovskoj propagandi, ruske snage u tom periodu nisu se borile s islamistima Islamske države, več isključivo protiv oporbene Slobodne sirijske vojske. Dok je Dvornikov bio u Siriji, ruske se snage nikad nisu našle bliže od 100 kilometara daleko od položaja islamskih džihadista.
Dvornikov je bio zadužen za obuku i ponovno uspostavljanje Sirijske arapske armije (SAA), u sklopu koje je okupio sve dostupne paravojne skupine koje su podržavale Asada i pretvorio ih u “IV. udarni korpus”. Radilo se o korpusu samo na papiru, jer su njegove “brigade” zapravo bile veličine bojni i sastojale se od 500 do 800 vojnika. Okupio je raznovrsne vojne postrojbe, od osobnih satnija Asadovog brata Mahera do milicija alevitskih ratnih vođa ih provincija Hama i Latakija, povezanih sa oružanim snagama Sirijske nacionalističko-socijalističke stranke i ostataka 76. oklopne brigade Sirijske arapske armije.
Gubio sve bitke
Dvornikovov IV. korpus započeo je svoju ofenzivu u listopadu 2015. napadima na položaje pobunjenika u Latakiji i Hami, no sve su bitke imale istu strategiju – frotnaltni napadi uz podršku ruske artiljerije – i sve su završile s neuspjehom i teškim gubicima. Primjerice, jedina kršćanska postrojba koja je bila dio IV. korpusa izgubila je svih svojih dvadesetak tenkova u samo dva dana.
Do listopada, Dvornikov je morao u pomoć pozvati postrojbe Iranske revolucionarne garde i Hezbolaha, koje su vodile uspješnu ofenzivu prema Alepu, i išlo im je dovoljno dobro da su mogli poslati dvije manje brigade Hezbolaha u pomoć Dvornikovu u sjevernoj Latakiji. Uslijedilo je dva mjeseca žestokih bitki, Dvornikov je proveo stravičnu kampanju zračnih udara na to područje iz kojeg je izbjeglo čak 80.000 Turkmena na jug Turske, a 1. i 2. obalna divizija Slobodne sirijske armije izgubile su 3000 od svojih 5000 vojnika. Što je Dvornikov mogao pokazati kao svoj upjeh nakon te ofenzive? Prva linija bojišnice pomakla se oko 15 kilometara na sjever, i od tada se više nije micala.
Usporedo s bitkama u Latakiji, Dvornikov je vodio i kampanju u sjevernom Homsu, uz istu strategiju – masivna podrška artiljerije, žestoki zračni napadi, i potom frontalni napad pješadije. Za razliku od Latakije, u Homsu Dvornikov nije dobio pomoć od Iranske garde, i IV. korpus nije uspio osvojiti ni pedlja teritorija. Pobunjenici u tom području zadržali su svoje pozicije sve do 2017. kada su ispregovarali povlačenje.
Stravična kampanja
Dvornikov u svojih prvih deset mjeseci zapovijedanja nije sam uspio postići gotovo ništa – jedino je njegova zračna podrška pomogla Iranskoj gardi da zauzme Alep i razbije opsadu Nubola i Zahre. No, Dvornikov je i dalje na svoje iranske saveznike gledao svisoka, i zahtjevao da mu se njihove jedinice izravno podrede. Toliko se posvađao s Irancima da je ruski ministar obrane Sergej Šojgu morao osobno doći u Teheran u lipnju 2016. kako bi izgladio odnose, no u konačnici mu je ostala samo jedna opcija – poslati Dvornikova natrag u Rusiju.
Dvornikov je u Moskvi dočekan kao pobjednik, a Putin mu je dodijelio Orden Heroja Ruske federacije i imenovao ga zapovjednikom Južne vojne oblasti. U lipnju 2020., Putin ga je osobno promaknuo u generala zbora (četiri zvjezdice).
Dvornikov, ukoliko je uistinu imenovan zapovjednikom za bojište u Ukrajini, sada će biti najviše rangirani general na terenu, i moći će izravno upravljati i koordinirati akcijama ruske vojske u Ukrajini. Cooper vjeruje kako to znači nastavak ruske vojne doktrine u Siriji, Gruziji i Čečeniji – masovna artiljerijska paljba i frontalni napadi – što je već i Sirijska slobodna armija pokazala kako ih se može odbiti, preživjeti i obraniti od njih.
No, ruska će ofenziva vjerojatno postati i znatno sposobnija, čisto zbog prisustva generala s četiri zvjezdice na terenu. Više neće biti međusobnog nadmetanja među generalima pukovnicima na terenu niti suparništva između ruskih brigada – sada će postojati jasna linija zapovijedanja. Pojedini generali više neće samo provoditi Putinove nejasne naredbe i poslati svoje ljude u opasnost, već će postojati i jasan lanac odgovornosti, te će morati biti i osobno prisutni. Ono najbitnije – Vojska Ruske federacije je osmišljena i obučena tako da prima naredbe od stožera lokalne vojne oblasti, što do sada nije bio slučaj. Samim dolaskom Dvornikova na teren, kakav god on bio dobar ili loš zapovjednik, ruske će snage konačno početi djelovati uz onakav lanac zapovijedanja na koji su naučene. Već samo ta činjenica gotovo će sigurno podići njihovu bojnu uspješnost.
