ŽESTOKE REAKCIJE

Žučljive reakcije koje je izazvala zabrana održavanja fotografske izložbe Inije Herenčić u Sinju, a čiji odjeci još traju, nisu pogonjene samo činjenicom da je to, ruku na srce, prva uistinu uzbudljiva stvar koja se ovog ljeta dogodila na domaćoj kulturnoj sceni ni činjenicom da je tim malim skandalom okončana sezona kiselih krastavaca u domaćim medijima.

Razlog zbog kojeg se o ovom potezu sinjskog gradonačelnika Mira Bulja još govori i piše s toliko strasti jest činjenica da je njime izloženo licemjerje i ljevice i desnice, ali i duboki raskol između dviju dominantnih političkih struja.

Izložba “Susret na Tromeđi” predstavlja folklornu baštinu Srba iz područja kod Knina (konkretno, riječ je o ciklusu fotografija koje prate tradicionalnu kulturnu manifestaciju “Sijelo Tromeđe” koja se odvija u selu Strmica kontinuirano već više od pola stoljeća), a autorica joj je mlada fotografkinja Inia Herenčić.

Uhićen i pušten

Tromeđa je, usput, poznata i iz naziva popularnog pročetničkog glazbenog sastava Srpska Tromeđa, također iz Strmice, u čijem su repertoaru i hitovi “Spremte se, spremte, četnici”, a jedan od 20 objavljenih albuma, onaj iz 1995., nosi naslov “Rodni Kninu, stari srpski grade, šta u tebi sad ustaše rade”. Frontmen ovog sastava, 63-godišnji Rajko Lalić, prošlog je mjeseca uhićen – pa ekspresno i pušten iz pritvora – zbog povrede ugleda Republike Hrvatske.

Fotografski projekt Inije Herenčić financijski je poduprlo Srpsko narodno vijeće kojemu je na čelu kontroverzni političar Milorad Pupovac. Upravo je Pupovčevo mecenatstvo bilo razlog da Miro Bulj (u politički možda ishitrenom, ali iz perspektive populizma vrlo isplativom) potezu – zabrani održavanje izložbe. Otvorenje je bilo zakazano za 20 sati u srijedu, 4. rujna, u sinjskoj Gradskoj galeriji Sikirica.

“Veliki sam protivnik zabrana, ali u prostorima i ustanovama kojima upravlja Grad Sinj moram voditi računa o osjećajima građana koji su me izabrali. Kao izabrani gradonačelnik i saborski zastupnik, moram voditi računa o poštivanju temelja na kojima je uspostavljena moderna hrvatska država, a tu ponajprije mislim na Domovinski rat”, izjavio je Bulj. Poručio je neka SNV organizira izložbe i manifestacije gdje god hoće, “pa i u slobodnom Sinju u kojem ni u vrijeme korone nije bilo zabrana”, ali u prostorijama i institucijama Grada Sinja, dok je on gradonačelnik i dok ima povjerenje građana, neće. Dodao je kako Srpsko narodno vijeće, koje je jedan od donatora izložbe, izdaje tjednik Novosti, koji iz “tjedna u tjedan pljuje po hrvatskim braniteljima i hrvatskoj državi”.

Jedan od donatora

“Dakle, da je ovu izložbu organizirala neka sinjska udruga ili predstavnici srpske nacionalne manjine iz Sinja, nikakvih problema ne bi bilo. Ovdje je riječ o tome da je gradska ustanova bez mog znanja odlukom ravnateljice dogovorila suradnju sa Srpskim narodnim vijećem i organizirala izložbu u prostorijama gradske ustanove kojom upravlja Grad Sinj”, rekao je Bulj.
Na stražnje noge digli su se odmah kulturnjaci, lijevo orijentirani mediji i političari. Ravnateljica galerije Sikirica Dragana Modrić u javnom se priopćenju požalila kako je došlo do grubog ograničavanja umjetničke slobode i napada na neovisnost rada ustanova u kulturi te da se političke nesuglasice i razmirice ni u kojem slučaju ne bi smjele prelijevati na programsko djelovanje ustanova, pogotovo onih koje promiču međukulturni dijalog.

“Ovim putem se ograđujemo od iznesenih stavova koji promoviraju isključivost po bilo kojoj osnovi, pa tako i nacionalnoj, te izražavamo podršku umjetnici kojoj je ovim činom ograničen prostor umjetničke slobode i izražavanja. Solidarno stajemo uz nju, kao i sve radnike u kulturi kojima politički motivirane odluke ograničavaju umjetničku slobodu, a samim time i životnu egzistenciju dovode u pitanje”, poručila je ravnateljica.

U maraton zgražanja uključili su se redom predstavnici SNV-a, politički komentatori, pa i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek. No Bulj se nije dao pokolebati – štoviše, branio je svoj stav još odlučnijom retorikom: za Pupovca je rekao da je “čuvao leđa diktatoru Aleksandru Vučiću u Bačkoj Palanci, a Hrvatsku zbog oslobodilačke operacije Oluja usporedio s nacističkom Njemačkom”. Rekao je da odbija stati uz bok Andreju Plenkoviću i HDZ-u koji stoje uz Pupovca unatoč tomu što karakter Oluje doživljava dijametralno suprotno od moderne hrvatske države.

Poremećaj pozornosti

Ipak, ključni se dio ove polemike – koja je potrajala dulje nego što je uobičajeno u poremećajem pozornosti definiranoj sredini – razvio tek kad su se u zgražanju nad zabranom izložbe u Sinju počeli natjecati oni koji su prije samo nekoliko godina bili – najveći apologeti zabrana.

Miro Bulj ima pravo. Oni koji su onako rado i oduševljeno podržavali kršenja svih ljudskih prava i sloboda za vrijeme koronarestrikcija, nemaju nikakvo moralno uporište za napad na čovjeka koji se lavlje borio protiv uvođenja diskriminatornih covid-potvrda i učinio Sinj slobodnim gradom u vrijeme diktature.

No je li Buljeva averzija prema Pupovčevu SNV-u zaista opravdana? Dio razloga svakako se krije u transakcijskom odnosu između te institucije i Plenkovićeve vlade, koja je Pupovcu omogućila golemu financijsku korist. Javno dostupni izvještaji to potvrđuju. U proteklom mandatu premijera Andreja Plenkovića, odnosno u prethodnih pet godina, Srpskom narodnom vijeću (SNV) kao krovnom tijelu srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj – usko povezanom s HDZ-ovim koalicijskim partnerom SDSS-om – financiranje iz državnog proračuna više se nego upeterostručilo. Godine 2018. SNV je po službenim podacima primio 2,5 milijuna eura javnih sredstava, a taj iznos potom je sukcesivno rastao na 3,34 milijuna eura 2019. godine, zatim na 4,28 milijuna 2020., na 8 milijuna eura 2021., da bi 2022. dosegao čak 13 milijuna eura.

Riječ je o ukupnim državnim davanjima SNV-u na temelju podataka iz Državne riznice, ali u ove iznose nisu uključena dodatna sredstva koja ta organizacija za provedbu projekata financiranih iz europskih fondova također prima iz državnog proračuna, odnosno od Ministarstva pravosuđa i Ministarstva rada. Tijekom 2023. SNV je primio više od 15 milijuna eura. Saša Milošević, “generalni sekretar” SNV-a, potvrdio je ove podatke, uključujući i onaj da se iznos kojim ta ustanova zaključuje godinu kontinuirano povećava, pa čak i umnogostručuje.

Ostali na suhom

Što SNV radi s tim novcem? Prioritet vijeća već su neko vrijeme kapitalne investicije, odnosno građenje srpskih kulturnih centara diljem Hrvatske. Kad obrazlaže prioritete, Pupovac zvuči – ugroženo. “Ono što su do devedesete bile dijeljene zajedničke kulturno-obrazovne i političke institucije, od početka devedesetih to više nisu bile jer se u Hrvatskoj počeo graditi nacionalni identitet koji više nije uključivao Srbe u Hrvatskoj. Tako da su Srbi i u urbanim i ruralnim sredinama ostali na suhom. U tom novom kontekstu trebali smo početi obnavljati vlastite institucije, devastirane društvene domove, vlastite programe”, objasnio je Pupovac za Jutarnji list, definiravši Srbe u Hrvatskoj kao “novonastalu manjinu”.

Od 2018. sa Srpskim domom u Vukovaru i Srpskom kućom u Pakracu SNV je počeo razvijati “organizacijski i financijski zahtjevan” program obnove ili izgradnje kulturnih centara Srba u Hrvatskoj. Pupovac kaže da je takva infrastruktura nešto što su druge manjine u Hrvatskoj imale još od jugoslavenskog vremena. No je li to baš tako? Čini se da ipak nije. Nijedna druga manjinska organizacija nije dobila 26 milijuna eura iz proračuna. SNV jest. Njihovi se projekti financiraju iz dvaju operativnih programa za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske; prvi je donesen za razdoblje od 2017. do 2020., drugi od 2021. do 2024.

Ambiciozni SNV-ovi projekti skupo stoje građane Republike Hrvatske. Samo će srpski kulturni centar na Rujevici, zgrada površine 1800 četvornih metara, koštati oko pet milijuna eura. Detalji su predstavljeni na tribini nazvanoj “Ususret mjestu susreta”; bit će to za Srbe u Hrvatskoj središnja kulturna institucija na području Primorsko-goranske i dijelu Istarske županije, mjesto za afirmaciju nacionalnih, kulturnih, prosvjetnih i socijalnih potreba. To je samo jedan od četrdesetak istovjetnih projekata koje SNV provodi posljednjih godina.

Prevelika cijena

U Udbini je ove godine otvoren novi prostor namijenjen srpskoj zajednici u Lici. “Novo mjesto susreta Ličana i Ličanki, Srpski kulturni centar u Udbini, inspirirano je zavičajem i teškom velikom istorijom, ali je prije svega posvećeno zajedničkoj budućnosti. Sretni smo što imamo s kim podijeliti ovu svečanost, kao i teret zahtjeva koji pred nas postavlja naša zbilja”, rekao je ličko-senjski dožupan Milan Uzelac u ožujku na otvaranju prvog srpskog kulturnog centra u općini Udbina.

Glumac Dejan Stojaković iz pozorišta Akademija 28 iz Beograda odigrao je monodramu o životu i djelu Save Mrkalja, reformatora srpske ćirilice i jezika te pjesnika, pod nazivom “Slušaj kako govorim – Sava Mrkalj”. No u priči o financiranju ove utjecajne organizacije postoji jedna nejasnoća: u financijskim izvještajima SNV-a iznosi deklarirani kao “prihodi od donacija iz proračuna” dramatično se razlikuju u odnosu na stvarne isplate iz proračuna, koje precizno broji sustav Državne riznice.

Do 2015. iznosi su se potpuno poklapali, a nakon toga nastaje razlika koja se s godinama povećava i gotovo redovito SNV prima više novca iz proračuna nego što prikazuje u svojim izvještajima. Nacional se svojedobno intenzivno pozabavio tim nerazmjerom, no u SNV-u su tvrdili da je zapravo riječ isključivo o knjigovodstvenom pitanju te da se dio novca koji primaju iz proračuna knjiži kao “obaveza” – onaj dio namijenjen projektima koji još nisu realizirani. Premda pri isplatama iz državnog proračuna postoji pravilo da se neutrošen novac u njega mora uplatiti natrag, SNV objašnjava da je za dio svojih projekata zatražio produljenje rokova realizacije i da upravo tomu služe sredstva koja posjeduje na računu.

Financijski moćni SNV dio javnosti percipira kao Pupovčev unosni etnobiznis. Misli to i bivši Buljev stranački kolega Nino Raspudić, koji se pita što opravdava toliko povećanje donacija iz proračuna SNV-u.

Ne promiču kulturu

“Toliko Pupovac košta. Ono što je žalosno jest to što od tog novca golema većina Srba u Hrvatskoj nema nikakve koristi, nego se financira ekstremno lijevi tjednik Novosti u kojem većinom rade ražalovani Hrvati koji su ostali bez medijske skrbi i koji u biti stalno konfrontiraju srpsku zajednicu s hrvatskom većinom. To je kompletan jedan politički tjednik koji se ne bavi srpskom manjinom nego ekstremno lijevom klevetničkom agresivnom propagandom”, istaknuo je. I Daniel Spajić iz Domovinskog pokreta na SNV gleda kao na etnobiznis.

“Imate cca 10 tisuća Srba koji su branili Hrvatsku u ratu. Nemoguće je da se u 25 godina ne može iznjedriti nijedan od tih ljudi koji bi čestito zastupali Srbe u Hrvatskoj. Koji ne bi bili etnobiznismeni kao Pupovac. A Novosti, to ni Srbi ne čitaju. Ne promiču nikakvu kulturu, nego mržnju prema državi od koje dobivaju novac”, zaključuje Spajić.

Likovali su kada je zabranjen Thompsonov koncert

Isti ti koji se zgražaju nad mojom odlukom podržavali su zagrebačkoga gradonačelnika kada je zabranio isticanje zastava Hoda za život na gradskim stupovima u Zagrebu i time diskriminirao jedan dio građana Zagreba. Isti ti pljeskali su zabrani Marku Perkoviću Thompsonu da pjeva u pulskoj Areni i Puli iako je riječ o hrvatskom branitelju koji je branio Hrvatsku. E pa, gospodo, ako vam je toliko stalo do izložbe Pupovčeva Srpskog narodnog vijeća u galeriji Sikirica u Sinju jer zazivate slobodu govora, mišljenja i slobodu umjetničkog izražavanja, počnite se boriti i za zastave Hoda za život u Zagrebu i za Thompsona u pulskoj Areni – dokinuo je Bulj mogućnost argumentirane daljnje rasprave, poručivši moralizatorima da ih smatra “najobičnijim licemjerima koji bi zabranjivali što im ne odgovara i držali drugima s kojima se ne slažu moralne lekcije”. 

Srpski kulturni centri niču

Anja Šimpraga naglasila je da su srpski kulturni centri diljem Hrvatske “trajni spomenici srpske kulture, istorije i budućnosti”. Samo u Lici, Srbi imaju na raspolaganju devet mjesnih kulturnih domova, čiju je obnovu financirao SNV: u Gornjoj Ploči, Mogoriću, Vrepcu, Lipovu Polju, Doljanima, Gornjem Babinu Potoku, Ličkom Petrovu Selu, Debelom Brdu i Donjem Lapcu. SNV-ovi domovi i centri otvoreni su u Belom Manastiru, Vukovaru, Osijeku, Slavonskom Brodu, Virovitici, Pakracu, Daruvaru, Bjelovaru, Garešnici i Kninu. Počinje i gradnja centra u Petrinji s galerijom i uredima na tisuću kvadrata, nadomak pravoslavne crkve sv. Spiridona, manji multikulturalni domovi trebaju nastati u Ogulinu, Zadru, a u Dvoru na obali Une kupljena su dva i pol hektara zemljišta za gradnju centra “koji će biti poseban po tome što će čuvati vrijednost banijske tradicionalne drvene arhitekture”.

SNV financijski podupire još srpske povratnike, njih 1600, brojne komemoracije “u povodu ratova 40-ih i 90-ih”, obnovu spomenika, umjetničku produkciju, istraživanja, izdavaštvo, razvoj i investicije, informiranje preko tjednika i portala Novosti, Arhiv Srba, stvaranje muzejskog fonda za budući muzej Srba u Hrvatskoj, podršku obrazovanju na srpskom jeziku i kulturi, antifašističkim organizacijama.

POLITIČKI SPREGA SDSS-a I HDZ-a, KULTURA JE NEGDJE DRUGDJE

Ovdje se ne radi o kulturnim projektima, već o političkoj trgovini između SDSS-a i HDZ-a. Srpski kulturni centri, koje financira Srpsko narodno vijeće (SNV) pod vodstvom Milorada Pupovca, zapravo su dio šire političke strategije očuvanja i jačanja položaja SDSS-a u Hrvatskoj. Iako se na površini promoviraju kao projekti očuvanja srpske kulture i povijesti, njihovo financiranje i realizacija ovise o političkoj trgovini između SDSS-a i HDZ-a, koja omogućava održavanje političke stabilnosti i interesa obje strane.

HDZ-u je podrška SDSS-a ključna za održavanje parlamentarne većine, dok SDSS koristi tu suradnju za osiguravanje sredstava i infrastrukture za jačanje svoje političke baze među srpskom manjinom. Ovi tzv. kulturni projekti koriste se kao alat za političku konsolidaciju, a ne za istinsko promicanje kulturnih vrijednosti.

Dakle, nije riječ o kulturnoj inicijativi, već o političkim dogovorima i interesima koji se kriju iza ovih "kulturnih" aktivnosti, gdje je kultura samo paravan za političku trgovinu između SDSS-a i HDZ-a.