Priča je završena: ‘Izrael mora pregaziti pojas Gaze’
Pokazalo se da proturaketna obrana i fizički nadzor granice prema Gazi ne osiguravaju Izrael. Priča o pasivnoj obrani završena je. U prvom valu napada Hamasa i ostalih ekstremnih islamističkih skupina na Izrael iz Gaze je ispaljeno više od 5000 raketa. Tijekom godina Hamas je, unatoč izraelskoj blokadi područja Gaze i egipatskoj kontroli, razvijao svoj raketni arsenal vlastitom proizvodnjom i isporukama iz Irana.
Tijekom operacije “Al-Aqsa Flood” toliko velikim brojem ispaljenih raketa u kratkom vremenskom intervalu nadjačao je mogućnost odgovora sustava protuzračne obrane Izraela “Iron Dome”. Istodobno, kopneni upad terorističkih skupina iz Gaze predvođenih Hamasom u Izrael pokazao je nemogućnost pasivnog oblika kopnene zaštite izraelskog teritorija od ugroza koje dolaze iz pojasa Gaze.
Izvješća s terena sugeriraju da Hamas, osim oružja iz Irana i onog proizvedenog u vlastitim manufakturama, koristi i oružje američkog porijekla koje im talibani dobavljaju iz Afganistana. SAD je 2021. završio svoje operacije u Afganistanu i ostavio zalihe oružja afganistanskoj vojsci koju su potom talibani razoružali i raspustili nakon što su preuzeli kontrolu nad zemljom.
Dva razloga
Prema procjenama, samo je Hamas prije posljednjeg napada na Izrael raspolagao arsenalom od 15-20 tisuća projektila. Nije riječ ni o kakvim sofisticiranim raketnim sustavima, nego o nevođenim balističkim raketama zemlja-zemlja različitog dometa, bez ikakvih sustava za navođenje, kojima se gađaju ciljevi na teritoriju Izraela. Kako su rakete zbog nedostatka inercijalnog ili bilo kakvog drugog sustava vođenja na cilj krajnje neprecizne, ispaljuje se veći broj raketa, i to iz dva razloga. Prvi je potreba da se salvom raketa nadoknadi nedostatak njihove nepreciznosti kako bi se pogodili ciljevi na teritoriju Izraela. Drugi razlog je postojanje izraelskog sustava proturaketne obrane “Iron Dome”. Istovremenim ispaljivanjem velikog broja raketa za trajanja ratnog sukoba Hamas je postigao zasićenje izraelske proturaketne obrane tako da se dio raketa, unatoč efikasnom djelovanju izraelskog proturaketnog sustava, ipak probio na izraelski teritorij.
U prošlosti je najviše raketa palestinskim vojnim formacijama u pojasu Gaze dostavljano s teritorija Egipta, velikim dijelom putem podzemnih tunela. No kako je Egipat učvrstio kontrolu na Sinaju i poduzeo velike vojno-policijske operacije prema tamošnjim islamističkim skupinama koje su oružje dostavljale u pojas Gaze, Hamas se u sve većoj mjeri preorijentirao na druge izvore. Rakete im pomorskim i kopnenim putem dostavljaju Iran i libanonski Hezbollah, a prema nekim podacima, pribavljaju se i iz Sudana, gdje su navodno uspostavljena postrojenja za proizvodnju raketa. Rakete se najčešće transportiraju u dijelovima. Zahvaljujući iranskoj tehničkoj pomoći, Hamas je na području Gaze razvio veći broj proizvodnih pogona u kojima po iranskoj tehničkoj dokumentaciji proizvodi raketne projektile. Dio raketa je i originalne domaće konstrukcije i zanatske izrade. Jedan od važnih ciljeva izraelskih zračnih i topničkih udara je i uništenje proizvodnih kapaciteta za rakete, kao i podzemnih tunela kojima se rakete transportiraju s jednog na drugi kraj Gaze, s jednog borbenog položaja na drugi.
Nekoliko verzija
Hamas i ne skriva da iza njegova raketnog arsenala stoji Iran. Tako je čelnik Hamasa Yahya Sinwar u svibnju 2019. godine na javnom skupu izjavio: “Da nije bilo iranske potpore, ne bismo imali ovakve mogućnosti vojnog djelovanja.”
Hamasove ofenzivne sposobnosti, osim raketa, uključuju i nekoliko tisuća minobacača kalibra 82 i 120 mm, sve veći broj bespilotnih letjelica i svojevrsni fortifikacijski sustav podzemnih tunela koji omogućuju brzu i neprimjetnu promjenu borbenih položaja.
Palestinske snage u pojasu Gaze od raketa strane proizvodnje raspolažu nevođenim raketama kalibra 107 mm dometa 8 km iranske proizvodnje, raketama 122 mm ruskog tipa “Grad” dometa 12-40 km ovisno o verziji različitih proizvođača, ruskih i egipatskih, iranskih i sirijskih. Od Irana su pribavljene i rakete “Fajr 3” i “Fajr 5” dometa 43 i 75 km, a od Sirije rakete M302. Postoji nekoliko verzija ove rakete s maksimalnim dometom 90-200 km i bojnim glavama u rasponu od 125-170 kg. Rakete toga tipa pronađene su na brodu “Klos-C”, koji je tijekom plovidbe prema Gazi u ožujku 2014. godine zarobila izraelska ratna mornarica.
U svojim proizvodnim postrojenjima u Gazi Hamas proizvodi rakete M-75, koje imaju domet do Jeruzalema i Tel-Aviva. Raketa nije opremljena nikakvim sustavom za navođenje pa je njezina točnost ograničena, ali je opasnom čini veliki domet koji može dosegnuti najveće izraelske gradove. Ima maksimalni domet oko 75 kilometara i nosi bojnu glavu tešku 10 kg. Hamas proizvodi i rakete J-80 maksimalnog dometa 100 kilometara i bojne glave težine 20 kg. Raketa R-160 proizvedena u Hamasovim postrojenjima ima maksimalni domet od 160 km. Prvi put je korištena tijekom ratnog okršaja 2014. godine, kada je lansirana na Haifu udaljenu 120 km od pojasa Gaze. U Gazi se proizvode i jeftine rakete malog dometa naziva “Qassam” minimalne preciznosti. Prvi proizvedeni primjerci bili su čak napravljeni od stupova prometnih znakova. Kasnije je razvijeno više verzija manufakturne izrade dometa od 3 do 10 km s bojnim glavama od pola kilograma do 20 kg.
Hamas neprestano radi na nadogradnji svojih raketnih mogućnosti kako povećavanjem broja raspoloživih raketa tako i ulažući napore za povećanje njihova dometa i pokušaj razvoja sustava navođenja.
Hamas ima stotine ručnih protuzračnih raketnih sustava uglavnom IC navođenih “Strela-2M” ruskog porijekla i velik broj protuoklopnih raketa, uglavnom ruskih “Korneta”. Velik dio tog naoružanja Hamas je uz pomoć drugih islamističkih skupina nabavio iz Libije nakon rušenja Muammara Gaddafija i rasplamsavanja unutarnjeg ratnog obračuna koji i danas traje.
Raketno nadmetanje
Mreža podzemnih tunela ispod Gaze izuzetno je značajna za Hamasovo vojno djelovanje, pa je prema nekim procjenama u njihovu izgradnju uloženo gotovo 40 posto sredstava Hamasa namijenjenih za njihove vojne formacije. Izraelska vojska u svojim operacijama posebnu pozornost posvećuje tim tunelima, posebice stoga što mnogi duboko prodiru na izraelski teritorij. U svim vojnim djelovanjima prema Gazi jedan je od prioriteta uništavanje podzemne infrastrukture Hamasa. Izraelska strana tvrdi da je tijekom posljednje vojne kampanje uništila više od polovice tunela i značajan dio raketnih proizvodnih pogona. Hamas je od početka sukoba ispalio oko trećine procijenjene zalihe raketa, a kako ne smije dopustiti daljnji pad zaliha, može se predvidjeti da će, ako Izrael ne krene u kopneni udar na teritorij Gaze, što je mala vjerojatnost, smanjiti intezitet raketnih udara.
Kako je izraelski “Iron Dome” u velikoj mjeri umanjivao učinkovitost Hamasovih raketa i mogućnost njihova proboja na izraelski teritorij, Hamas je uporno pokušavao nabaviti bespilotne letjelice, kako izvidničke tako i borbene. Iran je stoga Hamasu stavio na raspolaganje nekoliko bespilotnih letjelica, među kojima je i dron “Ababil” koji se može lansirati iz kamiona i koji je Hamas, ne skrivajući izvor, i javno predstavio.
Hamas u raketnom nadmetanju s Izraelom i njegovim sustavom “Iron Dome” igra na veliki broj u biti primitivnih, ali jeftinih raketa. Procjenjuje se da njihova raketa domaće izrade “Qassam” u svojoj najrazvijenijoj i najskupljoj verziji stoji manje od 800 američkih dolara. Za usporedbu, samo jedan projektil raketnog sustava “Iron Dome”, kojih se ispaljuje stotine prema nadolazećim Hamasovim raketama, stoji više od 50 tisuća američkih dolara. Jedna bitnica sustava “Iron Dome” s 3 do 4 lansera raketa (20 raketa po lanseru) stoji oko 50 milijuna dolara.
Najvažnija pouka
Tisuće Hamasovih raketa koje nemaju nikakvo navođenje ispaljenih na Izrael u biti nemaju nikakav vojni učinak. Najveći dio njih ispaljen je na naseljena mjesta kao velike ciljeve, a pokušaji gađanja izraelskih zračnih baza i vojnih ciljeva završili su potpunim neuspjehom. Činjenica je da su, unatoč tomu, prisilili Izrael na skupi vojni odgovor, između ostaloga, na aktiviranje i korištenje jednoga od najsloženijih raketnih oružanih sustava u svijetu “Iron Dome”. Veliki broj ispaljenih nevođenih raketa u kratkom vremenskom razmaku prema istome cilju u pojedinim trenucima uspio je na pojedinim sektorima udara zagušiti taj proturaketni sustav. Jednostavno rečeno, pod pretpostavkom da je svaka raketa sustava “Iron Dome” rušila jednu nadolazeću raketu, više se raketa obrušavalo na branjene ciljeve nego što je obrambeni sustav mogao ispaliti svojih raketa. “Iron Dome” je ranije, posebice u masivnim raketnim udarima 2021. godine, ipak pokazivao svoju učinkovitost jer je u velikom postotku, navodno i do 90 posto, rušio Hamasove rakete. Ovoga puta je jednostavno zagušen brojem ispaljenih raketa i nadjačan.
Najvažnija pouka koja se može izvući iz raketnog obračuna Hamasa i izraelske vojske upravo je u potvrdi teze da se svaka, koliko god bila sofisticirana, protuzračna ili proturaketna obrana može zasititi velikim brojem zrakoplova ili raketa koje napadaju.
Pokazalo se da proturaketna obrana i fizički nadzor granice prema Gazi ne osiguravaju Izrael, prije svega civile koji su glavni ciljevi dostupni Hamasu. Takva se obrana pokazala neuspješnom jer ne sprečava ni raketne udare niti kopnene upade islamističkih snaga predvođenih Hamasom u Izrael. Priča o pasivnoj obrani završena je. Vojna logika govori – ako želi zaštititi svoj teritorij, Izrael mora fizički ući u pojas Gaze.
