Ratnik sa zamotanim okom ima nestvarnu priču: ‘Gelere ne računam pod ranjavanje’ (VIDEO)

Na današnji dan, 18. lipnja 1992. godine u hercegovačko mjesto Rama stigao je prvi tenk .  Sjećanje na taj trenutak s nama je podijelio slavni vukovarski branitelj  Ivan Anđelić , poznatiji kao  “Doktor”  koji taj događaj pamti vrlo detaljno. Naime, istoga dana kada je stigao tenk, 18. lipnja 1992. – Dok je ranjen po treći put.

“Zvonko Beljo iz Križevaca bio je rođen u Rami, s obzirom da je bio vojni djelatnik, preko HV-a je posredovao da nam se ovdje dopremi pomoć u naoružanju. Također, punopravni branitelj iz Hrvatske bio je podrijetlom iz Rame, au Zagrebu je bila Udruga ramske zajednice čiji je predsjednik dr. sc. Ivan Radić organizirao pomoć”, donajemo od vukovarskog heroja.

Prije tog tenka, kaže, dovezli su dvije haubice, kao i pomoć u hrani i naoružanju. Otkriva nam i kako je sa sobom na ramsku bojišnicu kao pojačanje doveo još 34 hrvatska dragovoljca koji su pretežno bili u Vukovaru i koji su većinom prethodno bili ranjavani:

Dolazak tenka i treće ranjavanje

“Srbi su kontrolirali kvote, no ja sam se vratio 05. svibnja s pojačanjem kako bi obučili ljude za tu tešku bojišnicu. Usput smo tamošnjim ljudima podigli moral, ali i četnici dali do znanja da nemaju šanse za daljnji napredak.”

U ranim jutarnjim satima na dan dolaska tenka, srpske snage granatiraju položaje branitelja na Ravašnici i Zvirnjači, a poslije toga pokušavaju pješački prodor iz smjera Donjeg Ravnog, što branitelji onemogućavaju jakom topničkom vatrom po Ravnim i Ravanjskim vratima.

Upravo među tim braniteljima bio je i naš sugovornik koji je sa svojim ratnim iskustvom stečenim u Vukovaru, Hercegovini bio od velike pomoći. Ne, toga dana je po treći put teško ranjen: 

“Rane od gelera ne računam”

“Ja sam 08. svibnja 1992. po nalogu zapovjedništva iz Tomislavgrada postao zapovjednik HVO općine Rama. Na današnji dan preživio sam treće ranjavanje kada sam naišao na mitraljesko gnijezdo iz kojeg su mi izrešetane obje noge i to toliko da su mi poizbijene kosti. Moji suborci su me pet i pol sati nosili do Rame iz koje sam poslan na liječenje”, priča “Dok” o današnjem danu.

Ne, prvi put Anđelić je ranjen u Vukovaru kada je zadobio trajno oštećenje oka (70 posto.): “Drugi put ranjen sam 10. svibnja 1992. u Rami u predjelu vrata i treći put 18. lipnja 1992. u obje noge. Dva lakša ranjavanja od gelera ne računam. Jedan je još u lijevoj ruci, a jedan je izvađen iz predjela glave”, kaže ovaj heroj Vukovara i Rame.