SKEJO NIJE OSTAO DUŽAN: Stigao odgovor Jukiću! ‘Ne odričem se 10. travnja, sve što je izrekao su laži’! Iznio i optužbe na njegov račun
Marko Skejo reagirao je na osnivanje udruge XI. bojne HOS-a ‘Rafael vitez Boban’ te dodao kako su tada na račun njega iznesene neistine.
Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
‘Iako smo do sada šutjeli ovim činom iznošenja gnjusnih laži prisiljeni smo istupiti u javnosti. Naime, o mom stavu i ratnom putu kojeg sam započeo u lipnju mjesecu 1991. godine, sve je već rečeno. Ne slučajno, naglašavam da sam kao situirani poduzetnik, suprug i otac troje malodobne djece u to vrijeme krenuo u obranu naše Domovine. Najprije u sastavu MUP-a, a kasnije kao pripadnik HV. Moj ratni put počeo je 1991. a završio 1996. godine na dužnosti Zapovjednika 114.br.HV. Imam više ratnog puta to jest ratnih dana nego Jurica Jukić i svi oni okupljeni na spomeniku zajedno.
Kako dolazim iz drniškog kraja moj ratni put započinje baš na tom dijelu ratišta, gdje sam zapovijedao vodom koji je u to vrijeme nosio oznake HOS-a. Od samog početka znao sam i osjećao da tamo pripadam i da sam za dom spreman! Postoji li išta ljepše od tih riječi? Biti za dom spreman!
To što nam ti tako zvani ‘naši’ spočitavaju, oni su dobili nalog i imaju za cilj da nas razjedine , a mi znamo i te kako iz kojeg gnijezda to dolazi. I ovo nije prvi put da nasrću na nas, kako u ratu, tako i u miru. Taj isti nalogodavac koji je 1992.g. bio Načelnik HOS-a došao je u sedmom mjesecu 1992. godine u Split i rekao meni, zapovjedniku IX. bojne HOS-a u jeku najžešćeg rata, da je rat pri kraju i da rasformiram postrojbu. Ali gle čuda rat je potrajao…
Okaljati ime udruge, čast poginulih i živih pripadnika IX. bojne HOS-a, jedine postrojbe koja je svoj ratni put bez ijedne mrlje u Domovinskom ratu odradila do samog kraja rata. Na ponos i diku svih hosovaca, svih onih koje vole svoju Domovinu. Sudjelovala je u svim važnim akcijama Domovinskog rata, nerijetko uz bok gardijskim brigadama. O našem ratnom putu također je sve već rečeno.
Ponavljam, ne odričem se ni NDH-a, ni 10. travnja, ni pozdrava Za dom spremni! Isto tako moram reći da nije bilo NDH-a ne bi bilo ni današnje Hrvatske. Ako zagrebemo u povijest od stoljeća 7. samostalna i nezavisna država Hrvatska težnja je i san svakog pravog istinskog Hrvata. Onoga ko ljubi svoj Dom.
I onda se u onom ratu kao u Domovinskom ratu ginulo za isti cilj. Za jedinu nam domovinu Hrvatsku. Čega da se odričem, ne razumijem?!
Zapovjednik IX. bojne HOS-a ‘Rafael vitez Boban’ postao sam na inicijativu, satnika Ivana Vuletića tada v.d. zapovjednika IX. bojne HOS-a, ne na inicijativu Jurice Jukića kako on kaže, jer je u to vrijeme bio smijenjen zbog malverzacija s novcem u Livnu još u ožujku 1992. godine. Kad sam preuzeo zapovijedanje bojnom već tada je nosila ime ‘Rafael vitez Boban’, koje je dobila na inicijativu prvog zapovjednika IX. bojne HOS-a pukovnika Joze Radanovića, čini mi se, u studenom 1991. godine što se može potkrijepiti dokumentacijom. Znači nisam joj ga ja dao, ali sam jako ponosan što nosi to ime. A on kaže da se nikad tako nije ni zvala. Kakve li ironije? To je samo još jedna u nizu laži kojom se služi gospodin Jukić.
Nadalje, ako ne znate imenovani je prije mene bio predsjednik Udruge IX. bojne HOS-a, iste ove udruge, koje sam ja sada predsjednik, s koje je smijenjen također zbog malverzacija novcem.
Imao je priliku zapovijedati IX. bojnom HOS-a u ratu, voditi udrugu u miru, dokazati svoje sposobnosti, ugled. Ali nije uspio. I sad bi osnivao novu udrugu. Svi ljudi koji su bili s njim, koji su ratovali s njim znaju točno o čemu se radi, a znamo i mi u udruzi. Toliko o dotičnome, pa sami prosudite.
Kolike su njegove zasluge u Domovinskom ratu, mogu posvjedočiti njegovi suborci iz tog vremena koji se vrlo dobro sjećaju, kako je ratovao i gdje je bio. Ratišta koja spominje nije ni dan danas posjetio, a kamoli u ratnim vremenima. Sve što je izrekao su laži. Sve će se pokazati kroz neko vrijeme. Neka demantira sve navedeno. Današnja slika sa spomenika i ljudi koji su ga podržali govori više od tisuću riječi. Za njih je rat završio davne 1992. godine i sad bi nam ti isti govorili kako da se ponašamo. Pametnom dosta.
Toliko je očito što je u pozadini cijele priče. Okaljati ime postrojbe sa mnom na čelu. Tko su nalogodavci i u čijem interesu rade nije teško za prosuditi. A ja im poručujem da poslušaju Thompsonovu pjesmu Kletva kralja Zvonimira, pa ću izdvojiti jedan refren: ‘Prodali su naše snove Judini sinovi, suvo zlato bacili u blato…’ Udruga smo koja brani i čuva spomen na poginule, umrle i žive pripadnike naše postrojbe, kao i njihove obitelji, čuva spomen na Domovinski rat. Da se nikad ne zaboravi.
Također moram spomenuti i mladež koja je pridruženi i ravnopravni član udruge. To njih boli.
Sjetite se samo 9. travnja ove godine, naše svečane akademije na kojoj smo dodijeli odlikovanja za poginule, umrle i žive pripadnike. Isto tako pripremamo monografiju i knjigu postrojbe, prijavljujemo se na natječaje. Stalno smo aktivni, i onda nas takvi poput Jukića prozivaju i svrstavaju u kontekst neprihvatljiv za nas. Nismo zaboravili dijasporu ni ljude koji su nas pratili i u onim ratnim vremenima i danas u miru. Pogledajte naše slike i slike njegovih potkupljenih političkih žetončića i bit će vam sve jasno.
Ja kao ratni zapovjednik IX. bojne HOS-a ‘Rafael vitez Boban’ i 114. br. HV u ono vrijeme sam postrojavao na tisuće bojovnika i dan danas u miru mogu postrojiti vojsku kojom sam zapovijedao, na koju sam iznimno ponosan, a ti gospodine Jukiću vidjeli smo danas tvoju vojsku pored spomenika poginulim vitezovima naše postrojbe. Na tvoju sramotu Jurice Jukiću. Bog i Hrvati. Za dom spremni!’, poručio je Marko Skejo.
