ŠKORO SADA MORA ODLUČITI Hoće li postati lider desnice ili estradnjak koji se zaigrao politikom

Nakon što je kao lider konzervativne političke scene u prvome krugu predsjedničkih izbora Miroslav Škoro osvojio više od 400 tisuća glasova, bilo je jasno da su pred njime veliki dani, ali i velika očekivanja. I sam svjestan poruke koju su mu birači poslali, Škoro već u izbornoj noći obznanjuje svojem biračkom tijelu da ga neće iznevjeriti, nakon čega se nakratko povlači u izolaciju, mišljajući strategiju za ulazak u političku arenu.

No iz današnje perspektive, čini se da je Škoro sa svojom strategijom ipak predugo čekao.

Domovinski pokret osnovan je iznenada, samo nekoliko mjeseci uoči parlamentarnih izbora, čime mu se prostor za manevre, promišljanja, ali i izgradnju konstruktivne i konkretne političke opcije osjetno smanjio, što se pokazalo i u dogovorima s potencijalnim koalicijskim partnerima. Razgovori sa Suverenistima trajali su tjednima, a u konačnici su jedva pronašli zajednički jezik.

S druge strane Škoro je ostao bez Mosta koji se na predsjedničkim izborima pokazao kao važan saveznik jer je riječ o parlamentarnoj stranci koja uživa veliki ugled u Dalmaciji, čiji su pojedinci među biračima pozitivno percipirani. Upravo se na predsjedničkim izborima pokazalo da je Škori Dalmacija slaba točka i da će je bez toga saveznika teško osvojiti, što su na koncu potvrdili i parlamentarni izbori jer je na njima u devetoj i desetoj jedinici osvojio samo tri mandata, a da je surađivao s Mostom, taj bi rezultat bio mnogo respektabilniji. Premda se Most nakon raskida suradnje sa Škorinim pokretom raslojio, ovi parlamentarni izbori pokazali su da je ipak riječ o respektabilnoj opciji koja je preživjela tri izborna ciklusa, a na ovim posljednjima ujedno se profilirala u stabilnu političku opciju, postajući samostalno, bez koalicijskih partnera, treća politička opcija u zemlji, što Škoro nije – premda je osvojio osjetno veći broj mandata od Mosta, on je to učinio s nizom nezavisnih kandidata na svojim listama, ali i kroz suradnju sa Suverenistima.

Nemoguća suradnja

Suradnju zato nije mogao realizirati s bračnim parom Raspudić, koji je Mostu donio dva mandata, jedan u prvoj zagrebačkoj jedinici, gdje se Marija Selak-Raspudić borila s jakim momcima, Bernardićem i Plenkovićem, a jedan u drugoj izbornoj jedinici, gdje je njezin suprug Nino Raspudić snage odmjeravao s Jandrokovićem, ali i sa samim Škorom, što je navodno i bilo predmet prijepora u dogovaranju suradnje između Mosta i Škore. Naime, Škoro je po svaku cijenu nastojao izbjeći prvu jedinicu u kojoj se trebao sučeliti s Plenkovićem, a u toj drugoj izbornoj jedinici želio se natjecati i Raspudić, procjenjujući da ondje živi puno Hercegovaca, koji su mu naklonjeni. Kako bilo, nakon tih trzavica svi su krenuli svojim putem. Ne može se reći da Škoro na  parlamentarnim izborima nije ostvario respektabilan rezultat, no daleko je to od onih najavljivanih 30 mandata, osim toga, njegov uvjet da Plenković ne može biti premijer pao je u vodu jer predsjedniku HDZ-a za formiranje vladajuće većine Škorin pokret ni ne treba. Škoro sada ima priliku u sabornici biti žestoka oporba Plenkovićevu HDZ-u, no ni tu situacija nije potpuno stabilna jer postoji mogućnost da dio njegovih zastupnika predsjednik vladajuće stranke pretvori u vlastite žetončiće te da za neko vrijeme destabilizira i rasturi Škorin pokret. Upravo zato što Škoro nije realizirao zacrtane planove, nameće se pitanje je li i u kojoj mjeri kampanju ipak pogrešno vodio. Doajen konzervativne političke scene Anto Đapić stava je da se Škoro ipak malo previše zaigrao. Naime, prema Đapićevim riječima, lider Domovinskog pokreta prvu je veliku grešku napravio nakon prvog kruga predsjedničkih izbora.

‘Da je Škoro nakon poraza na predsjedničkim izborima pozvao birače da glasaju za Kolindu Grabar-Kitarović, on bi sada doista osvojio 30 mandata, no s obzirom na to da to nije učinio, ispalo je da je na Pantovčak doveo Zorana Milanovića, čime se zamjerio dijelu konzervativnih, ali i HDZ-ovih birača’, napominje Đapić te dodaje da je velika greška u Škorinoj kampanji bilo i to što se  pretjerano napadački odnosio prema Plenkovićevoj stranci, trpajući je u isti koš sa SDP-om, što je probudilo HDZ-ovu biračku mašineriju te je time šef Domovinskog pokreta zapravo dijelom i nesvjesno učinio veliku uslugu Plenkoviću. ‘Mislim da je vrlo žestoka kampanja koja se na desnici vodila protiv HDZ-a kumulirala biračko tijelo Hrvatske demokratske zajednice. Posve je krivu kampanju vodio Domovinski pokret, HDZ i SDP se ne mogu trpati u isti koš, pogotovo ne pred konzervativnim biračima. To je dovelo do toga da biračko tijelo donese odluku kakvu je donijelo’, smatra Đapić te napominje da to nije jedini gaf Domovinskog pokreta. ‘Bili su previše kategorični da neće ići s Plenkovićem, a to ne voli nijedna velika stranka, pogotovo HDZ, pa iako je pokret ostvario lijep rezultat, to mu ne znači ništa’, konstatira naš sugovornik.

Nepoznata imena

Uistinu, lijep, dvoznamenkasti rezultat za Škorin pokret ne znači previše, Plenković je na izborima odradio maestralan posao, a pred Domovinskim pokretom stoji vrijeme u kojem će ipak morati malo dublje promisliti o svojem političkom angažmanu. Dobar dio kandidata koje je Škoro na listama predstavio tek se treba profilirati jer se, uz iznimke, ondje okupilo mnoštvo neprepoznatljivih kadrova koji se u politici moraju dokazati. Takva neprepoznatljiva lica, koja je Škoro na brzinu gurnuo na liste, svakako su pridonijela slabijem rezultatu od najavljivanog. Osim toga, Škoro će morati odlučiti je li lider konzervativne političke scene ili estradnjak koji se zaigrao politikom. Ako je doista želio voditi konzervativce, na njegovim se listama nisu trebali naći ljudi poput Lazara Grujića, koji su odbili dio konzervativnog biračkog tijela. Tu se Škoro pomalo pogubio, pokazujući da iskustvo s glazbenih pozornica nije istovjetno onomu iz političkih arena. Kritičari će reći da je sa svojim listama zabrazdio previše udesno, drugi pak kako je i s nekim izjavama pretjerao pa ih je kasnije bilo teško sanirati. Jedna od takvih svakako je ona o abortusu i silovanim ženama, o kojoj se danima raspravljalo u javnom prostoru i pokušavalo objasniti što je Škoro doista rekao. Škoro se u isti mah zamjerio i konzervativcima i biračima centra, što je Plenkovićev kandidat  Jandroković vješto okrenuo u svoju korist, jer za razliku od popularnog glazbenika, on u svojim nogama ima niz značajnih i dobro odigranih političkih utakmica. Te političke utakmice ključne su i za ublažavanje medijskih napisa, a mediji, istini za volju, Škoru kroz kampanju uistinu nisu štedjeli. U samom finišu saznalo se tako da je njegova supruga Kim u mladim danima surađivala i objavljivala članke u četničkom časopisu Amerikanski Srbobran, a nekoliko objavljenih fotografija potvrdilo je da je Škorina supruga bila članica Balkan Dance Ensemblea koji je nastupao u srpskim zavičajnim klubovima. Tu su priču iz Domovinskog pokreta nastojali stopirati, ali bezuspješno.

Loša obrana

Bez uspjeha se Škoro branio i od prozivki koje je na njegov račun iznio Mostov Nikola Grmoja. ‘Ja bih volio da Škoro samostalno donosi svoje odluke, ali ti ljudi, taj krug oko njega, nažalost, ima veliki utjecaj’, izjavio je politički tajnik Mosta, aludirajući na Škorine navodne savjetnike i financijere, odbijajući govoriti o imenima. Premda Grmoja nije govorio o imenima, u medijima su
se pojavili napisi o Škorinim financijerima iz Pevexa, ali i iz Prvog plinarskog društva, što je Domovinskom pokretu u dijelu javnosti priskrbilo etiketu stranke na plinski pogon iza koje stoje Rusi. Ništa od toga službeno nije potvrđeno, ali je svakako naškodilo njegovu imidžu, baš kao što su mu naštetili napisi o njegovoj raskošnoj imovini, pa i parkiralištu uz zagrebačku bolnicu Merkur. Najslabiju Škorinu točku za pridobivanje desnih birača pravodobno su nanjušili HDZ-ovci koji su ga nerijetko kroz kampanju propitkivali gdje je bio tijekom Domovinskog rata. Iako u ratu nije sudjelovao, u javnost se probila informacija da je Škoro uoči ratnih devedesetih u svojem rodnom Osijeku bio angažiran u omladinskoj organizaciji, a pojavio se i malo poznati tekst osječkog omladinskog lista Ten iz 1985. u kojem je objavljen razgovor sa Škorom. ‘Ja jesam svirao gitaru 1985. u Klubu muzičke omladine, ali nisam bio član Saveza komunista i taj dio priče neće proći’, objašnjavao je Škoro nakon što se saznalo da je bio šef Komisije za kulturu Općinskog komiteta Saveza socijalističke omladine Osijeka, no ako je suditi po broju osvojenih glasova, to objašnjenje za dio birača ipak nije bilo previše uvjerljivo. Domovinski pokret osvojio je 16 mandata, ali Škoro i njegova ekipa ni izbliza nemaju ulogu kakvu su zamislili.

Pogrešne prognoze

Nema predizborne ankete koja nije sugerirala teške pregovore za sastavljanje nove većine i vlade, a u kojoj se Škorin pokret nije spominjao kao najrelevantniji faktor. No, ništa od toga, Plenković i bez njih može sastaviti vladu, a nakon objave rezultata, jasno je da je Škoro s parlamentarnih izbora izlazi s Pirovom pobjedom. Domovinski pokret ima mandate, ali s njima nema nikakav značajan utjecaj, dapače, pred njegovom je političkom opcijom trenutno dug i neizvjestan period u kojem će morati održati ekipu na okupu u uvjetima u kojima HDZ ima potpunu prevlast. A da razdoblje koje je pred njime iziskuje iscrpljujuću borbu za opstanak na sceni, potvrđuju i brojke. Škoro je, naime, na parlamentarnim izborima osvojio 181.462 glasa, što je gotovo 300 tisuća glasova manje nego na predsjedničkim izborima. Takvom padu jednim je dijelom pridonijelo to što su se izbori održavali u doba korone koja se sobom nosi i gospodarsku krizu, a zbog čega su građani odlučili ‘igrati na sigurno’. Unatoč tome, ovaj je rezultat jasan pokazatelj da se predsjednički i parlamentarni izbori na kojima građani biraju po izbornim jedinicama teško može uspoređivati, za proboj na parlamentarnim izborima iznimno je važna izgrađena mreža, infrastruktura i koordinacija na terenu, što nijedna manja politička opcija nije uspjela realizirati. Uostalom, upravo nam zbog toga državom godinama vladaju HDZ i SDP, dvije velike stranke koje, bez obzira na krizne periode, za svoju političku opstojnost ne moraju strahovati. Ako ne želi doživjeti sudbinu raznih drugih takozvanih trećih putova, Škoro će morati nešto poduzeti jer se njegov balon počinje ispuhavati. Kako ga ponovno napuhnuti i na koji način opstati, u Domovinskom će pokretu morati što prije odgonetnuti jer pred Hrvatskom su uskoro još jedni izbori, oni lokalni, za koje se već treba početi pripremati.