Thompson je nova žrtva zloglasnog Save Štrpca: Pazite što je izgovorio o njegovu koncertu

Premda je od koncerta Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu prošlo već dosta vremena, taj nastup koji je ušao u povijest još je goruća tema među raznim analitičarima, političarima i samoprozvanim stručnjacima, što nije čudno kada se zna da bi Thompson sličan spektakl uskoro trebao održati i u alkarskom Sinju, u povodu Oluje.

Kako li će se tek tada Thompson komentirati ako se ovako komentira nakon koncerta na kojem se okupilo pola milijuna ljudi, a održan je krajnje dostojanstveno… U pokušaju politizacije zagrebačkog koncerta pokušao je sudjelovati i notorni Savo Štrbac, ministar u zločinačkoj tvorevini, takozvanom RSK-u, koji je svojedobno priznao da i danas prima “ustašku penziju”.

Kako pišu mediji u Srbiji, u kojoj ne posustaju prosvjedi studenata protiv predsjednika Aleksandra Vučića, Štrbac se kao predsjednik Informacijsko-dokumentacijskog centra Veritas u medijskim istupima požalio na to što je nakon održavanja Thompsonova koncerta izostala reakcija predsjednika Zorana Milanovića.

Ustaški simboli

Za Tanjug je rekao kako se čudi i zabrinjava ga što Milanović nije rekao ništa o tom koncertu jer je prije žestoko reagirao na slične pojave, kao što je prošlogodišnji incident u Imotskom, gdje su osvanuli “ustaški simboli”. “Sada šuti. Šutnja je, kažu kod mene, znak odobravanja”, rekao je Štrbac, koji se osvrnuo i na dolazak bivšeg slovenskog premijera Janeza Janše na koncert, naglasivši kako je to izazvalo reakcije u Sloveniji, prije svega lijevih partija koje su oštro osudile njegovo pojavljivanje na tom događaju.

“Čak su i Slovenci reagirali, što govori da događaj nije ostao bez regionalnih posljedica”, smatra Štrbac, koji je Thompsonov koncert i zbog broja posjetitelja okarakterizirao kao ozbiljan politički događaj sa snažnim ideološkim i predizbornim porukama. Ono što ipak ističe kao pozitivno jesu reakcije koje su uslijedile nakon tog nastupa. “SDP je žestoko reagirao nazvavši događaj svjetskom sramotom za Hrvatsku. Reagirali su i predstavnici stranke Možemo, kao i pojedinci poput Ante Tomića i Ante Nobila“, naveo je Štrbac, koji je predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću i ministru obrane Ivanu Anušiću zamjerio pojavljivanje na tom koncertu, a obrušio se i na “lidera ekstremno desne stranke Domovinski pokret”, Ivana Penavu. No posebno mu je za oko zapelo pojavljivanje premijera Plenkovića na generalnoj probi s djecom.

Razina apsurda

Štrbac je, naime, dvanaest godina radio kao sudac na benkovačkom okružnom sudu. Bio je i sudac na zadarskom okružnom sudu, nakon čega je, do izbijanja srpske pobune, radio kao odvjetnik. Prema vlastitom priznanju, bio je suradnik KOS-a, što mu je očito pomoglo da napreduje i u pravosuđu i u strukturama tzv. republike srpske krajine, a onda i u manipuliranju činjenicama o Domovinskom ratu. Bio je tajnik “vlade” pobunjenih Srba u Kninu, a prema nekim teorijama, i njezina siva eminencija.

Nakon rata i bijega u Beograd, kao čelnik udruge Veritas Štrbac je godinama radio na manipuliranju činjenicama o ratu, namećući se i kao ključni suradnik Haškog suda, koji je njegove dezinformacije nerijetko prihvaćao kao stvarne činjenice. Hrvatska mirovina koje se Štrbac ne odriče zapravo nije ništa neobično jer slična prava uživaju i brojni drugi sudionici srpske pobune, uključujući i one koji su kasnije dobili posao u državnim strukturama, što dovoljno govori o razini apsurda koji sustavno nagriza hrvatsku državu. Tako je i u Saboru, u jeku rasprave o Thompsonu, došlo do toga da šef SDSS-a Milorad Pupovac zastupniku i hrvatskom povjesničaru Josipu Jurčeviću može izgovoriti da je smeće.

A na to reakcije nema, ne reagiraju ni Štrbac ni Pupovac, kao ni na provokativne istupe njihove “pjevačice” Jelene Karleuše koja negira genocid u Srebrenici. Štoviše, iz Srbije po hrvatskoj strani Štrbac i njemu slični pljuckaju dok se u toj zemlji promovira drugo izdanje “znanstvenog djela” ratnog zločinca Vojislava Šešelja pod nazivom “U Srebrenici nije bilo genocida”. Iz takvog okruženja, tri desetljeća nakon rata, hrvatskoj državi lekcije drže samoprozvani analitičari, koji i na našoj strani pronalaze sebi slične predstavnike ljevice, koja se po svemu sudeći nikada nije pomirila s postojanjem hrvatske države.