Ubijaju ruske generale, imaju najbolje ratne snimke, ali su i najveća noćna mora za Zelenskog

Bojna Azov, koja je dugi niz godina kremaljskoj propagandi poslužila kao sredstvo da sve Ukrajince prikaže neonacistima, još jednom je završila u udarnim vijestima nakon što je Moskva lažno ustvrdila da je upravo taj bataljun u "tajnoj operaciji" digao u zrak kazalište puno civila u opkoljenom Mariupolju. Istina je puno prizemnija: katalište je razorine u ruskom granatiranju.

Azovski bataljun bio je vrlo aktivan posljednjih mjesec dana. Konkretno, njihova sjajno podmazana PR mašina šalje vjerojatno najbolje ratne videozapise iz Ukrajine uz pomoć dronova čije kamere savršeno bilježe napade u realnom vremenu, prenosi Jutarnji list.

Ukrajinske oružane snage rado koriste njihove videozapise kao vizualni dokaz protunapada na rusku vojsku.

Snimili su uništavanje ruskih tenkova i razbijanje na komadiće dok šiklja gusti tamni dim, a sve izgleda poput prizora iz efektne videoigrice.

Za Azovski bataljun pročulo se na početku proruske separatističke pobune u Ukrajini 2014. godine. U ukrajinskoj politici nikada nisu imali značajnu ulogu, ali njihovi povremeni marševi s upaljenim bakljama pomogli su da se nahrani lažna priča Kremlja o Ukrajincima neonacistima.

Bojnu Azov osnovao je Andrij Bilecki. Riječ je o ultranacionalističkoj političkoj personi s policijskim dosjeom koji je sudjelovao u raznim skupinama koje su se poigravale s nacističkim simbolima.

Bataljun je privukao tvrdokorne navijače i aktiviste krajnje desnice, a svoje korijene nisu skrivali. Oznaka je slična nacističkom simbolu Wolfsangel, ali grupa tvrdi da se sastoji od slova N i I što znači "nacionalna ideja".

Jedan njihov aktivist osvojio je mjesto u parlamentu kao nezavisni kandidat u jesen 2014. godine, očito kapitalizirajući uspjeh svoje bojne u borbi protiv separatista, ali na izborima pet godina kasnije doživio je poraz.

Azovski bataljun dobio je ime po Azovskom moru. Prvi su se pridružili u borbi protiv proruskih separatista u blizini grada Mariupolja i od početka im je tamo bila baza.

Bataljun je uživao povjerenje kontroverznog ukrajinskog ministra Arsena Avakova i nekoliko ukrajinskih oligarha, od koji su neki židovskog porijekla, koji su, čini se, ostavili po strani dvojbe oko ideološkog opredjeljenja skupine radi osiguranja ukrajinskog suvereniteta na jugoistoku Ukrajine.