Mislio si sretan biti,
na svom život proživiti.
Sad podižeš svoga sina,
tuđina mu domovina!

Mislio si nećeš poći
ti putevim oca svoga,
vjerov’o si u Hrvatsku,
u Hrvatsku k’o u Boga!

A sad i nju razapinju,
malo desno,malo lijevo,
Herceg Bosna ‘mjesto sestre
njoj je sada slijepo crijevo!

Nikada nisu oni tebi,
a ni drugim rekli hvala,
nikad nisu požalili
mladost što je život dala!

Pa i sad zbog nje plačeš,
niz lice ti krenu suze,
sve što si joj poklonilo
netko drugi od nje uze!

NEKA IH,NEKA STOJE,
U NJIH NITKO NEK NE DIRA,
TO SU USPOMENE MOJE,
TO JE DIO MOGA MIRA!

TO JE JEDAN DIO MENE
ŠTO NE MOŽE DA UVENE,
NE DIRAJTE STARE RANE
U SJEĆNJE ZAMOTANE…

Velimir Velo Raspudić