Josip Runjanin bio je Hrvat pravoslavne vjere, te austrougarski časnik u činu potpukovnika. Potaknut ljepotom i domoljubnim zanosom stihova Mihanovićeve pjesme Horvatska domovina, skladao je u Glini glazbu za pjesmu koja je postala najdraža pjesma Hrvata –  himna Lijepa naša domovino.

Vojni časnik, glazbeni amater i autor melodije hrvatske himne Lijepa naša domovino Josip Runjanin rođen je 8. prosinca 1821. godine u Vinkovcima. Podrijetlom je bio iz hrvatske pravoslavne obitelji, školu je pohađao u Vinkovcima i Srijemskim Karlovcima nakon čega se odlučio za vojničko zvanje. U vojsci Habsburške Monarhije dosegao je čin potpukovnika (njem. Oberstleutnant), a tijekom karijere sudjelovao u ratnim pohodima, osobito u Italiji. Kao predstavnik Prve banske pukovnije ušao je 1865. godine u Hrvatski sabor.

Dok je kao carski kadet služio u Glini stekao je glazbenu naobrazbu kod vojnog kapelana te naučio svirati glasovir. Tamo je često zalazio u društvo ilirskih rodoljuba koji su održavali književne skupove i čitali radove ilirskih pisaca. Na tim skupovima prvi je puta čuo pjesmu Horvatska domovina Antuna Mihanovića.

Skladba je prigodom velike izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva 1891. godine izabrana za hrvatsku himnu, pod naslovom Lijepa naša domovina, kada nijedan od autora više nije bio živ.

Runjanin je autor još nekoliko melodija, od kojih je osobito popularna bila Ljubimo te naša diko, skladana na temelju motiva arije iz Donizettijeve opere Ljubavni napitak. Ta skladba ima podnaslov Hrvati svome banu, a spjevana je u čast Josipu Jelačiću.

Josip Runjanin je nakon umirovljenja živio u Novom Sadu (koji je tada bio dio iste dražve kao i Zagreb i Split, Austro-Ugarske), gdje je i preminuo 1878. godine, u 57. godini svoga života.