VIDEO Kako su nas prevarili razni jazavci i žohari? Jesu li sve bitke dobivene il ih braćo još pred nama ima? Oj hrvatsko sveto nebo čisto, jesmo li te svi voljeli isto? A branitelji i dalje umiru kao na traci, mladi, jako mladi i podijeljeni…
Jesu li sve bitke dobivene il ih braćo još pred nama ima? Oj hrvatsko sveto nebo čisto, jesmo li te svi voljeli isto?…
Ko da opet čujem topove, u duši grme kada sjetim se onih što su život dali, dok su drugi otimali krali.
Davno je hrvatski glazbenik Đuka Čaić pjesmom ispričao sve ono što se dogodilo u obrani od srpskog agresora, ali i ono što se događalo u samoj Hrvatskoj iza prvih crta obrane gdje se ginulo, kad su oni – ratni lešinari dočekali svoj trenutak, oni koji su radili pretvorbe u napadnutoj Hrvatskoj i otimali sve što se da oteti Hrvatima i Hrvatskoj…Nije ih bilo briga ni za hrvatske branitelje koji su se vraćali sa bojišnica nakon što su porazili srpskog agresora, želeći raditi u firmama koje su napustili da bi obranili hrvatski narod i svoju Hrvatsku…Nisu se imali gdje vratiti jer su se razni žohari dobrano pobrigali da tih firmi više ne bude…
Niti nakon 30. godina u Hrvatskoj nije nitko osuđen za ratno profiterstvo iako ga je bilo u “izobilju”, kad su mnogi jazavci izišli iz svojih brloga i pokrali sve. Jednostavno su krali sve redom. Uništavali sve gospodarske i ine resurse i besramno se bogatili dok su mladići i djevojke, oni najbolji “Hrvatski sinovi i kćeri” ginuli za svoju napadnutu Hrvatsku domovinu.
Srpski je agresor na Hrvatsku udario svom silinom želeći uništiti sve što je hrvatsko i što Hrvate kao narod obilježava i sačinjava identitet jednog naroda. Rušili su crkve, katedrale, bolnice, gradove. sela, naselja, klali su, ubijali, silovali i likvidirali nevini hrvatski narod, starce, žene i djecu ne birajući sredstva a sve u cilju stvaranja tzv velike srbije na hrvatskom teritoriju. U tom paklu, kad se ginulo kao na traci, razno razni hrvatski žohari i jazavci su se polakomili, sa već unaprijed pripremljenim scenarijom pljačke Hrvatske, do te mjere da su sve pouništavali pretvorbom , krađom i najbrutalnijim kriminalnim radnjama na kojima bi im pozavidjeli i najveći svjetski kriminalci i ubojice unatrag stotinu godina.
A ono što je najgore od svega je upravo to da su mnogi od tih jazavaca i žohara i danas viđeniji građani napaćene i pokradene Hrvatske države, koju su na kraju iznjedrili hrvatski sinovi i kćeri pobijedivši srpskog, JNA, i srbočetničkog agresora.
Kad su se svi ti momci i djevojke vratili sa paklenih ratišta više nisu mogli natrag na poslove sa kojih su otišli na razna ratišta braneći svoju domovinu. Naravno, sve je bilo unaprijed isplanirano, jazavci i žohari, većinom hrvatski, su opustošili firme i sve resurse koji su vrijedili u našoj državi. Krenula je druga faza rješavanja, tada najzdravijeg tkiva u hrvatskoj. Umirovljenja hrvatskih branitelja. Da, to je bilo to. Drugi udar je zapravo trebao samo odmaknuti sve one zdrave domoljubne snage na “margine”, uljuljati ih mirovinama i na taj način ostaviti sebi prostor za daljnje lopovluke i kriminal a da im se nitko ne može suprotstaviti.
Godine su prolazile i uvijek isto-projekt eutanazije hrvatskog domoljublja ne prestaje
Napadati i omalovažavati, gdje god se stigne i na sve brutalnije načine, sve hrvatske branitelje je bila treća faza monstruoznog plana hrvatskih žohara. U tom su im pomagali i mnogi ministri i veliki dio “hrvatskih medija”…
Stvaranje na stotine udruga hrvatskih branitelja je zadnja, već dobrano oglodana kost koja je zadnja bačena u redove svih onih koji su zapravo udarili temelje hrvatske države. Na taj će se način hrvatski branitelji između sebe krviti i godine će prolaziti, oni će stariti, umirati i prostor za sve malverzacije je potpuno otvoren. Na kraju svi redom hrvatski branitelji ostaju na brisanom prostoru kao duhovi koje više nitko ne doživljava i projekt uništavanja i eutanazije hrvatskog domoljublja je uspio.
O tom nas je sve u pjesmi opominjao i Đuka Čaič kao i mnogi ljudi i intelektualci među hrvatskim braniteljima , ali su kosti koje je država bacala među branitelje već stvorila takve podjele da se već nakon 30 godina počelo svađati o tom tko je više metaka ispalio u obrani domovine. I tu je kraj.
Jesu li sve bitke dobivene il ih braćo još pred nama ima? Oj hrvatsko sveto nebo čisto, jesmo li te svi voljeli isto?
Već danas, srijeda 31.03 2021. u svom govoru Predsjednik Vlade Plenković ni jednom riječju ne spominje tko je to napao Hrvate i Hrvatsku, tko je pucao na hrvatsku policiju na Plitvicama i tko je to ubio našeg viteza, prvu ubijenu žrtvu obrane domovine Josipa Jovića od tada pobunjenih srba. Ne, to predsjednik Vlade ne spominje, već je njegov govor sveden na samo nekoliko rečenica , kojima zapravo ne kaže ništa drugo kao i svi njegovi prethodnici svih ovih godina.
Stoga se pitam; Jesu li sve bitke dobivene il” ih braćo još pred nama ima? Oj hrvatsko sveto nebo čisto, jesmo li te svi voljeli isto?…
Odgovor je vrlo lak
Nisu te domovino mnogi voljeli , mnoge si iznenadila, oni koji te vode, nisu te branili, a danas u hrvatskom državnom saboru i po raznim jazbinama u Hrvatskoj ima i previše žohara i mrzitelja svega što je hrvatsko, koji uporno ruju želeći što prije potkopati temelje hrvatske države ne bi li se ponovo vratila u njihove bolesne maštarije o ex jugi koju nikada neće prežaliti, i sve to uz svesrdnu pomoć raznih stranih pomagača koji ih šopaju da ne budu gladni od napornog potkopavanja temelja Hrvatske i njenog kamena zaglavnog, obrambenog domovinskog rata ,hrvatskih branitelja i domoljuba…Oj hrvatsko nebo čisto , volimo li te i danas isto? Ne, ali mnogi da, i te kako vole svoju Hrvatsku u kojoj su jako podijeljeni i prevareni…A branitelji i dalje umiru kao na traci, mladi, jako mladi i podijeljeni…Mnogi zanijekani, mnogi prevareni a mnogi pohlepni pojedinci , prevedeni žedni preko vode za šaku političkih Judinih škuda…
