Radi utvrđivanja dostignutih vojno-strateških ciljeva i stvaranja dodatnog pritiska na političko i vojno vodstvo srpskih snaga u Banja Luci, te kako bi njihovi predstavnici pristupili pregovorima o mirnom rješavanju sukoba u BiH, priprema se VRO „Južni potez“ koja je trajala od 8. do 11. listopada 1995. godine.

Snage 7. gardijske brigade „Puma“ već se 6. listopada prema dobivenoj zapovijedi izmještaju u područje Šipova te s drugim snagama od 9. listopada djeluju na glavnom pravcu napada. Nailaze na žilav i jak otpor neprijatelja iz smjera sela Liskovica, Bjelajci i Šehovci. Prva crta neprijatelja ipak je probijena, no susjedna 3. gardijska brigada HVO-a ne uspijeva probiti crtu i nažalost ima velike gubitke, stoga je zapovjednik 7. gardijske brigade „Puma“ Ivan Korade prisiljen u borbu uvesti 3. pješačku bojnu radi zaštite desnog boka uz rijeku Vrbas. Tog dana, 9. listopada 1995. godine, poginula su četvorica pripadnika 7. gardijske brigade „Puma“: Dean Ivančin, Nenad Solina, Stjepan Maljak i Emil Skroza.

Sljedećeg dana, 10. listopada, neprijatelj je prisiljen na uzmak i napuštanje obrambene crte, a postrojbe 7. gardijske brigade „Puma“ zauzele su hidroelektranu Jajce- 3, gdje je organizirana obrana na pozicijama Mala Manjača – selo Bočac. Tog je dana u borbi poginuo Rene Karan.

Posljednjeg dana operacije „Južni potez“, 11. listopada u borbama su nažalost poginuli Ivan Vađunec, Milan Gajević i Darko Filipović. Pritom su dostignuti zadani ciljevi, te je crta obrane predana snagama 2. gardijske brigade Hrvatskog vijeća obrane.

To je ujedno bila i zadnja ratna operacija u Domovinskom ratu. Zahvaljujući zauzimanju hidroelektrane Bočac, a i nanešenim teritorijalnim gubicima, srbi su bili prisiljeni sjesti za pregovarački stol, što je na kraju dovelo do potpisivanja Daytonskog sporazuma i kraja rata u BiH.

S posebnim pijetetom prisjećamo se svih hrvatskih branitelja poginulih u VRO „Južni potez“  koji su svoje živote položili na oltar Domovine.

 Neka im je vječna slava i hvala.

SEMPER PRIMUS