Zaboravljeni sinovi Domovinskog rata

Ministarstvo hrvatskih branitelja najavljuje  novi  model izračunavanja osnovice za određivanje iznosa osobne invalidnine hrvatskih branitelja, tj. njezino povećanje, te  izmjene i dopuna Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji  kako bi on postao sveobuhvatan i kako bi se  ispravile dugogodišnje nepravde koje se čine hrvatskim braniteljima.

 

Uz navedeno iz ministarstva ističu    su mirovine hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji ostvarene prema posebnim propisima smanjene   u dva navrata po 10 posto, 2010. i 2014. godine, te da je umanjenje iz 2014. godine u međuvremenu   prestalo vrijediti (2017. godine), a s početkom iduće godine ukinut će se i umanjenje iz 2010. godine. Najprije će od 1. srpnja mirovine braniteljima biti povećane za 5 posto, a za dodatnih 5 posto od 1. siječnja 2024.

 

Tim odlukama vlade, kao i izmjenama Zakona, naglašava Ministarstvo, ispravljaju se određene višegodišnje nepravde prema braniteljsko-stradalničkoj populaciji i prilagođavaju zakonske odredbe aktualnoj situaciji.

 

Pregledom navedenih izmjena nisam uočio nigdje da je predložena izmjena koja bi se odnosila na dragovoljce Domovinskog rata kojom prilikom bi se ispravila dugogodišnja nepravda koja se čini ovoj skupini hrvatskih branitelja u pogledu njihovih mirovinskih prava, poglavito onima koji su to pravo ostvarili sukladno Zakonu o mirovinskim pravima djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba.

 

Obzirom da Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji nije sveobuhvatan zakon i nije, kako je ministar Tomo Medved znao često reći „Zakon kojim će po prvi puta biti ispravljene višegodišnje nepravde koje su dosadašnjim zakonskim rješenjima bile činjene određenim skupinama hrvatskih branitelja“, te pošto se najnovijim  reformama  mirovinskog sustava, kao i ovim zadnjim potezima,  ponovno zaboravilo povoljnije regulirati mirovinska prava dragovoljca i maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata, našao sam za shodno da upozorim na svu apsurdnost našeg zakonodavstva, koje i nadalje diskriminira mirovinska prava dragovoljaca i maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata.

 

Naime, Zakon o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji, u svojem mirovinskom dijelu, ne prepoznaje dragovoljce i maloljetne dragovoljce koji su u mirovinu otišli sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, pa se na njih ne odnosi onaj dio koji predviđa povećanje mirovinskih primanja na osnovu broja dana provedenih u borbenom sektoru, kao ni nedavno donesen paket Zakona iz takozvane „mirovinske reforme“, koji  tu skupinu također ne prepoznaje u svojim izmjenama, već navode da su to mirovine iz grupacije „povlaštenih mirovina“, pa se na njih ne odnose niti jedne zakonske odredbe koje su donesene unatrag nekoliko zadnjih godina.

 

Ne umanjujući ničiji doprinos u Domovinskom ratu, niti ničija stečena prava, obzirom da smatram kako su dragovoljci i maloljetni dragovoljci Domovinskog rata    sve ove godine i kroz sva dosadašnja zakonska rješenja koja reguliraju prava hrvatskih branitelja bili zaboravljani i sustavno diskriminiran, a što se posebno odnosi kada su u mirovinu odlazili sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba.

 

Ovom prilikom ću se zadržati samo na skupini hrvatskih branitelja, dragovoljaca i maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata koji su ostvarili pravo na starosnu mirovinu sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, te ukazati na nepravdu koja im se čini sve ove godine, kako kroz Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, tako i kroz Zakon o mirovinskom osiguranju djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba.

 

Naime, hrvatski branitelji, dragovoljci i maloljetni dragovoljci Domovinskog rata, koji nisu ostvarili status HRVI, te su poslije Domovinskog rata nastavili raditi i školovati se u sustavu OSRH-e i MUP-, te na taj način nastavili doprinositi boljitku Hrvatske i aktivno sudjelovali u izgradnji sustava u navedenim državnim tijelima, u starosnu mirovinu su mogli ići sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, a na njih se  ne  primjenjuju  odredbe Zakona o pravima hrvatskih branitelja za izračun mirovina, te su stoga u samom startu diskriminirani obzirom im se ne  priznaje  vrijeme provedeno u borbenom sektoru, a posebna je priča, koja ih također diskriminira i stavlja u ne ravnomjeran položaj, kada se za njihovo umirovljenje primjenjuju prava iz mirovinskog osiguranja ostvarena sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba.

Navedena zakonska rješenja iz mirovinskog osiguranja sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, unatrag 20-ak godina doživjela su niz promjena koja su se uglavnom odnosila na izračun mirovina, dok su osnovni uvjeti za stjecanje prava na starosnu mirovinu (15 godina u državnoj službi, 30 godina mirovinskog staža) uglavnom ostali isti, pa tako proizlazi da oni koji su otišli u mirovinu zaključno sa 31.12.1998. imaju duplo viša primanja od onih hrvatskih branitelja, dragovoljaca i maloljetnih Domovinskog rata, koji su u mirovine odlazili nakon tog vremena.

 

Analizom i usporedbom uvjeta sa početka priče, sa sadašnjim uvjetima za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu sukladno navedenom zakonu došao sam do saznanja da se osobama koje su u mirovinu otišle zaključno sa 1998., izračun visine mirovine   vršio na način da im se u obzir uzimao prosjek njihove plaće radnog mjesta isplaćen u posljednjoj godini prije umirovljenja, te se tom iznosu pribrojio iznos isplaćen za otpremninu, koja je tada iznosila pet plaća njihovog radnog mjesta i njihova prva mirovina je iznosila 85 % navedenog prosjeka, dok se kasnije to promijenilo u više navrata, pa se sada za izračun mirovine koristi prosjek isplaćenih plaća najboljih deset godina, a mirovina iznosi oko 40-ak % navedenog prosjeka.

 

Naj poraznija činjenica i saznanje za sve dragovoljce i maloljetne dragovoljce Domovinskog rata je ta što su osobe koje su u mirovinu otišle do 1998. godine, vojni i policijski kadrovi koji su 2/3 svog radnog vijeka odradili u bivšem sustavu , dakle u RSUP-u ili JNA, na ovakav način izračuna mirovina nagrađeni, dok su svi ostali hrvatski sinovi, dragovoljci i maloljetni dragovoljci Domovinskog rata u biti kažnjeni , te diskriminirani i stavljeni u neravnopravan položaj, jer za iste uvijete dobivaju duplo manja mirovinska primanja, a jedina razlika je ta što je one prve, vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj zadesilo pred sam kraj njihovog radnog vijeka, dok je nas dragovoljce i maloljetne dragovoljce to vrijeme zahvatilo na početku našeg radnog vijeka.

 

U vezi navedene problematike, a u pogledu mirovinske reforme koja je   u Saboru usvojena 2021. godine i najavljenih izmjena Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihove obitelji   da se to ne  odnositi na sve one koji su u mirovinu otišli sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, obzirom ta kategorija spada u, kako oni kažu, „povlaštene mirovine“, pa slobodno mogu zaključiti da je naša umirovljenička skupina najviše diskriminirana, jer se na nas ne odnose mirovinska prava niti iz Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, a niti iz općih mirovinskih propisa koji su doživjeli reformu..

Ovom prilikom pozivam ministre Ministarstva hrvatskih branitelja, Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane da se pozabave ovom problematikom i isprave dugogodišnju nepravdu i diskriminaciju koja se čini dragovoljcima i maloljetnim dragovoljcima Domovinskog rata, onima koji su cijelo vrijeme tijekom Domovinskog rata, a i nakon njega, bili na dispoziciji Domovini, te časno i pošteno odrađivali svoje zadaće, koje su se pred njih postavljale.

 

Hrvatska je iznad svega, samo od nje Bog je veći, a hrvatski narod preći!