Sisak 1991.: Kako je organizirana obrana grada i zaustavljen prodor agresora prema Pokuplju

U jesen 1991., u najtežim danima Domovinskog rata, Sisak se našao pod snažnim pritiskom JNA i srpskih paravojnih postrojbi. Nakon pada Petrinje i napada na položaje od Sunje preko Komareva do Pokuplja, prijetnja gradu postajala je sve ozbiljnija. Agresorske snage nastojale su izbiti na Kupu i Savu, zauzeti važno industrijsko područje s Rafinerijom nafte i proširiti nadzor nad tim dijelom Hrvatske.

Grad je bio izložen topničkim napadima i zračnim udarima, a stanovnici su dane i noći provodili u skloništima. Posebno teški bili su 14. i 15. listopada 1991., kada su napadi dodatno ugrozili gradsko središte i industrijska postrojenja.

Odgovor hrvatskih snaga bilo je organiziranje čvršćeg i učinkovitijeg sustava obrane. Dana 15. listopada započelo je plansko objedinjavanje obrambenih aktivnosti, a dan poslije zapovjednik 120. brigade ZNG-a „Ban Toma Bakač”, potpukovnik Vlado Hodalj, imenovan je zapovjednikom obrane grada Siska.

Jedinstveno zapovjedništvo za obranu grada

Hodalj je ustrojio sustav vanjske i unutarnje obrane, podijeljen na zone i sektore, kako bi se raspoložive snage povezale u jedinstvenu obrambenu cjelinu. U obranu su bili uključeni:

• 1. brigada ZNG-a „Ban Toma Bakač”

• dijelovi 2. gardijske brigade

• 1. samostalni bataljun

• pripadnici Policijske uprave Sisak

• postrojbe Zapovjedništva za Sisak i Banovinu

• građani uključeni u Narodnu zaštitu.

Prvo radno zasjedanje novoformiranog zapovjedništva održano je 16. listopada u 21 sat, u uvjetima pune borbene pripravnosti. Uspostava koordiniranog zapovijedanja omogućila je bolju raspodjelu snaga i učinkovitije odgovaranje na napade.

Protuzračna obrana pod stalnim napadima

Posebno ugrožena bila je sisačka industrija, a među najvažnijim metama neprijateljskog zrakoplovstva bila je Rafinerija nafte. Zbog stalnih naleta zrakoplova JNA, protuzračna obrana imala je važnu ulogu u zaštiti grada, industrijskih postrojenja i položaja hrvatskih snaga.

Po zapovijedi zapovjednika Zapovjedništva za Baniju Bože Budimira osnovan je 55. laki artiljerijski divizion protuzračne obrane (55. LAD PZO), pod vodstvom načelnika Borisa Jalševca.

Zadaća postrojbe bila je zaštita grada i ključnih objekata od zračnih napada. Prema podacima navedenima u prikazu ratnih događaja, do kraja prosinca 1991. sisačka protuzračna obrana oborila je 31 neprijateljski zrakoplov i jedan helikopter.

Rafinerija u plamenu, a obrana na prvoj crti

Dana 18. listopada 1991. vatrogasci iz Siska, Moslavine i Zagreba gasili su požare u Rafineriji nakon napada. Njihova intervencija bila je presudna za suzbijanje vatre i ograničavanje opasnosti od još većih razaranja i ekoloških posljedica.

Istodobno su hrvatske snage nastojale zaustaviti prodore neprijateljskih oklopnih i mehaniziranih postrojbi. Borbe na području Banovine i Pokuplja bile su od velike važnosti za obranu Siska, a Novi Farkašić ostao je zapamćen po otporu hrvatskih snaga i borbenim djelovanjima 18. listopada.

Tijekom studenoga pritisak na obrambene položaje nije prestajao. Posebno je važno bilo zadržati Komarevo, strateški položaj s kojeg se mogao ugroziti Sisak. Održavanje obrambene crte bilo je ključno za sprječavanje daljnjeg prodora prema gradu.

Važnu ulogu u informiranju javnosti imali su i ratni izvjestitelji. Ekipa Radio Siska, predvođena Ivicom Kovačićem, dopisnici Večernjeg lista Mato Piškor i Željko Grgurinović te novinari tjednika Jedinstvo izvještavali su o ratnim zbivanjima i životu grada pod napadima.

Političko jedinstvo u presudnim danima

Svjesni da obrana grada zahtijeva suradnju svih političkih i društvenih čimbenika, predstavnici vlasti i vojni zapovjednici sastali su se u Sisku 1. prosinca 1991. godine. Sastanku su nazočili saborski zastupnici, predstavnici Kriznog štaba, čelnici općine i vojni zapovjednici predvođeni pukovnikom Hodaljem, uz načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske, generala Antona Tusa.

U središtu razgovora bila je potreba za prevladavanjem političkih razlika i zajedničkim djelovanjem radi obrane grada i očuvanja njegova normalnog funkcioniranja.

Već 2. prosinca predstavnici HDZ-a, SDP-a, HSS-a, HNS-a, HDS-a, HSP-a i SSH-a postigli su suglasnost o prioritetu obrane i održavanju života u ratnim uvjetima.

Ni pregovori s promatračima Europske zajednice i predstavnicima agresorske strane nisu odmah donijeli prekid napada. Opasnost je trajala sve do Sarajevskog primirja, ali plan zauzimanja Siska nije ostvaren.

Obrana Siska 1991. godine bila je rezultat zajedničkog djelovanja hrvatskih branitelja, policije, protuzračne obrane, vatrogasaca i građana. U uvjetima stalnih napada i velikih ljudskih i materijalnih gubitaka, organizacija obrane i održavanje položaja na prilazima gradu imali su presudnu važnost za opstanak Siska i sigurnost šireg područja Pokuplja.