Ovo zagrebačko remek-djelo staro je 100 godina. Spektakularno je izvana i iznutra

PALAČA burze na Trgu hrvatskih velikana, današnje sjedište Hrvatske narodne banke, simbol je Zagreba i biser arhitekture 20. stoljeća. Izgrađena je prije stotinu godina, prepoznatljiva po obliku koji je osmislio znameniti Viktor Kovačić te po iznimnim interijerima koje javnost rijetko ima priliku vidjeti.

"Sjedište Hrvatske narodne banke, zgrada na Trgu hrvatskih velikana, na sjecištu Martićeve ulice i Ulice Račkoga, prepoznatljivo je svima. Ono što se ističe je njezino pročelje obloženo bijelim kamenom i ulaz koji je naglašen s četiri jonska stupa koji podsjećaju na grčki hram. Ta palača, djelo arhitekta Viktora Kovačića, građena je za potrebe Zagrebačke burze za robu i vrednote i danas je zaštićeno kulturno dobro", kaže za Index Ines Merkl, antropologinja i povjesničarka umjetnosti, direktorica Informacijsko-edukacijskog centra Moneterra, Muzeja novca Hrvatske narodne banke.

"Zagrebačka burza za robu i vrednote osnovana je 1918. i u početku je djelovala u prostorima Trgovačkog doma koji se nalazio u Jurišićevoj ulici. Promet je na burzi u tom razdoblju rastao, a povećavao se i broj njezinih članova te su se prostorije kojima se koristila ubrzo pokazale premalenima", kaže nam Merkl.

"U studenome 1920. Zagrebačka burza od grada kupuje parcelu, gradilište trokutastog oblika koje se nalazilo na samom kraju Jurišićeve ulice. Odlučeno je da se najbolji projekt za palaču Burze odabere na pozivnom natječaju, a rješenje arhitekta Viktora Kovačića izabrano je kao najbolje", objašnjava naša sugovornica, pa ističe važnost interijera goleme građevine.

Raskošna unutrašnjost i tehnička dostignuća

"Monumentalni dojam koji odaje pročelje prenosi se i u ulazni prostor te na najvažniju i najveću prostoriju nekadašnje palače Burze - glavnu burzovnu dvoranu", opisuje Merkl.Posebna je pozornost kod gradnje posvećena opremi, pa su tako posebno za zgradu oblikovani namještaj, rasvjetna tijela, satovi te ograde na stubištima i galeriji glavne burzovne dvorane. Dio interijera zgrade sačuvan je do danas. Kada je otvorena prije gotovo sto godina, zgrada se odlikovala i suvremenim tehničkim dostignućima. U Okrugloj dvorani nalazile su se u nišama 52 telefonske govornice namijenjene prometu na burzi. Također, posebno je projektirano centralno grijanje i hlađenje glavnih prostorija palače", navodi Merkl.Blizanac palače - nekadašnji Dom inženjera

Arhitekt Viktor Kovačić predložio je i izgradnju zgrade koja bi trebala biti blizanac njegovoj Palači burze i činiti simetričan ulaz u novi dio grada. Ta zgrada je zaista izgrađena, tako da danas imamo vizuru grada koju je Kovačić zamislio 1920. godine.

Riječ je o nekadašnjem Domu inženjera, podignutom 1927. po planovima arhitekta Aladara Baranyjia, u kojem se desetljećima nalazilo ministarstvo prosvjete, nekada zvano i "Šuvarijat". Sada se tamo nalazi Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.Opis iz 1927: "Triumfalna vrata novog Zagreba"

Zagrebački ilustrirani tjednik "Svijet", jedan od najprestižnijih listova koji je u Zagrebu izlazio između dva svjetska rata, opširno je u lipnju 1927. pisao o Palači burze u povodu otvorenja za rad. Građevina je završena 1926., no pomno uređenje unutrašnjosti po nacrtima arhitekta Huga Erlicha potrajalo je nekoliko mjeseci.

"Bilo je suđeno, da meštar najmonumentalnijeg dokaza pozitivnog hrvatskog rada ne doživi datum konačnog svršetka tog zrcala, u kome se privrednička snaga Hrvatske odražava najsigurnijim odrazima. Kameno klasično ruho hrvatske burze započinje svoj prvi dan rada bez njega, Viktora Kovačića, oca i meštra burzovnog dvora, koji se podiže na triumfalnim vratima novoga Zagreba sa četiri klasična i mirna stupa, sa kamenim stijenama iz primorskih pećina i sa nutrinom burzovnih sala, u kojima će svi uspjesi našeg privredničkog rada prostrujiti u dizanju, progresu i čvrstoći svih onih većih i velikih institucija od banaka do industrija, koje se prosuše po raznim dijelovima naše zemlje."Viktor Kovačić umro je 21. listopada 1924. tijekom izgradnje Zagrebačke burze za robu i vrednote, u trenutku kad završava druga velika kupola zgrade. Godinu dana kasnije posthumno mu je dodijeljen Grand Prix na međunarodnoj pariškoj izložbi za umjetnost i obrt.

Kako je izgledala palača iznutra?

Novinar "Svijeta", potpisan inicijalima Hb, opširno je opisao palaču kako bi čitatelje kojima nije bio dopušten pristup upoznao s njezinom unutrašnjošću: "Visoko prizemlje u ulici Račkoga sadržava burzovnu knjižnicu i čitaonicu, prostorije za liječnika, burzovnog povjerenika i burzovno povjerenstvo, za novinare i prostrani buffet prekriven arhitektonski lijepo izvedenim kasetiranim stropom"

"Budući da se kuhinja nalazi u podrumu, to se jela posebnim dizalima dobavljaju u buffet. Krilo Martićeve ulice sadržava u visokom prizemlju burzu za robu, te prostrane prostorije za poštu, brzojav i telefon, koje su pristupačne i općinstvu. Smještenje poštanskog ureda u zgradi moramo opravdati interesom poslovanja, a i obzirom na ionako preopterećenu glavnu poštu u Jurišićevoj ulici", naveo je.

Danas se na Danu otvorenih vrata HNB-a može posjetiti glavna burzovna dvorana koja izgleda kao i prije stotinu godina. Zanimljivo je da su za Palaču burze posebno izrađeni satovi. Iako se nalaze u različitim dijelovima zgrade, imaju zajednički mehanizam i pokazuju jednako vrijeme.

Burza kroz povijest do danas

Po otvaranju zgrade zagrebačke burze pokazalo se kako je taj skupi projekt došao u pogrešno vrijeme. Globalna ekonomska kriza krajem 1920-ih godina, usporavanje gospodarskog rasta i sve manji burzovni promet natjerali su vlasnike palače da veći dio prostorija iznajme raznim tvrtkama i uredima.Ipak, burza je radila sve do 1945. godine, nakon čega je zgradu preuzela Narodna banka Hrvatske, preimenovana 1991. u Hrvatsku narodnu banku.

Nedaleko svog sjedišta, na Europskom trgu, Hrvatska narodna banka otvorila je Moneterru, Muzej novca, kao suvremeni edukativno-informativni prostor namijenjen približavanju tema novca, bankarstva, monetarne politike i osobnih financija široj javnosti.