PU krapinsko-zagorska otvorila nova pitanja: Što je u izvješću poslanom ODO-u

Policijska uprava krapinsko-zagorska napokon je odgovorila na upit Portala dnevnih novosti vezan uz javno okupljanje održano u Kumrovcu 23. svibnja 2026. godine, povodom tzv. “Dana mladosti”. No, odgovor koji smo zaprimili otvara više pitanja nego što ih zatvara.

U dopisu od 14. srpnja 2026. godine PU krapinsko-zagorska navodi da je, vezano uz naš podnesak od 24. svibnja 2026. godine i zahtjev za održavanje javnog okupljanja u Kumrovcu, o svim poduzetim mjerama i radnjama policije te utvrđenim činjenicama podnijeto Posebno izvješće Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru.

To Posebno izvješće, prema samom dopisu PU krapinsko-zagorske, nosi datum 23. lipnja 2026. godine.

Dakle, događaj je održan 23. svibnja. Naš podnesak upućen je 24. svibnja. Posebno izvješće ODO-u Zlatar podneseno je 23. lipnja. Odgovor nama poslan je tek 14. srpnja.

I sada dolazimo do ključnog pitanja: što je točno trebalo gotovo dva mjeseca da se javnosti kaže ono što je policija očito već formalizirala u službenom dokumentu?

“Nije utvrđena osnovanost sumnji”, ali predmet ide ODO-u

U istom dopisu PU krapinsko-zagorska navodi da dosada provedenim kriminalističkim istraživanjem nije utvrđena osnovanost sumnji u počinjenje kaznenih djela i prekršaja na predmetnom javnom okupljanju.

Na papiru, to zvuči kao zaključak.

Ali odmah zatim slijedi drugi dio rečenice: daljnje postupanje ovisit će o odluci Općinskog državnog odvjetništva.

Tu nastaje problem koji se ne može jednostavno prešutjeti.

Ako policija tvrdi da nije utvrđena osnovanost sumnji, zašto je onda uopće podneseno Posebno izvješće ODO-u Zlatar? Ako je sve bilo jasno, uredno i nesporno, zašto se predmet šalje državnom odvjetništvu “na znanje i odluku”? Ako nema ničega, zašto postoji dokument koji se zove Posebno izvješće i u kojem su, prema riječima policije, navedene poduzete mjere, radnje i utvrđene činjenice?

To jednostavno ne pije vodu.

Ne zato što policija ne smije poslati izvješće državnom odvjetništvu. Smije. I treba, ako procijeni da je potrebno. Ali javnost ima pravo pitati: što je u tom izvješću? Koje su činjenice utvrđene? Koje su radnje poduzete? Što je policija vidjela, evidentirala, provjeravala i zbog čega je državno odvjetništvo sada uključeno u predmet?

Kriminalističko istraživanje nije obično administrativno “pogledali smo i nema ništa”

Posebno je zanimljiva formulacija PU krapinsko-zagorske da je provedeno kriminalističko istraživanje.

To nije obična fraza. Kriminalističko istraživanje podrazumijeva određene policijske mjere i radnje, prikupljanje obavijesti, utvrđivanje činjenica i procjenu postoji li osnovanost sumnje. Ako se nakon toga sastavlja Posebno izvješće i šalje državnom odvjetništvu, onda je jasno da se nije radilo o nevažnom administrativnom pitanju.

Nije to situacija u kojoj policija samo kaže: “Nismo ništa vidjeli.”

Naprotiv, sama policija potvrđuje da je nešto provjeravala, da je poduzimala mjere i radnje, da je utvrđivala činjenice i da je o tome sastavila Posebno izvješće.

Zato je pitanje javnosti potpuno opravdano: ako je provedeno kriminalističko istraživanje i ako je sastavljeno Posebno izvješće, zašto se javnosti ne dostavlja taj dokument, barem u dijelu u kojem ne sadrži zaštićene podatke?

Javnost nije tražila tajne operativne metode, nego službeni odgovor

Portal dnevnih novosti nije tražio osobne podatke građana. Nismo tražili imena posjetitelja. Nismo tražili podatke koji bi ugrozili nečiju privatnost. Nismo tražili operativne tajne.

Tražili smo informacije od javnog interesa.

Tražili smo da se razjasni je li na javnom okupljanju u Kumrovcu bilo evidentiranog isticanja simbola bivše Jugoslavije i totalitarnog komunističkog režima. Tražili smo postoji li službena zabilješka, izvješće, evidencija ili drugi dokument iz kojeg je razvidno što je policija utvrdila. Tražili smo i informaciju o postupanju policije, osobito zato što je PU krapinsko-zagorska prije skupa javno najavila da će okupljanje snimati i fotografirati.

Sada znamo da relevantan dokument postoji.

Zove se Posebno izvješće.

Znamo i da je upućen ODO-u Zlatar 23. lipnja 2026. godine.

Ali taj dokument javnosti nije dostavljen.

Zašto se čekalo od 23. lipnja do 14. srpnja?

Još jedno pitanje ostaje otvoreno: zašto se odgovor čekao toliko dugo?

Ako je Posebno izvješće ODO-u Zlatar podneseno 23. lipnja, zašto se javnosti odgovor dostavlja tek 14. srpnja? Što se čekalo ta dodatna tri tjedna? Ako je policijski zaključak bio da nije utvrđena osnovanost sumnji, zašto to nije rečeno ranije? Ako je predmet predan državnom odvjetništvu, zašto javnost nije odmah obaviještena da je predmet proslijeđen nadležnom ODO-u?

Ovdje se ne radi o znatiželji. Radi se o transparentnosti.

Kada javno tijelo najavi snimanje i fotografiranje javnog okupljanja, kada se nakon toga otvori pitanje mogućeg isticanja spornih simbola, kada se zatraže informacije i kada se potom ispostavi da je sastavljeno Posebno izvješće za državno odvjetništvo, javnost ima pravo na jasan odgovor.

Ne nakon beskrajnog razvlačenja. Ne nakon požurnica. Ne nakon žalbe zbog šutnje uprave. Nego u zakonskom roku i bez okolišanja.

“Nema ništa”, ali neka ODO odluči?

Najproblematičniji dio dopisa upravo je logika kojom se istodobno poručuje: nema utvrđene osnovanosti sumnji, ali daljnje postupanje ovisi o odluci državnog odvjetništva.

To je poruka koju javnost teško može prihvatiti kao konačan odgovor.

Ako nema ničega, onda zašto se čeka ODO?

Ako se čeka ODO, onda očito nije sve završeno.

Ako nije sve završeno, onda policijska tvrdnja da nije utvrđena osnovanost sumnji nije konačna slika predmeta, nego samo trenutačna policijska ocjena.

I upravo zato odgovor PU krapinsko-zagorske nije dovoljan.

On ne odgovara na ključno pitanje: što se točno dogodilo u Kumrovcu i što je policija doista evidentirala?

Simboli, Kumrovec i stara igra nedorečenosti

Kumrovec godinama nije običan skup nostalgičara. To je javni događaj na kojem se redovito otvara pitanje odnosa države prema simbolima bivše Jugoslavije i komunističkog režima. Za jedne je to “nostalgija”. Za druge je to poniženje žrtava totalitarizma i hrvatskih branitelja koji su stvarali državu suprotnu toj ideologiji.

Zato institucije ne mogu odgovarati polovično.

Ako je bilo simbola, neka se kaže što je evidentirano.

Ako nije bilo ničega spornog, neka se dostave dokumenti koji to potvrđuju.

Ako je predmet poslan državnom odvjetništvu, neka se jasno kaže zašto.

Ako se pristup Posebnom izvješću ograničava, neka se donese rješenje i navede zakonska osnova.

Ali ne može se istodobno tvrditi da nema utvrđenih elemenata, priznati da je provedeno kriminalističko istraživanje, potvrditi da je podneseno Posebno izvješće ODO-u i onda javnosti ne dostaviti dokument koji bi razjasnio cijelu stvar.

Šutnja uprave i zakašnjeli odgovor nisu sitnica

Ovaj slučaj nije samo pitanje Kumrovca. Ovo je pitanje odnosa institucija prema javnosti.

Ako građanin ili medij po Zakonu o pravu na pristup informacijama traži postojeće dokumente, tijelo javne vlasti ne može se zadovoljiti općenitom obavijesti. Ili treba dostaviti dokumente, ili treba donijeti rješenje kojim objašnjava zašto ih ne dostavlja.

Sve drugo je izbjegavanje.

A izbjegavanje u ovakvim slučajevima samo jača sumnju da se s osjetljivim temama postupa selektivno. Da se kod nekih simbola reagira brzo, strogo i javno, dok se kod simbola jugoslavenskog i komunističkog režima odgovori razvlače, relativiziraju i skrivaju iza procedura.

Javnost ima pravo vidjeti dokument

PU krapinsko-zagorska sada je sama potvrdila da postoji Posebno izvješće. Time je javnosti dala važan trag, ali ne i potpun odgovor.

Zato ostaje zahtjev: neka se Posebno izvješće dostavi, uz prekrivanje zakonom zaštićenih podataka ako je potrebno. Ili neka se donese jasno rješenje kojim se objašnjava zašto javnost ne smije vidjeti dokument o javnom događaju koji je policija osiguravala, snimala, fotografirala i istraživala.

Jer ovakav odgovor ne pije vodu.

Ne može istodobno biti “nije utvrđeno ništa” i “poslali smo Posebno izvješće ODO-u”.

Ne može se javnosti reći da nema osnovanosti sumnji, a onda dodati da daljnje postupanje ovisi o odluci državnog odvjetništva.

Ne može se događaj iz svibnja pretvoriti u administrativnu trakavicu do sredine srpnja, a onda očekivati da javnost bez pitanja prihvati polovičan odgovor.

Ako je sve bilo čisto, neka dokumenti to pokažu.

Ako nije bilo čisto, javnost to mora znati.