GORANSKI RISOVI: Od ledenih rovova Like do pobjede u Oluji – 138. brigada ostavila je neizbrisiv trag u Domovinskom ratu

U njezinim redovima dužnost je obnašalo više od 5500 ljudi, od kojih je više od 4000 bilo s područja Gorskog kotara. Šesnaest pripadnika brigade poginulo je ili umrlo od posljedica ranjavanja, a gotovo 200 ih je ranjeno.

Od obrane Gorskog kotara do prve crte ličke bojišnice

Goranska brigada, službenog naziva 138. brigada HV-a, ustrojena je 28. listopada 1991. godine na temelju odluke predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH. Osnovni cilj njezina djelovanja tijekom četverogodišnjeg postojanja bio je obrana hrvatske slobode, samostalnosti i teritorijalne cjelovitosti.

Brigada je ustrojena od pripadnika 3. bojne 111. brigade Zbora narodne garde, postrojbi teritorijalne obrane i dragovoljačkih odreda Narodne zaštite, pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova, dragovoljaca i vojnih obveznika s područja tadašnjih općina Delnice, Čabar i Vrbovsko.

Kao jedna od postrojbi Operativne zone Rijeka, brigada je već početkom studenoga 1991. sudjelovala u važnoj akciji oslobađanja vojarni i vojnih objekata na području Delnica.

Oslobađanje vojnih objekata „Velebit”

Dana 5. studenoga 1991. pripadnici 138. brigade, zajedno s pripadnicima Antiterorističke jedinice Lučko i postrojbama Policijske postaje Delnice, sudjelovali su u akciji oslobađanja vojarni i vojnih objekata poznatih pod nazivima „Velebit-1”, „Velebit-2” i „Velebit-3”.

Akcija je završena za manje od sedam sati. Iz oslobođenih objekata, unatoč svakodnevnoj opasnosti od zračnih napada, iseljeno je više od 6000 tona ubojnih sredstava. Prema utvrđenim prioritetima Operativno-planske logistike Glavnog stožera Hrvatske vojske, ta su sredstva potom dostavljana vojnim i redarstvenim postrojbama diljem Hrvatske.

Bio je to jedan od važnih doprinosa brigade opremanju hrvatskih snaga u razdoblju kada se država suočavala s ratnim izazovima na brojnim bojištima.

Prve postrojbe Goranske brigade upućene su na ličku bojišnicu u predvečerje 19. prosinca 1991. godine. Razmještene su na širem području Jezerana i Križpolja, u okolici Brinja, gdje su imale zadaću osiguravati prvu crtu bojišnice po dubini te nadzirati prometnicu Senj – Brinje – Jezerane – vrh Kapele.

Mnogi su Gorani tako svoja ognjišta zamijenili zahtjevnim ratnim položajima. Brigada je tijekom rata držala crtu bojišnice dugu oko 40 kilometara, a pripadnici su djelovali i u iznimno teškim zimskim uvjetima, pri temperaturama koje su se spuštale do minus 20 Celzijevih stupnjeva.

Gorski kotar pritom je znatan dio svojih ljudskih i gospodarskih potencijala stavio u službu obrane Hrvatske.

Od „Bljeska” do „Oluje”

Tijekom Domovinskog rata pripadnici 138. brigade sudjelovali su u nizu vojnih operacija, a među najvažnijima bile su operacije „Bljesak” i „Oluja”.

U operaciji „Bljesak” brigada je osvojila položaj Konjska glava na operativnom pravcu Glibodol – Brinje.

U vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja”, prema zapovijedi Zapovjedništva Zbornog područja Gospić, pripadnici brigade djelovali su zajedno s pripadnicima 1. gardijske brigade „Tigrovi”. Njihov operativni pravac obuhvaćao je područje Lipica – Lička Jasenica – Korenica – Rudopolje – granica Bosne i Hercegovine.

Na tom su području ostali do završetka zadaća, osiguravajući prostor od Vaganca, Grabovca i Željave, preko Plješivice s vrhom televizijskog odašiljača, sve do Korenice na Uni.

Za izvršene zadaće brigada je dobila priznanje za učinkovit i profesionalan rad. Uspješnost njezina djelovanja bila je razlog zbog kojeg je bila planirana i za sudjelovanje u operaciji oslobađanja Vukovara.

Od početka Domovinskog rata pa sve do operacije „Oluja” pripadnici 138. brigade, zajedno s drugim postrojbama Hrvatske vojske, neprekidno su držali položaje na prvoj crti ličke bojišnice.

Više od 5500 pripadnika, 16 poginulih i gotovo 200 ranjenih

U srpnju 1994. godine brigada je preustrojena u 138. pukovniju domobransku, ustrojenu od bojni s goranskog, opatijskog, riječkog i krčkog područja.

Tijekom postojanja brigade i pukovnije dužnost je obnašalo više od 5500 ljudi, među kojima je bilo više od 4000 Gorana. Šesnaest pripadnika poginulo je ili umrlo od posljedica ranjavanja, dok je gotovo 200 pripadnika ranjeno.

Zapovjednici brigade bili su brigadir Ivan Gašpar, a od travnja 1992. godine brigadni general Miljenko Balen. Brigadom je 1994. zapovijedao i pukovnik Rajko Matijašić.

138. pukovnija domobranska demobilizirana je 21. listopada 1995. godine, čime je završeno njezino ratno djelovanje.

Za doprinos u Domovinskom ratu brigada je naknadno odlikovana. Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Stjepan Mesić odlukom od 22. svibnja 2006. godine odlikovao je 138. brigadu HV-a „R” – Delnice Redom Nikole Šubića Zrinskog.

Povijest „Goranskih risova” ostaje trajni podsjetnik na doprinos Gorskog kotara obrani Hrvatske i na pripadnike koji su svoje znanje, snagu i živote ugradili u stvaranje slobodne i neovisne države.