Mladen Pavković: Kako je Trump jednim telefonskim pozivom „uništio“ Svjetsko prvenstvo
Stotine tisuća iskrenih navijača i dalje se vjerojatno pita: je li lopta uopće još uvijek okrugla ili se vrti onako kako to nalaže nekakav kompas, tim prije jer je Svjetsko prvenstvo u nogometu napokon skinulo sve maske. Ono što smo godinama sumnjali, sada smo vidjeli u punom sjaju. Najpopularniji sport na planetu službeno je kapitulirao pred naletom sirovog kapitala i političke sile, pretvorivši se u običnu financijsku estradu pod dirigentskom palicom svjetskih moćnika.
Nezapamćeni presedan u kojem je američki predsjednik Donald Trump jednim telefonskim pozivom natjerao predsjednika FIFA-e Giannija Infantina da poništi crveni karton Folarinu Balogunu, ostat će upisan kao crni dan svjetskog sporta. Zamislite taj apsurd: sudac na terenu donese odluku, VAR je potvrdi, a onda se "veliki vođa" obrati čelniku FIFA-e tonom kojim inače razgovara s Putinom ili Zelenskim – i pravila preko noći prestaju vrijediti!
FIFA je pokazala neviđenu dozu kukavičluka, sagnula kralježnicu i poslala jasnu poruku: ako si dovoljno moćan, crveni karton postaje tek usputna smetnja. Ako se ovakve stvari događaju javno, pred očima cijelog svijeta, možemo samo zamisliti što se sve dogovara "ispod žita" u luksuznim ložama i zakulisnim uredima. UEFA s pravom grmi o "prelaženju crvene linije", ali šteta je već učinjena. Pravni i moralni integritet nogometa službeno je mrtav.
Srećom, nogometni bogovi ponekad imaju smisla za pravdu. Američka "Trumpova karta" i Balogunov povratak na teren pretvorili su se u potpuni debakl. Motivacija Belgijaca, potaknuta nepravdom, rezultirala je brutalnim prizemljenjem i pobjedom od 4:1 u Seattleu. Belgija je poslala Amerikance kući, a njihova poruka nakon utakmice – "Poništite ovo", postala je najbolji dokaz da se na zelenom travnjaku, usprkos svemu, i dalje cijeni samo igra, a ne predsjednički dekreti. Trump sada može telefonirati od jutra do sutra, ali semafor ne laže.
S druge strane tog istog oceana, Hrvatska oplakuje ispadanje od Portugala (2:1). Naravno, dežurni analitičari će još deset godina pisati kako je to bilo "neopravdano" i analizirati svaku sudačku odluku. No, istina je surovo jednostavna. Mi nemamo Trumpa koji će okrenuti Infantinov broj i spasiti nas. Male nacije nemaju taj luksuz. Naša jedina karta morala je biti realizacija na terenu! Trebali smo i morali Portugalu zabiti tri gola i riješiti stvar sami. Kad ovisiš o sustavu koji je korumpiran do srži, onda te nitko neće spašavati.
Suvremeni nogomet postao je industrija u kojoj se vrte cifre od kojih prosječnog čovjeka boli glava. Godišnji prihodi samo jednog razvikanog igrača ili trenera dovoljni su za izgradnju jednog ili dva proizvodna pogona u Podravki, ili nekoj sličnoj tvrtki.. Umjesto tvornica koje otvaraju radna mjesta, mi u našim ligama i društvu idoliziramo pojedince koji često na terenu ne opravdavaju ni promil tog novca. Gledamo utakmice vrijedne milijarde koje završavaju s jadnih 0:0, dok ti isti milijunaši pucaju deset metara iznad i pokraj gola.
Pa ipak, narod to voli. Kruha i igara formula je koja radi nepogrešivo. Dok istinski navijači i branitelji, koji su krvarili za ovu zemlju, utakmice prate u lokalnim kafićima diljem Hrvatske, sloj onih s dubljim džepovima bez problema spaja skijanja, Formule 1 i prekooceanska putovanja radi nekoliko utakmica, prije nego što pohita prema jadranskim plažama. A kad dođu tamo onda će manje-više reći kako je kod nas „jako skupo“.
No, sve se može kad se hoće i kad se ima. Nogometna estrada nastavlja mljeti sve pred sobom, a mi ćemo i dalje kupovati ulaznice, gutati televizijske reklame i živjeti u iluziji da gledamo sport, dok zapravo gledamo samo najskuplji kazališni komad na svijetu, kakav bi teško mogao režirati i Alfred Hitchcock.
Mladen Pavković
