BRANITELJSKA ILI BLAGDANSKA DEPRESIJA

31.03.2021. 11:36:00

Vrijeme je takvo, da unatoč mom statusu umirovljenika, manje je ovog mira, više obveza i drugih poslova, no za neke stvari sam sam kriv. Ne znam reči ubaci u brzinu manje, ima toliko problema u braniteljskoj populaciji jednostavno ne da mi vremena za nešto drugo. Čak i moja ribičija je nestala, očito štapovi i pribor na prodaju. Događa se da jednostavno uđete u neki začarani krug i iz njega ne možete izaći van, čupate se, ali ne ide, vrtite se, ali centrifugalna sila vas ne izbacuje van, već kontra, usisava vas. Noć nema svoj mir, ne znam je li me izmori ili odmori.

U posljednjih par dana imao sam dosta poziva, dosta poruka i traženja pomoći. Braća po oružju traže pomoć, akciju koja smo provodili prošle godine „NISTE ZABORAVLJENI“, podjela paketa, socijalno ugroženim braniteljima, čeka odobrenje, tako da za Uskrs nećemo moći ništa podijeliti.

Danas sam imao valjda 17 verziju kako započeti ovu kolumnu i što sve napisati, ispred tipkovnice, a opet puno toga imam za reči, ali riječi ne idu iz mene. Dosta događaja se dogodilo da bi mogao pisati, ali više mi se o tome ne piše. Možda ću, ne već sigurno, napisati ono kako se osjećam i kako doživljavam ove dane, a znam da se mnogi branitelji, ali i građani osjećaju poput mene. To osjećam u razgovoru s braniteljima, posebno sa samcima. Fali obitelj, bilo tko, pa neka Vam ne bude teško pozvati nekog od svojih suboraca, a znate da je sam, puno će mu ili njoj to značiti, a Vama nešto malo oduzetog vremena.

Nema ni mjesec dana od obljetnice oslobađanja Policijske postaje u Pakracu, koju su Srbi sa onim koji bi htio status hrvatskog branitelja, Veljko Džakulom zauzeli i stavili pod okrilje S (R) AO Zapadna Slavonija. Evo nam već obljetnice „Krvavog Uskrsa“, pa već trideset godina je prošlo .. Stavim jedan status posvećen prvoj žrtvi Domovinskog rata, koji je bio mlađi dvije godine od mene kada je dao svoj život na oltar Domovine. Ja onda, puf, za par sekundi, lajk mog sina. Drago mi je, ali opet dok se sjetim da nisu niti prohodali (sinovi blizanci) dok sam ja obilazio Zapadnu Slavoniju, pa baš i sjećanje i nisu onako baš super. Događaji koji nas vraćaju u prošlost i odjeću na loše i divne dane. Nikad Hrvatska nije bila jedinstvena i složnija kao te 1991. godine .. I opet onaj pritajeni PTSP dolazi do svog kritičnog stanja.

Da, „priveligirana“ mirovina. Branitelji nemaju za kruh, na margini društva su, sjećam se scena iz filmova vijetnamskih veterana, beskućnici, ovisnici, od hrabrih heroja postali su ološ društva. Ne, ti vijetnamski veterani, nisu se borili za slobodu SAD-a, kao mi za slobodu svoje Domovine. Prijete ovrhe, prijete deložacije, prijete tužbe za ne znam ni sam zašto, jer u krajnosti, kako to Džakula kaže: „Vi ste rušili Ustavni poredak SFRJ sa Mesićem na čelu.“ Zaboravio je, srpski terorizam i sva zla koja su počinili. Silovali, mučki ubijali, palili, pljačkali. Ti si zločinac. Bio si i u Pakracu, kad je bio napad na policijsku postaju, bio si i na Plitvicama, kada je bio „Krvavi Uskrs“, koje su slučajnosti.

Korona, potresi u Zagrebu, Banovini, ima žrtava, a o šteti da ne pišem. Pomagali smo i mi iz Udruga hrvatskih branitelja RH, odvozili hranu, namirnice, higijenske potrepštine, kampice, agregate, ma sve što se tražilo, nabavljali smo. Imate li više naš narod novac? Ne da se bojim korone, ali ne idem baš previše van, jer dosta toga ne radi, radi se porukama, on line sistem, nismo se otuđili, ali neka su čudna vremena. Kakve će kupovne moći biti ove godine, ne znam, pretpostavljam da će trgovački centri imati više parkiranih auta, nego kupaca, kupovna moć nam je stvarno sveža manja i manja. Po čemu? Kad ste uskladili mirovine, kada ste povećali invalidninu, ne morate to učiniti, samo dajte snižene cijene i možete nekako normalno živjeti. Vaših bisera je previše i skupo plaćenih da bi vas više trpili.

Plače nam Pupi, svađe Zoky - Plenky, afera kao u priči, ma nema čega nema. Dubaji, pijan dobije sat, pa se ne sjeća, pravosuđe nas baca na koljena. Osim mita i korupcije, koja vlada u njihovim redovima, prepucavanje oko predsjednika / ice Vrhovnog suda, opet Zoky bi nešto po svom. Ajde da barem na nekog natječaja na plač, ali možda i Pupy plače za 4 tisuće kuna koje su mu odrezali zbog imovinske kartice. No nećemo o politici, jer mi se gadi. Osim što je u Saboru prošao Zakon o hrvatskim braniteljima i Zakon o civilnim stradalnicima Domovinskog rata. Još kad bi napisali da su usklađeni sa Zakonom o općem oprostu, onda ni Mile Topđija ne bi bio tamo gdje je. Dok naši branitelji ili država plaćaju Srbima ratnu štetu, mi se toga stidimo i ne želimo naplatiti od Srbije. A mi smo „mala“ Švicarska, tako kažu, negdje smo prvi, a negdje zadnji u redu, ali niti blizu Švicarske.

Da, spustio sam se zbog svoje unuke, nisam imao igračku. Dijete to ne zna, još je mala, ali mene boli, kao i mnoge od vas, da morate proći kroz trgovinu i okretati glavu od nekih stvari. Jedino što mi je preostalo, stisnuti ju uz sebe i pitati se, za što samo se to borili, da više nemamo niti za jednu običnu lutku. Sramim se, ali ne pred vama, sramim se pred samim sobom.

Masu vas nije platila račune, borite se sada protiv ove države jer svaku lipu izmusti će od Vas, ako ste ste dužni, a mi čekamo Isusovo uskrsnuće, biće nešto šunkice na stolu, ali onog blagostanja koje ispunjava dušu, u mnogima neće biti. Mada se većina boji, te ne želi izgovoriti jednom problemu, a to je taj tzv. blagdanski ili braniteljski depresivni poremećaj. Svaki blagdan, kod nas izaziva hrpu raznih emocija, anksioznost, depresija, ali i dosta branitelja ima crne misli. To ne smijemo skrivati, već se vrijeme pozabaviti. Da, točno je. Za vrijeme bilo kojeg blagdana, branitelji su sve više ranjivi i sve više razmišljaju o svom prekidu ovog zemaljskog života. Neki kažu da ne valja o tome pisati, da ne bi netko ......, treba pisati da se struka vrijeme pozabavila, a ne organizirala lov na vještice.

Evo, izmiješao sam sve i svačega, kao betonska miješalica, idemo koliko možemo proživjeti ove Blagdane, netko s više, netko s manje hrane na stolu, neki jedu i na podu, mogu nam uzeti sve, ali ne dajte da vam uzmu dostojanstvo, ma koliko se oni trudili da učine. Ako sam se negdje pogubio, nije namjerno, moždane vijuge baš i ne rade.

I dragi moji, želim vam sretne Uskrsne blagdane, dalje više ne mogu ništa nastaviti, jer nekima je ostalo samo na sreće i moliti se dragom Bogu. BVB.

Izvor: Portal dnevnih novosti

Izvorni autor: Dražen Šemovčan Šeki/Foto: fah

Autor: