To su sve promjene koje odstupaju od vašeg uobičajenog svakodnevnog glasa – promukao, slab glas, napor pri govoru ili gubitak glasa. Najjednostavnije rečeno: ako vam glas ne zvuči kao da ste to vi – nešto nije u redu.

Koje promjene glasa trebaju zabrinuti pacijenta i biti signal za pregled (trajanje promuklosti, gubitak glasa, bol, napor pri govoru)?

Najvažnije pravilo je jednostavno: promuklost dulja od tri tjedna je zabrinjavajuća i traži pregled specijalista. Uz to, alarm su bol, gubitak glasa, osjećaj napora ili stalna potreba za pročišćavanjem grla te stalni osjećaj suhoće u grlu. Svi ti simptomi mogu sakriti oboljenje nekog drugog organskog sustava.

Foto: Privatni album

'Svakodnevno uništavamo glas, često i nesvjesno'

Postoji li 'tipičan' pacijent s poremećajem glasa ili su to jako različite priče – od djece do starijih?

Ne, ne postoji tipičan pacijent s poremećajem glasa. On može stradati u bilo kojoj dobi. Djeca često dolaze zbog vikanja i prenaprezanja, a odrasli zbog profesionalnog opterećenja ili zdravstvenih problema.

Tko je u najvećem riziku od oštećenja glasa – npr. učitelji, pjevači, voditelji, ljudi koji puno i glasno govore na poslu?

Svi koji puno govore, oni kojima je glas osnovno sredstvo rada, tzv. vokalni profesionalci – učitelji, profesori, pjevači, voditelji, treneri. Problem je to što često rade u bučnom okruženju pa dodatno opterećuju glas. Često zaborave u svome radu da se samo zdrav glas daleko čuje.

Koliko na glas utječu pušenje, alkohol, refluks, stres i bučna okolina?

Pušenje i alkohol su najčešći uzroci poremećaja glasa i, nažalost, često mogu dovesti do ozbiljnih oboljenja glasnica, pa i karcinoma. Pušenje i alkohol oštećuju glasnice, stres mijenja način govora, a buka nas tjera da vičemo. Šaptanjem, vikanjem, pušenjem, refluksom i stresom svakodnevno uništavamo glas, često i nesvjesno.

'Ključ uspjeha leži u pravovremenoj dijagnostici'

Kako izgleda obrada pacijenta?

Detaljna i pravovremena dijagnostika ključ je uspješnog liječenja. Ona uključuje timski rad, otorinolaringologa, fonijatrija, koji će otkriti moguće organske promjene glasnica, te nas logopeda. Cilj je pronaći uzrok – jer bez toga nema ni pravog liječenja.

Kada je dovoljna logopedska terapija, a kada je potrebna operacija ili neki drugi medicinski zahvat?

Logopedska terapija je prvi izbor kod funkcionalnih, psihogenih poremećaja glasa, a medicinski zahvati rezervirani su za organske promjene. Ključ uspjeha leži u pravovremenoj dijagnostici jer što se problem ranije prepozna, veća je vjerojatnost da će se riješiti bez invazivnih postupaka.

Može li se promuklost 'izliječiti' samo vježbama i promjenom navika, bez operacije, i u kojem roku se obično vidi napredak?

Može, može. Ovisno o težini poremećaja glasa, napredak se može vidjeti i već nakon otprilike dva tjedna provođenja logopedske terapije. Nekada je logopedski tretman značajno duži te treba puno strpljenja i upornosti s obje strane, no u prosjeku traje dva, tri mjeseca.

Vrijeme je ključ

Koje su najčešće greške što ih radimo u svakodnevnom govoru (vikanje, čišćenje grla, šaptanje, klimatizirani prostori…) i dugoročno oštećujemo glas?

Sve navedeno su pogrešna ponašanja koja glasnice ne vole. Vikanje, pa i šaptanje te stalno čišćenje grla i govor u buci i suhim prostorima našim glasnicama znatno otežavaju svakodnevno funkcioniranje. No ipak bih rekla da je najveća greška ignoriranje simptoma dok glas potpuno ne zakaže.

Postoje li jednostavne vježbe ili rutine koje preporučujete svima koji puno govore na poslu?

Idealno bi bilo da svoje glasnice svakodnevno 'zagriju', pije dovoljno tekućine, ne pročišćavaju grlo, ne jedu previše začinjenu hranu te da promuklost ne liječe improvizacijom, već da potraže stručnu pomoć.

Koliko su ljudi uopće svjesni toga da se 'loš' glas može i treba liječiti, a ne samo trpjeti?

Nažalost, ne dovoljno. Mnogi se naviknu na promuklost i ne reagiraju. Ljudi se naviknu na loš glas – a to ne bi smjeli.

Jaka poveznica glasa i emocija

Što biste savjetovali nekome tko je već mjesecima promukao, ali odgađa pregled jer 'nema vremena' ili ga je strah nalaza?

Vrijeme je ključ. Mjesecima biti promukao, a ne otići liječniku – to je najopasnija navika. Što ranije dođete, veća je šansa za jednostavno i uspješno liječenje.

Kako pristupate pacijentima kojima glas nije samo sredstvo komunikacije nego i posao (pjevači, glumci, profesori)?

Osobno svakom pacijentu pristupam jednako, bez obzira na zanimanje. Iako je upravo to prvo pitanje kada počinjemo dijagnostiku. Glas je naš osobni instrument osjetljiv na način upotrebe, ali i na zdravstveno stanje organizma. Nastojim ih osvijestiti o tome kolika je moć zdravoga glasa.

Koliko je važna psihološka podrška pacijentima koji zbog bolesti izgube glas ili im se on trajno promijeni?

Jako je važna. Gubitak glasa može utjecati i na odnose i samopouzdanje. Pacijenti često navode da kad izgube glas, shvate koliko vrijedi – i zato oporavak mora biti i fizički i emocionalni. Naš tim, uz liječnike i medicinske sestre, čini i psiholog, a mislim da to dovoljno govori o tome koliko je jaka poveznica između glasa i emocija.

Kako zamišljate idealan sustav skrbi za glas u Hrvatskoj za pet do deset godina?

Kao sustav u kojem je briga o glasu dostupna svima – s više preventivnih pregleda, edukacije i timskog rada liječnika i logopeda. Još bi bilo idealnije da ljudi reagiraju na vrijeme, a ne tek kad problem postane ozbiljan.