Otkrivamo kako jer aktualni vlasnik NK Rijeke Gabriel Volpi preko panamskog registra povezan s Brankom Šrengerom i Robertom Ježićem. Zašto na suđenju Ivi Sanaderu u slučaju INA-MOL, na kojem ga je Ježić optužio za primanje mita od 10 milijuna eura, nije pozvan za svjedoka Cipranin Petros Economides * Kako je Leo Dolezil od direktora u Ininoj panamskoj tvrtki stigao do direktora Diokija*

Nakon što je nad  Brankom Šrengerom, kao direktorom Wellis Ltd, 1990. otvorena istraga pod optužbom da je skupa s inspektorom Ramónom Iribarrenom odgovoran za eksploziju na brodu za prijevoz nafte koji je plovio pod panamskom zastavom a u kojoj je smrtno stradalo 32 radnika, nije poznato kakav je epilog afere, ali je očito  da Ježićevog bivšeg poslodavca nije sustigla zatvorska kazna za opisanu eksploziju. Branko Šrenger je, dvije godine prije te tragedije, 19. travnja 1988. na Panami s partnerima: M. Milatovićem, S. Prohaskom, M. Matićem, B. Markovićem i D. Kukićem osnovao i ofshore tvrtku Hillard Holding Inc. Danas je Petraco međunarodna tvrtka sa sjedištem u Milanu, te uredima u švicarskom Luganu, Moskvi te Singapuru. Poslove u Moskvi vodi Josip Vukman. Kao što je ranije rečeno, Hrvati koji koriste porezne benefite, u pravilu to čine preko više oaza.

Tako i ime Ingeborg Inge Šrenger, rođene 1958., možemo pronaći i u londonskom trgovačkom registru. To vrijedi za i za obitelj Šrenger kao i za Ježića ali i brojne druge krupne igrače. Inga Šrenger je primjerice 16. siječnja 1995. sa spomenutim Talijanom Cadenassom, postala direktorica londonske podružnice Petraco Spa London. U britanski registar upisala je tadašnju milansku adresu u Via Raffaello Sanzio a sada inače živi na otmjenoj milanskoj Piazalle Crivellone. Predstavništvo je isprva registrirano na londonskoj adresi Zagrepčanke Ljerke Davosir, odnosno na 11 Avenue Lodge, Avenue Road. Davosir koja posjeduje britansko državljanstvo sada radi za londonsku tvrtku JML (Corporate Strategy) Ltd. a u Zagrebu posjeduje nekretninu na reprezentativnoj adresi na Lašćini. Zastupnik londonskog Petraca 17. travnja 1991. postao je i Branko Šrenger, upisan tada u registar kao jugoslavenski državljan rođen 28. siječnja 1930. godine. No, tada je londonski Petraco s adrese Ljerke Davosir već preselio na luksuznu adresu: 96 Kensington High Street. Direktor u londonskom Petracu Branko Šrenger  je bio sve do smrti, 3. veljače 1993. Inače  iz prvog braka s Gordanom Čakarun-Šrenger ima dvije kćeri, spomenutu Ingeborg te Maju Herman.

>>> Ekskluzivno iz Paname: Regionalni mafijaši, hrvatski političari i tajkuni, udbaši i kosovci, svi u istom poreznom raju

Šrenger je bio prvi Cro-naftaš i milijunaš

Prva Šrengerova supruga u Hrvatskoj posjeduje luksuznu nekretninu u Velom Lošinju.  Njegova druga supruga Branislava Dekanić-Šrenger je na kućnoj adresi u lodonskom Westminsteru osnovala udrugu za pomoć djeci sa sindromom Dyspraxia. Ona je i britanska državljanka. U Rijeci njezina je adresa na Škurinjskoj Dragi u ulici Prvog maja dok je u Londonu raskošna viktorijanska palača. Naime, ime Ježićevog "petrokemijskog oca" Branka Šrengera možemo pronaći i u češkom trgovačkom registru. Tamo je 14. studenog 1991. osnovao Petraco Prague koji je likvidiran u lipnju 1999. U češki trgovački registar prijavio je otmjenu adresu: 23 York Terrace East u londonskom Westminsteru. Iz engleskih registara lako je doznati da je ta adresa, gdje su nekretnine mjerljive milijunima funta, ujedno sadašnja Brankina adresa. No, Šrenger je očito bio prvi Hrvat čijim su stopama kasnije krenuli njegovi hrvatski petrokemijski nasljednici, poput Andrije Kojakovića, Josipa Jagušta, Vedrana Peršea. Naime, svi oni danas posjeduju luksuzne nekretnine u Londonu, dok je, primjerice, Davor Štern, svoj londonski stan brzo prodao. Sam Ježić posjeduje nekretninu u Lüssirainstrasse u Zugu i švicarski je državljan. Njemu sam uputila upit o tvrtkama u Panami, vezama sa Šrengerom te o tragediji na brodu Wellis. Također, pitala sam ga i o vezama Šrengera, preko njegovog panamskog partnera odvjetnika i bilježnika Jean- Pierre Baggija s talijanskim magnatom Gabrielem Volpijem.

Volpi preko Paname i Ježića 'pokorio' NK Rijeku

Naime, Gabriele Volpi koji je poznat kao kralj nigerijske nafte, sada je vlasnik NK Rijeke. Također, iz britanskog trgovačkog registra može se doznati kako su Šrengerov ortak Baggi i Volpi povezani preko više londonskih tvrtki, te čak 6 panamskih. Iako je izostao Ježićev odgovor, nije teško zaključiti kako je veza Šrenger, Ježić, Volpi očito pozadinski bila ključna za Volpijev dolazak na stadion na  Kantridi i ulazak u hrvatsku nogometnu močvaru. Volpi se inače našao prije nekoliko godina i na udaru američkog senata pod optužbama za veliku korupcijsku aferu u Nigeriji, ali sve to očito nije nikakva mrlja pred očima hrvatskih političko-nogometnih gospodara. Na upit se nije želio očitovati ni riječki odvjetnik Damir Ježić, sin  Roberta Ježića, koji danas vodi posao u Diokiju i povezanim tvrtkama. Ježićev sin, prema podacima hrvatskih trgovačkih sudova trenutačno je prokurist u riječkom Dinamarinu (suosnivač švicarski Newcomarine Ag), Dioki plastici (osnivač švicarski Dioki Holding AG), direktor u Rijeka nekretnine (osnivač luksemburški ABC Holdings) te zamjenik predsjednika NO-a Diokija.  Ježić junior nije želio komentirati podatke iz luksemburškog trgovačkog registra. Naime, ABC Holdings osnovan je 18. lipnja 2007. a prvi zastupnici bili su certificirani porezni ekspert i odvjetnik, Švicarac Stephan Hürlimann te luksemburška odvjetnica Lina Dreschel kao zastupnica talijanske Cordusio Societa Fiduzaria per Azioni (članice Unicredita)a donedavni je predstavnik tvrtke bio i  Luksemburžan Pierre Metzler.

Robert Ježić i njegov sin bez komentara

Ježićev sin nije želio komentirati ni podatak iz švicarskog registra po kojem je direktor Newcomarine Robert Ježić a raniji spomenuti S. Hürlimann. Također, bez njegova komentara ostalo je i pitanje i o drugim švicarskim tvrkama njegova oca. Name, prema podacima iz registra, sada je jedini zastupnik, kao fizička osoba u Dioki Holdingu Ag Robert Ježić, a temeljni je kapital 3,6 milijuna švicarskih franaka. Tamo je upisano i kako je Dioki Holding AG suvlasnik 75,92 posto +1 dionice u Dioki d.d. Zagreb. Iz švicarsog registra se vidi i kako je Robert Ježić bio direktor i vlasnik u likvidiranim tvrtkama Forrus AG (1995-2001) te RJ Consulting AG (1999-2009), no Ježić mlađi nije želio otkriti čime su se te tvrtke bavile. Također, prema podacima iz Italije, Adriaoil koja je u 100-postotnom vlasništvu Diokija posluje na dvije adrese u Italiji: Corso Matteotti Giacomo 10 u Milanu te Via Emilia 3565 Santarcangelo Di Romagna. No, Ježićev sin nije želio potvrditi jesu li obje lokacije u vlasništvu njihove tvrtke. I premda je za Roberta Ježića dostupan podatak da je švicarski državljanin, jer je sa švicarskom putovnicom upisan u hrvatski trgovački registar, njegov sin zatajio je podatak posjeduje li i on švicarsko državljanstvo. No, najzanimljiviji je podatak koji se može rekonstruirati iz slučaja INA-MOL, odnosno optužnici za mito u slučaju bivšeg premijera Ive Sanadera. U tom se postupku za spojeni slučaj Ina – MOL utvrđivalo je li Sanader uzeo ili nije uzeo 10 milijuna eura mita od MOL-a te je li izmijenjeni među dioničarski ugovor dobar ili štetan za Hrvatsku. USKOK je smatrao da je nedvojbeno dokazano da je Sanader uzeo mito, pritom se oslanjajući  na iskaz Roberta Ježića, koji je organizirao prihvat pola tog novca te Stephana Hurlimanna koji je bio direktor poduzeća preko kojeg se transfer proveo. Naime, prema podacima iz švicarskog trgovačkog registra Ježićeva tvrtka Xenoplast & Shipping, poznata kroz taj slučaj, osnovana je 9. svibnja 2006. a u trenutku pripojenja Dioki Holdingu 27. lipnja 2011.  njezin temeljni kapital je iznosio 1,1 milijuna švicarskih franaka. U spomenutom suđenju uz Xenoplast spominjale su se dvije ciparske tvrtke - Ceroma Holding Ltd. i Oil Products Ltd. sa sjedištem na Cipru a koje su povezane s MOL-om. Na suđenju je Sanaderova obrana tvrdila kako je Robert Ježić govorio neistinu da je pet milijuna eura Mihaila Gucerijeva još na računu njegove tvrtke. Dijelom toga novca on je dokapitalizirao svoj Dioki Holding u Švicarskoj, a njegov poslovni partner spomenuti Stefan Hurlimann tvrtku Xenoplast. 

Zašto  Cipranin  Petros Economides nije pozvan za svjedoka na suđenju Ivi Sanaderu?

"Zašto Ježić taj novac još nije uplatio u hrvatski državni proračun", pitala se Sanaderova obrana. No, nepravomoćna presuda Sanaderu od 10 godina zatvora u aferi INA-MOL, dala je  zasad za pravo tužiteljima. Ipak, zanimljivo je kako Ježićev sin nije želio komentirati jedno pitanje vezano uz taj proces. Naime, na moj upit  je li njemu, kao odvjetniku, neobično da se tijekom suđenja u tom postupku kao svjedoka, uz Imre Fazekasa i Mihaila Gucerijeva, nije pozvalo i direktora Ceroma Holding Ltd. Cipranina Petrosa Economidesa, jedne od dvije MOL-ove ciparske tvrtke koje su uplatile sporne milijune. Naime, Economides je kao direktor Ceroma Holdingsa osnivao i tvrtke u Slovačkoj i Češkoj, a ni sam se nije želio očitovati na dopis o ovom slučaju te izostanku poziva njemu za svjedočenje. Na upit se nije oglasila ni Inga Šrenger, tako da su ostala bez odgovora pitanja o tragediji na brodu Wellisa, vezama njezinog oca s Gabrielem Volpijem kao i bivšim i eventualno sadašnjim poslovnim vezama s Robertom Ježićem. U panamskom trgovačkom registru možemo pronaći i imena ekipa iz Ine. Znakovito je da se tamo nalazi i ime Lea Dolezila, sadašnjeg direktorom Diokija i člana NO-a milanskog Adriaoila u sastavu Diokija, a koji je najveći vjerovnik Diokija. Osim što je krupan igrač u tom biznisu, Dolezil je sada u braku s kćerkom Maje Pečarević iz propalog Generalturista.

Leo  Dolezil od Paname do  Diokija

Dolezil je bio direktor u Ininoj Inacomm International Société Anonyme skupa sa sadašnjim članom Uprave Valamara Vickom Ferićem, aktualnim  direktorom Partner banke Ivanom Ćurkovićem, Slobodanom Lupretom, bivšim direktorom LUK-Ine Marijanom Pavelićem, dugogodišnjim voditeljem Odjela za uvoz nafte u INA-commerce te Dianom Popović rođenom 1957. Popovićka je inače dugo godina bila zastupnica i londonske Inter Ine, a i ona sada živi na londonskoj adresi Princess Park Manor Royal Drive. Tu je off shore kompaniju Ina osnovala još dalekog 11. svibnja 1987. Dakle, svi kojima ime Lea Dolezila ne znači baš puno, mogu već iz same ove činjenice zaključiti o njegovoj dugovječnosti u petrokemijskom biznisu. Dolezila sam pitala čime se bavila panamska Inina tvrtka, i vrlo brzo sam dobila odgovor: "Po tom pitanju mogu vas informirati da sam 1994. preuzeo poslovanje tadašnjeg INA Commerca te sam kao direktor ino-mreže po funkciji preuzeo i neka direktorska mjesta u procesu reorganizacije društva. Naime u sklopu reorganizacije INA-e 1994-1995. poslovi INA Commerca su prebačeni u profitne centre INA-e, a pokrenuto je zatvaranje niza poduzeća u inozemstvu, a među ostalima i Inacomma. Koliko se sjećam u mojem mandatu nije bilo nekih aktivnosti u tom poduzeću", zaljučio je Dolezil, koji je preuzeo vođenje projekta restrukturiranja DIOKI Grupe. Naime, po dogovoru ključnih vjerovnika, imenovan je predsjednikom Uprave DIOKI-ja, predsjednikom NO-a DINA-e, te predsjednikom upravnog odbora milanskog Adriaoila kojeg su radnici Diokija označili kao Ježićevu tvrtku preko koje je isisan novac iz Diokija. Dakle, kada bi netko uistinu želio doznati kronologiju nastanka naftnih i drugih kapitalaca na ovim prostorima prvo bi dobro trebao pročešljati panamski registar jer je tamo davno ispisana povijest budućih naftnih i drugih moćnika ne samo Hrvatske već i šire regije.

I Titov unuk usred panamskog  raja

Znakovito je kako je benefite panamskog poreznog raja koristio i  Titov unuk Andrej Broz,  inače sin Aleksandra Miše Broza. Andrej Broz je u Panami od 8. listopada 1999. bio direktor tvrtke Handy Tel. Com. Inc skupa s Milanom Handurom te još jednom panamskom državljankom. Andrej Broz  se na poslovnom LinkedIn profilu opisao kao biznis vizionar a s istog mjesta doznajemo kako je nakon dvije godine studirao na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu od 1991. ali da je diplomirao 1997. na ruskom ekonomskom sveučilištu G.V. Plehanova. Četverogodišnje direktorsko  iskustvo za Handy Tel. Com. Titov unuk je upisao na LinkedIn profilu ali je izostavio da se tu radilo o panamskoj off shore tvrtki. Nakon toga je nastavio raditi za hrvatsku informatičku tvrtku Combis čiji je zastupnik bio i u Sarajevu. Prema istom izvoru, Andrej Broz sada je direktor podrške poslovnim procesima u Hitra produkcija dokumenta. Titov unuk ima od prosinca 2012. godine i privatnu tvrtku u Zagrebu Broz savjetovanje, no nju je znakovito prešutio na istom LinkedIn profilu. Istodobno Andrej Broz vodi blog za zagrebački Infosistem o novim tehnologijama, a ranije je bio i njihov direktor prodaje. Aleksandar Mišo Broz bio je od 1980.-2000. visoko pozicioniran u Ini nakon čega je otišao u diplomaciju pa je tako i Andrej dospio u Moskvu. Njegovo je ime aktualizirano kroz suđenje za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Naime, nakon poziva za svjedočenje Vanjki Špiljku, uslijedila je informacija u Jutarnjem listu  kako će svjedočiti i Mišo Broz. Kako je poznato, njemački suci odlučili su pozvati Špiljka kao svjedoka nakon što je nekadašnji suradnik jugoslavenskih, ali i njemačke tajne službe BND, Vinko Sindičić, izjavio kako je Đureković zapravo likvidiran zbog mlađeg Špiljka. Prema njegovu iskazu, Vanja Špiljak je kao direktor u Ini pri poslovima nabave nafte pronevjerio ogroman državni novac. Sindičić je napomenuo kako je možda i Đureković, tadašnji direktor marketinga Ine, sudjelovao u toj pronevjeri, a ako i nije, onda je za nju znao. Stoga je Mika Špiljak, tada jedan od najmoćnijih ljudi u zemlji, po pisanju Jutarnjeg lista, naložio da se učini sve kako bi se Đurekovića spriječilo da o tome progovori. A Sindičić je u vezi s tom pronevjerom spominjao i sina Josipa Broza Tita, Aleksandra Mišu Broza, koji je do 1980. bio direktor Sektora uvoza i izvoza u Ina Commercu, a od 1983. potpredsjednik Ine za međunarodne odnose. Budući je suđenje bilo 2009. Mišo Broz bio je tadašnji veleposlanik RH u Indoneziji ali na suđenju se na kraju nije pojavio. Tako da, barem medijski, nije poznato što bi on imao za reći o ubojstvu Đurekovića. No, čime se zapravo bavila i panamska off shore tvrtka njegova sina Andreja nije bilo moguće doznati. Naprosto zbog toga što se on oglušio na poslani mu upit.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE