Sutkinja Dubravka Novaković i sudski savjetnik Denis Klarendić prodaju bez znanja vlasnika i bez obavijesti pravnom zastupniku znači iza leđa na dražbe 10 nekretnina vrijednosti većem od 7 miliuna kuna za dug prema nelegalnim RBA zadrugama od 700.000 KN i onda se svi čude kada neko sam potegne za svojom pravdom.

Skupna procijenjena vrijednost navedenih nekretnina iznosi ukupno 7.167.556 kn dok je vrijednost potraživanja ovrhovoditelja manje od 100.000,00 Eura.

U konkretnom slučaju radi se o 10 nekretnina te se svaka posebno prodaje na javnoj dražbi, a skupna vrijednost navedenih nekretnina iznosi 7.167.556,00 kn. Vrijednost tražbine ovrhovoditelja iz Rješenja o ovrsi iznosi manje od 100.000,00 Eura. Dakle nema nikakvog razloga da se prodaju sve nekretnine kada se cjelokupan dug može namiriti već prodajom jedne nekretnine. Također ovrha se provodi temeljem ugovora u kojem uopće ne postoji klauzula općenito na imovini ovršenika te se samim time ne može provoditi na cjelokupnoj imovini ovršenika već samo na imovini koja je založena temeljem navedenog ugovora. Navedeno je ovršenik isticao u žalbi, međutim sud u Zadru je nastavio provoditi ovrhu. Posebno ističemo da je u istovrsnom predmetu u povodu istog ugovora koji je ovršna isprava u ovom postupku, već odlučeno i to odlukom Županijskog suda u Varaždinu pod posl.br. Gž-2331/2013 od dana 11. listopada 2013.g.

U predmetnoj odluci je jasno navedeno da u predmetnom ugovoru ne postoji klauzula exquendi slijedom čega navedeni ugovor ne predstavlja ovršnu ispravu u odnosu na ovršenika.

 Napominjemo da samo donošenje pobijanog Rješenja o ovrsi temeljem isprave koja nije ovršna isprava zbog nepostojanja klauzule exquendi predstavlja očitu grešku od strane suda, posebno u odnosu na sve nekretnine koje su predmet ovog ovršnog postupka te samim time predstavlja odgovornost Republike Hrvatske za naknadu štete, koja će nastati ukoliko se ne odgodi ovrha odnosno ukoliko se nastavi prodaja nekretnina. Navedena šteta će se sastojati u razlici između onoga za koliko se nekretnina prodala u ovršnom postupku i stvarne tržišne vrijednosti nekretnine. Također ovdje ovrhovoditelj nije banka već tvrtka sa sjedištem u inozemstvu za koju ne postoje nikakva jamstva da će ovršenik uopće moći povratiti i novčanu naknadu štete od ovrhovoditelja u slučaju da uspije poništiti ovrhu u postupku koji vodi kod naslovnog suda odnosno ukoliko uspije poništiti ugovor o kreditu koji se postupak vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

Slijedom izenesenog, kako je u međuvremenu donesena druga odluka Suda Europske unije poslovni broj C-407/18, a upravo vezano za odgode ovrhe ukoliko se vodi parnični postupak radi utvrđenja ništenosti ovršne isprave, ovršeniK ovim putem podnosi slijedeći

PRIJEDLOG ZA ODGODOM OVRHE

-temeljem članka 61. stavak 1. točka 4.Ovršnog zakona, (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 85/05, 121/05, 67/08 ) , te temeljem čl.19.k. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ( NN 102/15) , zaključka br.3.3 Vrhovnog suda Republike Hrvatske  broj 3, Su-IV-155/16, od 12. travnja 2016.g. koji izrijekom nalaže da se ovršni postupak odgodi ako je ukupan iznos kredita manji od 1.000.000,00 kn, bez obzira kada je takav ugovor zaključen, uz uvjet da je pokrenuta parnični postupak za utvrđenje ništetnosti takvog ugovorai članka  65. stavak 1.Ovršnog zakona,te presude Suda Europske unije polovni broj C-407/18, od 26.06.2019.g. u postupku Kuhar vs Addiko bank d.d. koja je za naslovni sud obvezujuća.

Ovršenik prvenstvo ističe kako predlaže odgodu predmetne ovrhe pod posl.br. Ovr-1/2021 i Ovr-4245/2011 temeljem presude Suda Europske unije polovni broj C-407/18, od 26.06.2019.g. u postupku Kuhar vs Addiko bank d.d., kojom odlukom je izrijekom odlučeno da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

Ovršenik ujedno traži od naslovnog suda da u potpunosti odgodi provođenje predmetne ovrhe broj Ovr-1/2021 i Ovr-4245/2011  obzirom je ovršenik pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti  Ugovora o kreditu  temeljem kojih se vodi  predmetni  ovršni postupak, a o čemu se prilaže dokaz u prilogu ovog podneska. Također ovršenik je podnio žalbu protiv Rješenja o ovrsi pod posl.br. Ovr-4245/2011 kao i prijedlog za ograničenje ovrhe o kojima ovršenik nije dobio nikakvu odluku. Ovršenik ističe da je navedena žalba i prijedlog podnesen dana 07.10.2013.g. a do današnjeg dana nije zaprimio odluku. Ovršenik također ističe da nije zaprimio poziv za prvu javnu dražbu a što je sud bio dužan dostaviti punomoćniku ovršenika.

Dragi moj hrvatski narode to vam je pravda po hrvatskom pravosuđu i njegovim eminentnim sucima.

PRAVO i PRAVDA nemaju ALTERNATIVU