Josipoviću, ljubljenje sa srpskim predsjednikom čin je erotske agresije!
Jedan od naših čitatelja obrecnuo se na mlaku politiku predsjednika Ive Josipovića i to otvorenim pismom koje je, osim na našu adresu, stiglo i na adresu predsjedničkog ureda. Sve ono što ljuti Božu Šepeca iz Zagreba, prenosimo u cijelosti:
'Predsjedniče Zapadnog Balkana ,
protekom godinom, sve se jasnije profilira jedno bitno pitanje: na čiji je ustav Gospodin Predsjednik Republike Hrvatske položio zakletvu? Na Ustav Republike Hrvatske ili na neki , meni nepoznat Ustav Zapadnog Balkana? Naravno, nije tu najvažnije pitanje simbolizama koje proizvodi jedna predsjednička zakletva , već je to itekako bitno pitanje s aspekta teritorijalnog suvereniteta i vjerodostojnosti Hrvatske Države, te političkog i ekonomskog suvereniteta koje bi u svakom trenutku MORALO biti u skladu s postojećim Ustavom RH. Iako je doktor pravnih nauka, Predsjednik Josipović se na taj ustavan način ne ponaša. Uporno kreira Hrvatsku Državu kao neki provizorij i državu na kojoj će, naročito susjedi, iživljavati svoje frustracije. S nečuvenim uspjehom, zapravo, kao neku „postnacionalnu državu“ kako to Hrvatsku naziva gospođa Snježana Banović protivno smislu čitavog Domovinskog rata i Ustava RH ! Zapravo, susjedsku samoposlugu.
Čitav kompleks bitnih pitanja suvereniteta i vjerodostojnosti RH, naravno, i opet je postavilo gore opisano ponašanje G. Predsjednika Republike RH. Ovog puta na „Zapadnobalkanskom“ summitu u Brdu u Sloveniji, a glavni su-akter i ponovno je Predsjednik Republike Srbije, sada g. Nikolić, koji je u pravom velikosrpskom maniru na Brdu izveo gotovo agresiju simbolima velikodržavnih politika Republike Srbije, pri čemu nije važno je li u funkciji predsjednika republike Srbije Tadić ili Nikolić, zajednički im je naziv - Velika Srbija! Vezano uz „zapadnobalkanski“ susret u slovenskom Brdu, šokantan je nastup g. Nikolića naročito u dva trenutka - u dijelu razgovora koji je bio javan:
Srpski humor i poljupci kao opasna strategija
„Erotska“ agresija s ljubljenjem Slovenskog i Hrvatskog Predsjednika, i to tri puta –što je uvijek i neupitno jasan znak „velikosrpske“ prisutnosti kod još uvijek očito pokornih „zapadnobalkanskih“ susjeda. Naravno, ljubljenja Predsjednika Slovenije i Hrvatske nisu izvedena u erotskom zanosu, već je to energični simbolizam izveden izvan dogovorenog protokola - nadam se ! ( sjećam se kada je Tadić odbio svojedobno dati pusu g. Josipoviću, jer to on, kako je rekao Tadić, ne zaslužuje, no pusu je dobio predsjednik BiH !?) Sve to jasno dokazuje kako je „pusa“ jedan od instrumenata srpskih politika, da ne kažem eksanzionizama!
b. Kako sve ne bi ostalo na tumačenjima simbola, g. Nikolić je i u sljedećem svom iskoraku izustio nešto vrlo konkretno i gotovo prijeteće - ignorirajuće za Domovinski rat, nazvavši i Brdo kod Kranja i otočje Brijuni „NAŠIM!“. Iako je, također prpošno, nakon toga rekao „šalim se“, sve skupa nije smjelo prisutnima izgledati kao šala. Ovakove „šale“ proizvele su „devedesetih“ stotine tisuća žrtava i u Hrvatskoj i u BiH i Kosovu!
Reakcije hrvatske strane, naravno, baš su nikakve iako bi takvo ponašanje gosta u svakoj suverenoj zemlji koja drži do svoga suvereniteta izazvalo neviđeni skandal koji se, zapravo, kod urednih država ne može niti dogoditi jer je situacija u kojoj se našao hrvatski Predsjednik apsolutno nezamisliva za zemlju koja drži do sebe i svojih ustavnih kriterija! I koja je u svojoj obrani baš od Nikolićevih agresora na oltar Domovine položila 83 tisuće žrtava!
Josipović je ponizam do nivoa mazohizma!
Pa čak bi sve moglo biti i nekako nasilu ignorirano kada to ne bi bila kontinuirana politika G. Predsjednika RH kada Josipović, na primjer, pred Tadićem u Vukovaru ne bi zatajio Domovinski rat nazvavši ga „politikama devedesetih“ ; kada svoj narod u Izraelskom parlamentu ne bi nazvao ustašoidnim ( a posljedice itekako osjećamo i danas ); kada stalno govori o često nedokazanim žrtvama agresora, zatajivši 83 tisuće hrvatskih braniteljskih žrtava; kada za rat u BiH redovno i potpuno neistinito optužuje Hrvatsku (a posljednice vidimo i danas na Haaškom sudu, te u „prijateljskom“ ponašanju g. Izetbegovića Mlađega prema Hrvatskoj, bez obzira na hrvatske žrtve kod oslobađanja dijelova BiH i konačnog osiguranja mira u BiH. Ipak, rukovodstva BiH neprestano emitira neprijateljske signale prema Hrvatskoj (Pelješki most, izvoz hrane iz Hrvatske u BiH, Ploče, Malostonski akvatorij) . No, izgleda da i to navedeno Predsjednika RH samo apsolutno motivira na dalju submisivnost prema zahtjevima „bosanske“ ili srpske strane do nivoa mazohizma! Dalje je nabrajanje, mislim, nepotrebno jer je i ovo previše!
Ne radi se tu o toliko „modernim“ političkim demagogijama „Tolerancije“, naravno, isključivo s hrvatske strane, već se radi o naporima sadašnjih hrvatskih „vođa“ da se potpuno relativizira i samo postojanje Hrvatske Države! I da zaključim: Pitam se tko to odobrava silne troškove vanustavnih, zapadnobalkanskih, neuspješnih aktivnosti Predsjednika RH, bez ijednog zahtjeva za objašnjenje? Ovakav Sabor?! Dajte – najte!
Božo Šepec, Zagreb
Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
