Splićanin Abdul Hamid-Mostafa, koji je kao hrvatski diverzant potapao brodove JRM-a, sada vozi konvoje pomoći u rodnu Siriju

17.05.2014. 07:16:36

 
Sirijac, nastanjen u Splitu od 1985. godine, dragovoljac Domovinskog rata i hrvatski ratnik, a danas humanitarac koji pomaže napaćenom narodu u svojoj domovini, prije deset dana vratio se s područja koje je oslobodila Slobodna sirijska vojska
Prije deset dana sam došao iz Sirije, gdje sam odvezao s prijateljima tri šlepera pomoći kojeg je hrvatski narod  prikupio za sirijski narod. Kako sam branitelj i dragovoljac Domovinskog rata, tako sam animirao ljude u Splitu da pomognu napaćenom sirijskom narodu – ovako  je svoje svjedočanstvo započeo Abdul Hamid-Mostafa, 49-godišnji Sirijac nastanjen u Splitu. Naime, prije deset dana Abdul Hamid-Mostafa vratio se u Split sa svog drugog humanitarnog putovanja iz rodne Sirije. Životna priča ovog humanitarca, ali i dragovoljca Domovinskog rata, te umirovljenog hrvatskog branitelja, bivšeg diverzanta Hrvatske ratne mornarice, u Hrvatskoj je počela 1985. godine.

Došao studirati, pa krenuo braniti Hrvatsku

-  U Split sam došao 1985. godine studirati medicinu, ali Medicinski fakultet mi nije išao kako treba, pa sam upisao Pravni fakultet. Godine 1990. hrvatski je narod učinio prve konkretne korake prema traženju svoje slobode. Ja sam to također  proživljavao, jer sam imao brojne prijatelje među hrvatskim narodom, kojeg sam zavolio. Najviše sam zavolio Grad Split, u kojem sam živio i studirao. Želim istaknuti kako ni ovdje ni u drugim hrvatskim područjima, nikada nisam osjetio drugačiji odnos prema meni zbog toga što sam bio stranac. Ljudi su me potpuno prihvatili, i ja sam Hrvatsku odmah zavolio – kazuje nam  Abdul Hamid-Mostafa. -  Kada je krenula agresija na Hrvatsku, nije mi padalo napamet napustiti Hrvatsku, nego sam htio dati i svoj doprinos u njenoj obrani te oslobađanju od srpskih agresora i okupatora. Tim prije jer sam imao već vojna znanja, budući sam služeći vojni rok u Siriji, završio obuku za padobranca i komandosa. Zato sam se odmah stavio na raspolaganje hrvatskim snagama. Javio sam se kao dragovoljac, i kazao kakva sve vojna znanja i vojnu obuku imam. Bila mi je čast biti dragovoljac Domovinskog rata i sudjelovati u obrani Hrvatske – govori Abdul Hamid-Mostafa kojeg su suborci prozvali Andrija. Pod tim nadimkom je i danas poznat među prijateljima. Ratni put Abdula Hamida-Mostafe, kojeg je zabilježio Mile Čatlak, ratni zapovjednik Odreda pomorskih diverzanata HRM-a, vrijedan je pažnje. Naime, u razdoblju od 1. listopada 1991. godine, pa do 15. siječnja 1992. godine, Andrija je kao pripadnik diverzantske postrojbe HRM-a sudjelovao u mnogim bojnim operacijama na moru. U to vrijeme težište diverzantskih operacija bila su područja srednjeg i južnog Jadrana,  sa ciljem dopremanja pomoći Dubrovniku i razbijanja pomorske blokade od strane brodova JRM-a.

Sudjelovao u obaranju MiG-a 21 i potopio brod JRM-a "Mukos"

Na Elafitima, Abdul Hamid-Mostafa kao pomorski diverzant sudjeluje u akciji potapljanja ophodnog broda Jugoslavenske ratne mornarice, te u obaranju neprijateljskog zrakoplova MiG-21 iznad sela Broce tijekom raketiranja Stona, te u oštećenju neprijateljske raketne topovnjače R TOP-405. Također, sudjeluje i u pomorskoj bitki za Split. Prilikom sprečavanja prolaza brodova JRM-a kroz Splitska vrata, koristeći protuklopna sredstva "zolje" i "ose" Abdul Hamid-Mostafa oštećuje neprijateljski logistički brod, desantni čamac, te s radio navođenim ručno izrađenim torpedom potapa ophodni brod JRM-a "Mukos" u uvali Bobovišće na otoku Braču. Sudjelovao je još u nizu diverzantskih akcija HRM-a, u  kojem ostaje sve do akcije Maslenica, nakon čega je razvojačen. - Hvala Bogu, ponosan sam što sam otišao u hrvatske snage. Svi ljudi koji su ratovali sa mnom, samo im je jedno bilo u srcima i glavama: "Hrvatska, Hrvatska, Hrvatska". I meni također, jer sam Hrvatsku zavolio kao svoju domovinu – kazuje nam Abdul Hamid-Mostafa, koji se u Splitu oženio Hrvaticom, i s kojom ima dvije kćeri. Međutim, nekoliko posljednjih godina, Andrija proživljava nove ratne drame. U njegovoj rodnoj Siriji digao se, priča nam, narod protiv diktatora Bašara al-Asada, nastojeći konačno izboriti slobodu. I ovdje se Abdul Hamid-Mostafa angažirao, ali ovaj put ne kao borac, nego kao – humanitarac. Dva puta od izbijanja rata bio je u Siriji, prvi put lani, kada je izvidio situaciju, kako pomoći, što sve treba, i kako organizirati humanitarni konvoj. Pomoć je uspio prikupiti i s tri šlepera, od kojih je prvi krenuo iz Splita, a u Zagrebu su se priključila još dva, vratio se prije deset dana. U organizaciji ovog konvoja koji je krenuo iz Splita uvelike je Andriji pomogao Tomislav Gojo, ravnatelj Crvenog križa Grada Splita. - Svaka mu čast, to je čovjek koji mi je u svemu izlazio u susret, stavio mi na raspolaganje sve što je Crveni križ imao u svome skladištu.  U ovoj akciji mi je pomogao i Silvio Vuko, volonter Crvenog križa, koji se također razletio po Splitu kako bi se prikupilo što više pomoći. Znamo kako je teška gospodarska situacija kod nas u Hrvatskoj, ali hrvatski narod se uza sve teškoće koje svi zajedno prolazimo, iskazao u pomoći sirijskom narodu. Pomogla nam je i Hrvatska banka za obnovu i razvoj, za troškove prijevoza, zatim Islamska zajednica iz Zagreba, jedna tvrtka iz Zaprešića, druga iz Splita... Uglavnom, sudjelovali su i pomogli ljudi iz svih krajeva Hrvatske – govori nam Abdul Hamid-Mostafa, te u svemu ističe i ulogu Sonje Radman Livaje, 61-godišnje Zaprešićanke rodom iz Sinja, koja je jedna od glavnih organizatorica hrvatske pomoći Siriji.

"Asadove snage namjerno gađaju civile"

Put u Siriju je, priča nam Andrija, bio posebno naporan. - Pomoć smo dovezli iz Hrvatske preko Srbije, Bugarske i Turske, do područja koje sa sirijske strane granice kontrolira Slobodna sirijska vojska, koja se bori protiv režima Bašara al-Asada. Naime, imam iskustva s humanitarnim poslovima, ovo mi je drugi odlazak u Siriju, ali Turska ima stroge, rigorozne zakone, i teško nam je bilo prijeći u Siriju, iako Turska podržava sirijske slobodne borce, za razliku od Irana, koji podupire Bašara al-Asada. Međutim, hrvatski veleposlanik u Turskoj Dražen Hrstić nam je pomogao, kako bi uspjeli prijeći granicu i dovesti šlepere do ljudi kojima je pomoć potreban. Veleposlanik Hrstić je intervenirao, jer bez njega ne bismo uspjeli. No, hvala Bogu, uspjeli smo to riješiti – kazuje Abdul Hamid-Mostafa.
Nakon prelaska granice  i dolaska do područja gdje su se nalazile izbjeglice, i najugroženiji ljudi u Siriju, pomoć smo podijelili zajedno sa Sonjom Radman Livajom.
- Djeca su najviše pogođena u ovom ratu, jer Asadove snage kad bombardiraju gradove, bombardiraju civilne, a ne vojne ciljeve. To rade namjerno, kako bi ubojstvima djece i ostalih civila obeshrabrili slobodne borce. No, kada smo mi dovezli humanitarnu pomoć iz Hrvatske u Siriju, podijelili smo je svoj djeci, a nismo radili razliku između djece slobodnih sirijskih vojnika i djece režimskih vojnika odanih Bašaru al-Asadu – ističe Abdul Hamid-Mostafa, čija se brojna obitelj također našla u ratnom paklu. - Rodom sam iz pokrajine, koja se nalazu uz granicu s Turskoj. To je područje oslobođeno od snaga Bašara al-Asada. U Siriji mi živi obitelj, i braća i sestre, imam veliku obitelj. No, neki su izbjegli u Tursku, neki u Libanon, a neki su još pod okupacijom Asadovog diktatorskog režima – priča nam tužno Andrija.

U Siriji nema struje, vode, sve je srušeno...

Ističe, kako je u Siriji sada zaista teško živjeti, nema struje, nema vode, sve je srušeno... U Turskoj ima milijun izbjeglica iz Sirija, dok je u samoj Siriji izbjeglo na druga područja, iz svojih domova, šest, sedam milijuna ljudi, objašnjava situaciju u svojoj domovini Abdul Hamid-Mostafa. - Zahvalni smo hrvatskom narodu koji je skupio pomoć za sirijsku djecu, ali sva pomoć koja stiže iz cijeloga svijeta, nedovoljna je da bi se prehranili i zbrinuli osnovnim namirnicama milijuni izbjeglica. Uz sve ovo, Abdul Hamid-Mostafa, dragovoljac Domovinskog rata, a sada humanitarac, proživljava i osobnu, egzistencijalnu kalvariju. Govoreći o svemu, nakon što nam je ispričao što se događa u Siriji, otvorio je dušu i o osobnim problemima. Nada se, kaže, da će iznaći rješenje, ali sam ne može riješiti svoje probleme. - Odmah žalim istaknuti kako u Domovinski rat nisam krenuo kako bih izvukao ikakvu korist. No, imam malu mirovinu, razveden sam, imam dvije kćerke, mlađa ide u sedmi razred, a starija je počela studirati u Dubrovniku. Pola mirovine dajem njima, to je 1.600 kuna, iako mi je sud odredio 1.200 kuna, ali dajem ipak više, to su moja djeca. S ostatkom, s drugom polovicom, plaćam podstanarstvo i prehranjujem se. Sad znate kako mi je.

"Sirijski narod nikada neće zaboraviti hrvatsku pomoć"

Sad sam došao u bezizlaznu situaciju, jer s 1.600 kuna ne mogu više živjeti. Uspio sam platiti stan do 1. lipnja, ali dalje stvarno ne znam kako ću, jer više ne mogu. Postat ću socijalni slučaj, beskućnik, a imam još planova za humanitarne akcije pomoći sirijskom narodu. Jer, ono što smo pokrenuli, sada se zahuktava – priča Andrija. Te dodaje: - No, istodobno, ja postajem socijalni slučaj. Ne tražim veliku pomoć za sebe, samo da mogu preživjeti. Pomažem svojoj djeci, i svome narodu u Siriji, svojoj obitelji koja je dolje gladna, i to mi je najbitnije. No, da bih to mogao nastaviti, apeliram ovako, na splitske gradske vlasti, ako bih mogao dobiti na korištenje nekakvu malu garsonijeru, nešto minimalno. Jer, ako postanem beskućnik, više neću moći nastaviti sa humanitarnim djelovanjem, niti pomagati svoju obitelj u Siriji. Svojim kćerima ću davati sve što mogu. Samo, molim minimalnu  pomoć i za sebe, oko stambenog zbrinjavanja, jer sam došao u bezizlaznu situaciju.

"Samo da ne završim na ulici..."

- Želim nastaviti pomagati i sirijskom narodu, jer ovo tamo neće vječno trajati, a sirijski narod neće zaboraviti na hrvatski narod, koji mu je pomagao dok im je bilo najteže. Most koji je uspostavljen između sirijskog i hrvatskog naroda treba nastaviti graditi, jer Sirijci će se sutra znači odužiti svojim prijateljima Hrvatima. Sirijsko tržište je ogromno i Hrvatskoj će se tamo sigurno otvoriti prostor, kad prestane rat i diktatura Bašara al-Asada. Međutim, kada sam išao, nisam išao kako bih riješio ikakvo stambeno pitanje, nego sam išao srcem. Srcem želim pomagati i dalje, samo mi treba najnužniji smještaj, kako ne bih završio na ulici – za kraj će Abdul Hamid-Mostafa. Nada se da će se rješenje pronaći, u njega vjeruje, jer vjeruje u hrvatsku vlast i u Split, koje je zavolio od prvoga dana, od kada je kročio na ovo tlo. Izvorni članak možete pogledati OVDJE

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.