Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić ponovno je u Hrvatskom saboru otvorio pitanje dugogodišnjeg odugovlačenja drugostupanjske presude Aleksandru Vasiljeviću, nekadašnjem načelniku KOS-a JNA, kojeg smatra jednim od ključnih nalogodavaca logora i ratnih zločina počinjenih nad hrvatskim braniteljima i civilima. Mlinarić tvrdi da ovaj predmet već godinama nije samo pitanje sporosti pravosuđa, nego i ozbiljan test političke volje države da do kraja utvrdi odgovornost vojnog i obavještajnog vrha bivše JNA za zločine, logore i ratnu štetu u Hrvatskoj.

Prema onome što je Mlinarić iznio na konferenciji za medije, optužnica protiv Vasiljevića podignuta je još 2011. godine, suđenje je počelo 2018., a Županijski sud u Osijeku je 2023. izrekao nepravomoćnu presudu od 20 godina zatvora. Ipak, drugostupanjska presuda ni danas nije donesena, zbog čega zastupnik DP-a tvrdi da se hrvatsko pravosuđe prema ovom predmetu odnosi nedopustivo sporo. U istom je predmetu ranije potvrđeno da je Vasiljević osuđen u odsutnosti zbog ratnih zločina nad hrvatskim civilima i ratnim zarobljenicima zatočenima u logorima u Srbiji i Hrvatskoj 1991. i 1992. godine.

Mlinarić je pritom poručio da više nije riječ samo o proceduri, nego o pitanju hoće li država uopće do kraja dovesti postupak protiv čovjeka kojeg optužuje za jednu od najtežih epizoda ratne povijesti. Naglasio je i da se, po njegovu mišljenju, predugo čeka trenutak u kojem će institucije reći ono što žrtve i branitelji čekaju više od tri desetljeća.

Dokumenti i optužbe

Posebno je upozorio da, kako tvrdi, postoji dokumentacija koja izravno povezuje Aleksandra Vasiljevića s osnivanjem logora, a dio tih materijala nalazi se u Centru dr. Ivana Šretera, koji prikuplja i čuva dokumente o srpskim koncentracijskim logorima te stradanju hrvatskih branitelja i civila. Prema ranijim sudskim navodima, u presudi iz Osijeka istaknuto je da dokazi upućuju na to da je Vasiljević naredio uspostavu logora, dok su njima upravljali njegovi podređeni.

U svom obraćanju Mlinarić je poručio i da bi, prema njegovu uvjerenju, jedino pitanje koje danas ostaje ono zašto se pravomoćna odluka i dalje ne donosi. Njegova izjava da “ako postoji dokument, ako postoje svjedoci, ako postoje žrtve i ako postoji prvostupanjska presuda, onda je jedino pitanje što se još čeka” sažima političku poruku koju Domovinski pokret pokušava nametnuti – da je kašnjenje presude jednako ozbiljno kao i sam predmet.

Šira politička dimenzija

Domovinski pokret ovaj slučaj ne predstavlja samo kao kaznenopravno pitanje, nego i kao moguće ishodište šire državne politike prema ratnim zločinima i odšteti. Mlinarić tvrdi da bi pravomoćna presuda imala daleko veći značaj od individualne kaznene odgovornosti, jer bi mogla poslužiti kao važan pravni temelj za daljnje utvrđivanje odgovornosti vrha JNA te za otvaranje pitanja ratne štete i odštete za logore.

U tom okviru on poručuje da se sitni izvršitelji lakše procesuiraju, dok se vrh sustava, prema njegovu stajalištu, i dalje izbjegava. To je politička poruka koja ima jasan emotivni i simbolički naboj, osobito za branitelje, logoraše i obitelji žrtava koji, kako ističe, već desetljećima čekaju završetak postupka i potvrdu da je država spremna dovesti pravdu do kraja.

Žrtve i čekanje

Mlinarićev nastup u Saboru još je jednom otvorio staro, ali nikad do kraja zatvoreno pitanje hrvatskog suočavanja s ratnim zločinima i logorima. Dok on tvrdi da institucije predugo šute, presuda Aleksandru Vasiljeviću ostaje simbol šireg problema – sporosti, neodlučnosti i političke osjetljivosti pred predmetima koji zadiru u samu srž ratne prošlosti.

Domovinski pokret zato traži da Visoki kazneni sud bez daljnjeg odgađanja donese drugostupanjsku presudu i da hrvatske institucije prestanu, kako tvrde, izbjegavati odgovornost u procesuiranju nalogodavaca i organizatora logora i ratnih zločina. U političkom smislu, taj zahtjev nije tek pravni apel, nego i pokušaj da se pitanje logora vrati u središte javne rasprave.