Glavni glumac u filmu "Dezerter" uz Radu Šerbedžiju bio je i Radoš Bajić, čovjek koji je u jednoj od emisija "Biseri" voditelja Vanje Bulića na BK televiziji izjavio: "Film je sniman u Vukovaru, dok je ustaški snajper još uvijek tukao u njemu". Po njegovoj izjavi je vidljivo da je film sniman ubrzo nakon pada Vukovara. Iako se danas tumači kao antiratni film, jasno je kako se tih godina u Srbiji ni reklama za cipele nije mogla snimiti bez novca i volje Slobodana Miloševića. A nesporna je i činjenica da film prikazuje kadrove iz okupiranog Vukovara, a svi znamo gdju su tada bili Vukovarci.

Glasine o tome da bi Rade Šerbedžija u pratnji američke glumice Angeline Jolie trebao doći u Vukovar uznemirila je stanovnike Grada Heroja. Reagirao je i Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, poručivši glumcu da kao dezerter i izdajnik nije dobrodošao.

- Hoće doći na vukovarsku Ovčaru skriven ispod suknje. Uprkos svojoj šutnji o zločinima srpsko - četničke agresije na Hrvatsku, on želi spati ljagu krijući se iza lika svjetske humanitarke. Rade imaj na umu – Stožer je spreman, poručili su iz Stožera.

Zapravo, potpuno je nejasno što bi Šerbedžija mogao tražiti u Vukovaru. Pjevat' sigurno neće, a promovirat' može jedino svoj film "Dezerter" iz 1992. godine kojeg šira hrvatska publika još nije imala prilike vidjeti. Dakle, Šerbedžija je nekoliko mjeseci nakon pada Vukovara u Srbiji snimio, kako se to danas popularno voli reći, antiratni film. Naravno, u to vrijeme u Srbiji se ni reklama za cipele nije mogla snimiti bez volje Slobodana Miloševića. Tim više, jer su producenti bili Centar film i Miloševićev RTS.

Inače, film o Vukovaru prikazuje kadrove iz okupiranog grada, a svi znamo gdje su tada bili Vukovarci. I u toj grobnoj tišini nitko nije čuo glas 'jugooficira' Rade Šerbedžije.

Kao i cijeli svijet i on je dobro znao što su u Vukovaru radili velikosrpski fašisti. No to ga nije spriječilo da prihvati glavnu ulogu u filmu Živojina Pavlovića u kojem je glumio oficira takozvane Jugoslavenske narodne armije, dakle, oficira okupatorske vojske - razočaranog u sve.

"Rade - gade"

Zanimljivo je spomenuti kako film nikada nije prikazan u Hrvatskoj. Nećete ga naći ni na Youtubeu. Prije dvije godine u ciklusu "Zabranjeni i zaboravljeni filmovi", u Art kinu "Croatia", jedino je riječka publika, prva u Hrvatskoj, imala priliku vidjeti sporni srpski film.

U vrijeme kada je snimljen, Šerbedžija je već živio u Beogradu u koji se doselio iz Zagreba, gdje je po vlastitim tvrdnjama tijekom 1990. i 1991. godine bio izložen prijetnjama. Pa je pobjegao.

Budući se u filmu prikazuju kadrovi srušenog Vukovara, tih se godina smatralo kako je film sniman na "licu mjesta". No naknadno je Šerbedžija objasnio da je redatelj Živojin Pavlović za potrebe završnih scena filma poslao u Vukovar samo snimatelja, da zabilježi posljedice djelovanja JNA na ovaj grad?!

Međutim, glavni glumac uz Šerbedžiju u spornom filmu je bio i Radoš Bajić, čovjek koji je u jednoj od emisija "Biseri" voditelja Vanje Bulića na BK televiziji kazao: "Film je sniman u Vukovaru, dok je ustaški snajper još uvijek tukao u njemu". Po njegovoj izjavi je vidljivo da je film sniman ubrzo nakon pada Vukovara. A tko je gdje bio zapravo i nije toliko važno.

Inače, film „Dezerter" obrađuje ljubavni četverokut u ratnom okruženju. Njegovi muški protagonisti - trojica prijatelja, koji imaju ljubavnu vezu sa suprugom jednog od njih - uvučeni su u priču koja se dramatično razrješava u ratnim danima, kada glavni akter, oficir JNA (Rade Šerbedžija) autobiografski umjesto sudjelovanja o obrani Vukovara i Hrvatske napušta bojišnicu i odlazi – kuda drugdje nego u Beograd.

Srbijanski su kritičari tvrdili kako je Rade "maestralno odigrao tešku ulogu prevarenog muža, razočaranog oficira i potpuno obezglavljenog čovjeka, koji sve zna, a ne može učiniti ništa. Između zločina i kazne, on se okreće alkoholu, zadržavajući pravo da se povuče iz svega, kao i da se vrati na ratište i pogine, ne znajući zašto".

On je ipak bio i ostao samo jugonostalgičar

Inače, koliko se god trudio prikazati kao kozmopolit i jugonostalgičar, osim glumačke biografije Šerbedžija je imao i onu drugu – društveno angažiranu. Uoči prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, 1990. otvoreno je stao na stranu Ivice Račana, nastupao je na konvenciji Račanovih „reformiranih komunista", držao zapaljive govore i upravo je on smislio pozdrav s obje uzdignute ruke i raširene šake: zahvaljujući i njegovom angažmanu mnogi su hrvatski Srbi tada glasali za SDP-SKH. Uz Račana, Šerbedžija je gajio velike političke simpatije i prema Anti Markoviću i njegovom pokretu reformista koji se zalagao se mnogo toga, a najviše za očuvanje Jugoslavije koju Šerbedžija, kako sam priznaje, nikada nije prebolio. Šerbedžiji je s ostalim Markovićevim sljedbenicima u proljeće 1992. otišao u Sarajevo gdje je, reći će kasnije, pokušavao spriječiti rat Muslimana, Srba i Hrvata. Iz Sarajeva u kojem se rat razbuktao Šerbedžija se vraća u Beograd gdje su mu već bili roditelji. Otac Danilo, umirovljeno vojno lice, s posljednjom službom i stanom u Vinkovcima, napustio je svoj dom 1991. godine i sa suprugom se preselio u Beograd. Ostalo je nerazjašnjeno pod kakvim je okolnostima Rade napustio Beograd i Srbiju, i u drugoj polovini 1992. otišao prvo u Sloveniju, a onda u London. Ali nije mu palo na pamat da se slučajno vrati u Zagreb, No Hrvatskoj se vratio prije desetak godina kada je na Brijunima osnovao kazalište Ullysses, za što su mu novac dali opet hrvatski porezni obveznici. Od 2010. u Rijeci ima i glumačku akademiju i danas za sebe (u nekim promilnim trenutcima) zna kazati kako je hrvatski glumac. Dvedeset godina prekasno.

• Autor: D.Boroš
• Photo: Slavko Midzor/PIXSELL