Stipe, otac Zorana Milanovića i Josip Perković stari su suradnici, još od vremena dok je premijerov otac obnašao dužnost šefa kabineta Mike Tripala. Navodno je upravo na intervenciju Josipa Perkovića sadašnji hrvatski premijer Zoran Milanović postao i djelatnik Ministarstva vanjskih poslova. Iz pouzdanih izvora Portal Oko, naime, saznaje kako je Josip Perković 1993. molio Ivu Sanadera, tadašnjeg zamjenika ministra vanjskih poslova, a također čovjeka službe od ranije, da zaposli mladog Zorana Milanovića, tada službenika Trgovačkog suda.
Zoran Milanović tada još nije bio član SDP-a i po dolasku u MVP je brzo napredovao upravo zahvaljujući karakteristikama koje mu je napisao Josip Perković. Godine 1994. kao pripadnik OŠ-a otišao je u Nagorni Karabah u Azerbajdžanu. Otac Stipe tada je bio istaknuti član HDZ-a, početkom devedesetih obnašao je dužnost pomoćnika ministra Vlatka Pavletića u Ministarstvu Prosvjete, kulture i športa. Od šefa Tripalovog kabineta do člana HDZ-a Svojedobno je kao tajnik kabineta Mike Tripala bio dobro pozicioniran i u socijalizmu. Bio je i zagrebački gradski zastupnik, također je vodio Odbor za izgradnju dvorane “Vatroslav Lisinski”. Kasnije je radio u Privrednoj banci Zagreb. Nakon pobjede HDZ-a, jednog dana ga je nazvao ministar kulture i prosvjete Vlatko Pavletić i ponudio mu položaj pomoćnika ministra zaduženog za financije. Na novoj funkciji Stipe Milanović je ukinuo SIZ-ove i pokušao uvesti štednju, što je dovelo do sukoba s Pavletićem, koji je na račun ministarstva kupio najskuplji model BMW-a. Bilo je očito da više ne može ostati u ministarstvu, i tada mu je pomoć ponudio Stipe Mesić, koji je bio predsjednik Sabora. Mesić je pokušao Milanovića poslati kao veleposlanika u Ukrajinu ili imenovati tajnikom Matice iseljenika, ali problem je bilo to što nije član HDZ-a. Stipe Milanović danas tvrdi da je odluku o učlanjenju donio na sastanku s Mesićem i Bernardom Jurlinom i da je tada eksplicitno rekao da to čini kako bi iznutra demokratizirao vladajuću stranku. Kako bilo, uskoro je Mesić istupio iz HDZ-a, a sredinom 90-ih ispisnicu je popunio i Stipe Milanović. Djed stari komunista- baka ga tajno odnijela na krštenje Krsno ime Zorana Milanovića je Marijan. Baka Marija Matasić tajno ga je, bez znanja njegovih roditelja, odnijela na krštenje u crkvu Sv. Petra i Pavla. Obitelj Stipe Milanovića, Zoranova oca, do 1970. živjela je na Knežiji nakon čega su dobili novi stan i preselili se u Nalješkovićevu ulicu 39 na Trnju. Gina (Đurđica) Milanović, majka Zorana Milanovića, bila je nastavnica engleskog i njemačkog jezika, a otac Stipe ekonomist. Zoran Milanović odrastao je u četvrti u kojoj su živjeli brojni oficiri JNA, komunistički dužnosnici i društveni radnici. Preci Zorana Milanovića podrijetlom su iz Rame, ali su se u 18. stoljeću doselili isprva u okolicu Livna, a potom u Glavice pokraj Sinja. Ante, djed Zorana, bio je poznati partizan i komunist iz Glavica. Kao dječak Zoran je rano dobio nadimak Basta koji je nosio sve do fakulteta. Bio je odličan učenik, ali temperamentan. Milanović se u svom kvartu često tukao s ostalim dječacima i markirao s nastave. Dobro je igrao nogomet i košarku, a bavio se i boksom. Srednju školu upisao je 1981. i stekao zvanje upravnog referenta. Pravni fakultet Milanović je upisao 1985., potom je otišao u JNA. U travnju 1990. Milanović je, zajedno s kolegama postigao velik uspjeh na natjecanju iz međunarodnog prava u Hagu i zaslužio rektorovu nagradu. Nakon studija Milanović je dobio mjesto pripravnika na Trgovačkom sudu u Zagrebu. Već 1993. Zoran dobija posao u Ministarstvu vanjskih poslova na Zrinjevcu, preko čovjeka kojem sada vraća stari dug. Od Sanaderovog djelatnika do predsjednika SDP-aOd 1996. do 1999., odnosno u trenucima dok hrvatskim MVP upravljaju Mate Granić i Ivo Sanader, Milanović radi kao savjetnik u hrvatskoj misiji pri EU i NATO-u u Bruxellesu, gdje je završio poslijediplomski studij europskog i komparativnog prava i stekao titulu magistra.
Od 1999. ponovno radi u MVP na Zrinjevcu, a iste godine učlanjuje se u SDP, koji u siječnju 2000. dolazi na vlast. Milanoviću je tada povjerena komunikacija s NATO-om, a 2003., uoči SDP-ova poraza na izborima 2003., postaje pomoćnik ministra vanjskih poslova.
Odlaskom SDP-a u oporbu počinje Milanovićev politički uspon; 2004. izabran je u Glavni odbor stranke, a 2006. kraće vrijeme obnaša dužnost stranačkoga glasnogovornika. Iste godine imenovan je za SDP-ova koordinatora u IV. izbornoj jedinici na predstojećim parlamentarnim izborima, no bolest predsjednika stranke Ivice Račana u potpunosti mijenja njegove planove.
Nakon što je Račanovom ostavkom, nedugo prije smrti, počela utrka za njegova nasljednika, Milanović 21. travnja 2007. na Glavnom odboru SDP-a prvi najavljuje kandidaturu. Na konvenciji SDP-a 2. lipnja Milanović je u drugom krugu pobijedio Željku Antunović sa 150 glasova prednosti i time postao drugi predsjednik SDP-a.
M.M. Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.