ORUŽJE ZA OBRANU HRVATSKE 1991.: Kako su domaće radionice, inženjeri i radnici pomagali braniteljima u vrijeme nestašice naoružanja
U godini kada je Hrvatska tek stvarala svoje obrambene snage, metaloprerađivački pogoni, alatnice, brodogradilišta i radionice pretvarali su znanje i strojeve u sredstva za obranu. Iza njihova rada stajali su inženjeri, majstori, radnici i ljudi koji su pomagali nabaviti materijal ili organizirati proizvodnju
U svibnju 1990. Jugoslavenska narodna armija preuzela je veći dio naoružanja Teritorijalne obrane u Hrvatskoj. Hrvatska je u stvaranje obrambenih snaga zato ušla s ozbiljnim manjkom vojne opreme. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda 25. rujna 1991. donijelo je Rezoluciju 713, kojom je uveden opći embargo na isporuku oružja i vojne opreme Jugoslaviji. Nestašica je, dakle, prethodila embargu, a međunarodna zabrana dodatno je otežala nabavu iz inozemstva. [1]
Tada su se u obranu uključili pogoni koji prije rata nisu bili namijenjeni proizvodnji oružja. Prema Muzeju policije, u posao su ulazile metaloprerađivačke tvrtke i manje radionice, dio uz potporu Ministarstva obrane, a dio samostalno. Neke su izrađivale oružje u malim serijama, dok su druge prilagođavale postojeća sredstva i popravljale staru opremu. [2]
Ozalj i prvi hrvatski pištolj
U ozaljskom pogonu razvijen je PHP, odnosno Prvi hrvatski pištolj. Tvrtka IMP, kasnije poznata kao IM Metal, proizvodila ga je za potrebe hrvatske vojske i policije. Krajem 1991. inženjeri strojarstva Marko Vuković i Ivan Žabčić preuzeli su pogon nekadašnje Prvomajske i u njemu zaposlili tridesetak ljudi. [3]
PHP se proizvodio u teškim uvjetima, dok se tek uspostavljala domaća proizvodnja. Njegova se izvedba postupno poboljšavala, a proizvodnja se nastavila do 1994. godine. Muzej policije bilježi ga kao prvo oružje koje je Republika Hrvatska proizvela vlastitim kapacitetima. Ozaljski pogon tako je postao primjer kako se znanje konstruktora i radnika moglo usmjeriti prema neposrednim obrambenim potrebama. [4]
Pleter: timski rad u pogonu Oroplet
Jedna od najpoznatijih priča ratne proizvodnje odvijala se u pleterničkom Oropletu. Prema sjećanju sudionika objavljenom u razgovoru za Večernji list, ideju da se u Oropletu pokrene proizvodnja potaknuo je Tomislav Majnarić. U razvoju su sudjelovali poznavatelj oružja Željko Starčević, strojarski inženjer Anto Barbarić, koji je vodio ekipu, te Ivan Nikolić, Žarko Markota, Ilija Brkan i Željko Matošević. Barbarić je tada imao vlastitu tvrtku i alatnicu Microplet, a prije toga radio je u Oropletu. [5]
Sudionici su u kolovozu 1991. izradili prototip, a zatim pripremali alate i organizirali proizvodnju. U iskazu Željka Starčevića navodi se da je u približno godinu dana proizvedeno oko 4.500 primjeraka. Muzej policije potvrđuje da je Pleter proizveden u Oropletu 1991. godine. [5]
Šokac, Crogar i Vila Velebita
Ratna proizvodnja nije se odvijala samo u manjim pogonima. U alatnici tvornice Đuro Đaković u Slavonskom Brodu razvijan je Šokac. Muzej policije bilježi da su prvi rafali ispaljeni 15. kolovoza 1991. te da su stručnjaci tvornice tijekom razvoja usvajali primjedbe s terena. Katalog Muzeja policije navodi ukupnu proizvodnju od 6.830 primjeraka. Isti katalog među ljudima koji su pomagali obrambenoj proizvodnji spominje Ivu Krištića-Roxa, kojem je Alatnica darovala primjerak Šokca kao znak zahvalnosti. [6]
U Garešnici je tvrtka S.K.M. proizvodila Crogar, a MUP-ov muzejski katalog tu proizvodnju opisuje kao malu seriju. U trogirskom brodogradilištu Mosor mladi majstor Juraj Đelalija, tada dvadesettrogodišnjak, izradio je strojnicu Vila Velebita. Prema katalogu Muzeja policije, oružje je u malim količinama korišteno na drniškoj i livanjskoj bojišnici. [6]
Oklopnjaci iz tvornica i servisnih radionica
Radnici su postojeće pogone prilagođavali i izradi oklopnih vozila. U Tvornici ferolegura Dalmacija u Dugom Ratu nastao je oklopnjak TIN. Idejni začetnik projekta bio je Ivica Pavlović, koji ga je organizirao u suradnji s Vladom Zemunikom uz dopuštenje direktora Nedjeljka Špira Ercega. TIN je iz tvornice izašao 11. srpnja 1991. godine. [7]
Sličan odgovor na nedostatak vozila pružili su i drugi pogoni. U radionici Metal-Elektrik u Mrežničkom Brigu kamion Tatra preuređen je u oklopni kamion Sv. Juraj, dok je servis za popravak motornih vozila Borongaj u Zagrebu izradio transporter Sokol 1 preuređenjem vozila Zastava 640. Hrvatska tehnička enciklopedija bilježi da su se u početnom razdoblju rata u tvornicama, radionicama i brodogradilištima izrađivala improvizirana i maloserijska oklopna vozila. [7]
Ratna proizvodnja bila je i organizacijski napor
Proizvodnja je tražila više od nacrta i strojeva. Trebalo je pronaći materijal, prilagoditi alat, organizirati radnike i prenijeti njihove proizvode do postrojbi. Zato su u tim pričama važni i ljudi koji nisu konstruirali oružje: tehničari, alatničari, mehaničari, dobavljači i oni koji su pomogli da pogon nastavi raditi.
Predsjednik Franjo Tuđman donio je 30. rujna 1991. Uredbu o proizvodnji naoružanja i vojne opreme. Njome je utvrđeno da Ministarstvo obrane može odrediti poduzeća koja će sudjelovati u proizvodnji te da se proizvodnja planira prema obrambenim potrebama. Uredba je objavljena u Narodnim novinama 25. listopada 1991. [8]
U muzejskim zbirkama danas se čuvaju proizvodi tih pogona i radionica: PHP iz Ozlja, Pleter iz Pleternice, Šokac iz Slavonskog Broda, Crogar iz Garešnice i Vila Velebita iz Trogira. Muzej policije bilježi i da su se pojedini primjerci izrađivali u vrlo malim količinama, a neki nisu prošli punu proceduru ispitivanja prije uporabe. Njihova povijesna vrijednost zato obuhvaća i ono što govore o ljudima koji su se u ratnim okolnostima prihvatili posla za koji mnogi pogoni ranije nisu bili opremljeni. [2]
Domaća proizvodnja 1991. nije bila jedini izvor opreme hrvatskih snaga. Bila je jedan od dijelova obrane koji su gradili ljudi s konkretnim znanjem i vještinama: inženjeri koji su konstruirali, radnici koji su izrađivali dijelove, majstori koji su rješavali tehničke probleme i pogoni koji su u kratkom roku prilagođavali svoj rad. Njihov trud ostao je sačuvan u predmetima, dokumentima i imenima ljudi koji su sudjelovali u proizvodnji.
Videozapisi za ugradnju
Muzejski prikazi Pletera i Zagi snimljeni su uz pristup Muzeju policije; prikazuju originalne muzejske predmete, a ne arhivske snimke rada radionica iz 1991. Službeni promotivni video Muzeja policije prikazuje i njegovu zbirku oružja.
Izvori
Razoružavanje Teritorijalne obrane u Hrvatskoj, znanstveni rad; Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 713. hrcak.srce.hr
Muzej policije, Podzbirka: Oružje hrvatske proizvodnje; katalog Oružje iz zbirke Muzeja policije. Podzbirka: Oružje hrvatske proizvodnje
Izvozni portal RH o osnutku IM Metala i osnivačima; Hrvatska tehnička enciklopedija, HS Produkt. izvoz.gov.hr
Muzej policije, Pištolji; Hrvatska tehnička enciklopedija, HS Produkt. Pištolji
Večernji list, razgovor sa sudionicima izrade Pletera; Muzej policije, Kratke strojnice. Večernji.hr
Muzej policije, Kratke strojnice i katalog Oružje iz zbirke Muzeja policije. Kratke strojnice
Hrvatski katolički radio, priča o TIN-u; Hrvatska tehnička enciklopedija, Oklopna vozila. HKM
Narodne novine, Uredba o proizvodnji naoružanja i vojne opreme, NN 55/1991. narodne-novine.nn.hr
Muzejski dokumentacijski centar, Promotivni video o Muzeju policije; video-prikazi Pletera i Zagi.
Izvor:PHB
