PODCAST KOJI ĆE UZDRMATI HRVATSKU: OTKRIVENI DOKUMENTI O LIKVIDACIJAMA NAKON BLEIBURGA

KRVAVI TRAGOVI 1945.: DOKUMENTI KOJI RUŠE MIT O “OSLOBOĐENJU”

Podcast Šola & Šola donosi nastavak teške, ali nužne teme: partizanske i komunističke zločine nad Hrvatima nakon završetka Drugog svjetskog rata. U središtu emisije nisu parole, nego dokumenti, izvješća, svjedočanstva i pitanja koja hrvatska javnost desetljećima nije smjela postavljati.

Posebno mjesto zauzima dokument Javnog tužilaštva Druge armije od 11. srpnja 1945., koji govori o postupanju pripadnika Jugoslavenske armije prema ratnim zarobljenicima i civilima. U njemu se spominju logori u Pakracu i Slavonskoj Požegi, gdje su zarobljenici ubijani i ranjavani čak i zbog pokušaja primanja hrane od naroda.

Prema navodima iz emisije, u Slavonskoj Požegi bilo je oko 30.000 ratnih zarobljenika. Civili su im donosili hranu, a kada su zarobljenici prilazili žici, stražari su pucali. Jedan domobran je ubijen, jedan ranjen. U Cerniku se spominje transport od oko 3.000 zarobljenika prema Novoj Gradiški te ubojstva onih koji nisu mogli hodati ili su pokušali primiti kruh.

Narod je donosio kruh, “narodna” vojska je pucala

Upravo je to jedna od najpotresnijih poruka emisije. Narod je iz vlastitih usta odvajao kruh za gladne i izmučene zarobljenike. Sustav koji se nazivao “narodnim” na taj je narod odgovarao zabranama, batinama i mecima.

U emisiji se zato otvara pitanje: kakva je to bila “sloboda narodu” ako je narod bio kažnjavan kada je pokušavao nahraniti gladne?

Autori podsjećaju i na svjedočanstva s Križnog puta, prema kojima su ljudi ubijani zbog iznemoglosti, pokušaja bijega, traženja hrane ili vode. Spominje se i izvješće Narodnooslobodilačkog odbora općine Sibinj od 21. lipnja 1945., u kojem se upozorava na batinanja i ubojstva zarobljenika koji su prolazili tim krajem.

Bleiburg, Križni put i nestala djeca

Emisija se dotiče i Bleiburga te Križnog puta, naziva koji se koriste za poslijeratna događanja nakon pokušaja predaje poraženih vojski i civila britanskim snagama kod Bleiburga u svibnju 1945.

Posebno potresan dio odnosi se na potragu obitelji za djecom nestalom između Maribora i Zagreba. Postavlja se pitanje jesu li preživjela, jesu li završila u logorima ili masovnim grobištima. U emisiji se spominju i logori za djecu na području Slovenije, što ostaje tema za daljnje istraživanje.

Plitke jame, vezani leševi i prikrivena grobišta

Jedan od dokumenata govori o približno 250 tijela, većinom u civilnoj odjeći, dijelom u domobranskim i žandarskim odorama. Tijela su bila vezana konopcima i plitko zakopana, a voda ih je otkrila. U emisiji se navodi da je na istoj lokaciji ukupno moglo biti oko 500 žrtava.

Spominju se i Huda jama, Teharje, Dabino jama kod Srba te brojna prikrivena grobišta. Huda jama ostala je jedan od najpoznatijih simbola prikrivenih komunističkih zločina, s brojnim kasnijim istraživanjima i javnim raspravama o žrtvama u Barbarinu rovu.

Mobilizirani ljudi nisu smjeli biti ubijeni

Važan dio emisije odnosi se na proglase o mobilizaciji i pitanje odgovornosti. Autori ističu da mnogi domobrani i pripadnici poraženih postrojbi nisu bili ideolozi, nego mobilizirani ljudi, nečiji sinovi, očevi i braća.

Čak i da su bili dragovoljci, ključna je činjenica: čovjek koji je položio oružje ne smije biti ubijen. To je civilizacijska granica. Granica koju je komunistički sustav 1945. godine masovno prešao.

Dokumenti traže istinu, ne šutnju

Ova emisija nije laka za gledanje. Ona ne nudi mirnu večer. Donosi dokumente koji otvaraju rane, ali i obvezu: govoriti o žrtvama, tražiti grobišta, imenovati zločine i prekinuti desetljeća šutnje.

Jer narod koji ne zna gdje su mu mrtvi, ne može do kraja razumjeti ni svoju slobodu.