HEROJI VUKOVARA GRAD KOJI NIKADA NIJE PAO U SRCIMA HRVATSKOG NARODA

Postoje gradovi koji žive na kartama, a postoje gradovi koji zauvijek žive u srcima. Vukovar je jedan od njih.

Bila je to 1991. godina. Godina boli, straha, neizvjesnosti, ali i nevjerojatne hrabrosti. Dok je Hrvatska tek stvarala svoju slobodu, na istoku naše domovine stajao je grad koji je postao simbol otpora, ponosa i žrtve. Grad na Dunavu, grad običnih ljudi koji su u najtežim trenucima pokazali da ljubav prema domovini može biti snažnija od svakog straha.

U Vukovaru nisu branili samo vojnici. Branili su ga mladići koji su tek zakoračili u život, očevi koji su kod kuće ostavili svoju djecu, supruzi koji su svojim ženama obećali povratak, majke koje su čekale vijesti o svojim sinovima i ljudi koji do tada možda nikada nisu držali oružje u rukama.

Branili su ga hrvatski branitelji, pripadnici policije i svi oni koji nisu željeli napustiti svoj grad. U ruševinama, pod kišom granata, bez dovoljno hrane, vode i lijekova, čuvali su ono što im je bilo najsvetije svoj dom, svoju obitelj i svoju Hrvatsku.

Svaka ulica imala je svoju priču. Svaka ruševina skrivala je nečiju sudbinu. A svaki ugašeni život ostavio je prazninu koju vrijeme nikada neće potpuno ispuniti.

Zamislimo majku koja posljednji put grli sina prije njegova odlaska na položaj. Ne zna da je to možda posljednji zagrljaj. Zamislimo oca koji u tišini skriva strah kako bi svojoj djeci dao nadu. Zamislimo branitelja koji, umoran i ranjen, nastavlja stajati na svome mjestu jer zna da iza njega žive ljudi kojima je potrebna njegova zaštita.

To su bili heroji Vukovara. Ne zato što nisu osjećali strah, nego zato što su, unatoč strahu, ostali braniti ono u što su vjerovali.

Mnogi su položili svoje živote. Mnogi su prošli pakao zarobljeništva i logora. Mnogi su se vratili svojim obiteljima, ali su u sebi zauvijek nosili slike koje se ne mogu izbrisati. A mnogi roditelji nikada nisu dočekali svoje sinove. Njihove suze i danas govore o cijeni slobode.

Vukovar je teško stradao, ali nije nestao. Njegovi su ljudi preživjeli, grad je ponovno izgrađen, a njegovo ime postalo je trajni podsjetnik na hrabrost, žrtvu i snagu hrvatskoga naroda.

Danas, kada hodamo slobodnim ulicama, kada naša djeca bez straha odlaze u školu i kada možemo mirno sjediti za obiteljskim stolom, moramo se zapitati: znamo li dovoljno cijeniti slobodu koju imamo?

Jer sloboda nije došla sama od sebe. Iza nje stoje imena, lica, suze, izgubljeni životi i obitelji koje su platile cijenu koju nijedna riječ ne može opisati.

Heroji Vukovara nisu samo dio naše prošlosti. Oni su naša savjest, naša obveza i naša vječna uspomena.

Udruga branitelja Zagrebački velesajam s dubokim poštovanjem čuva uspomenu na sve hrvatske branitelje, na sve poginule i nestale, na njihove obitelji i na sve koji i danas nose nevidljive rane Domovinskog rata.

Neka se nikada ne zaboravi Vukovar. Neka se nikada ne zaborave njegovi branitelji. Neka naša djeca znaju da se sloboda ne podrazumijeva i da se žrtva za domovinu nikada ne smije pretvoriti u zaborav.

Vukovar je krvario za Hrvatsku. Hrvatska zato Vukovar mora nositi u srcu danas, sutra i zauvijek.

Slava svim poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima. Počivali u miru Božjem.

Neka im je vječna hvala i slava!

Udruga branitelja Zagrebački velesajam

Ž.B.