POSLIJE SMO SAMO UŠETALI... / Kad je bilo najteže? 'Četnici su držali jednu čuku. Zvala se Igla. Teško smo je zauzeli'

Hrvatska danas obilježava Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja te 31. obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluja, jedne od najvažnijih vojnih akcija u novijoj hrvatskoj povijesti.

U akciji koja je započela 4. kolovoza 1995. godine Hrvatska vojska i policija oslobodile su okupirana područja Republike Hrvatske koja su bila pod nadzorom pobunjenih Srba i samoproglašene Republike Srpske Krajine, čime je otvoren put završetku Domovinskog rata.

Tri desetljeća kasnije, sudionici Oluje i dalje se s posebnom emocijom prisjećaju dana koji su promijenili tijek hrvatske povijesti.

Predsjednik Udruge Specijalne policije iz Domovinskog rata "Ajkule" Perica Prpić prisjetio se trenutaka uoči početka akcije, kada je sa suborcima bio na položajima na Velebitu.

"Naježim se kad se sjetim poziva prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Čitanje proglasa... A u daljini smo čuli topovsku pripremu. Krenulo je... Prekrižiš se, zagrliš suborca i krenemo dolje niz Velebit. Poseban je to doživljaj kad znaš da nema nazad. Sve je to vrijedilo i nije nam žao", rekao je Prpić svojedobno za RTL Danas.

Kad smo osvojili 'Iglu', put prema Kninu bio je otvoren

Pripadnik 4. gardijske brigade te sudionik Oluje Josip Bebek, također se prisjetio početka akcije i ulaska hrvatskih snaga u grad. Tog su 4. kolovoza u ranim jutarnjim satima krenuli prema Kninu iz smjera Bosanskog Grahova, no na putu su naišli na snažan otpor.

"Došli smo negdje do pola puta i onda smo stali. Imali smo dosta jaki otpor. Četnici su držali jednu čuku koja se zvala 'Igla'.  Teško smo je uzeli. Kad smo uzeli tu 'Iglu' onda je išlo sve glat", ispričao je prošle godine za RTL Danas reporterki Nikolini Radić.

Već sljedećeg jutra, nakon topničke pripreme, uslijedio je ulazak u Knin.

"Doslovno smo se ušetali u Knin."

'Nije bilo otpora'

Govoreći o prizorima koji su ih dočekali u gradu, Bebek kaže kako je Knin bio gotovo prazan.

"Bio je više prazan nego što je u njemu ljudi bilo. Sedma i Četvrta gardijska brigada nisu imale otpor, nije bilo potrebe da se bilo što događa."

Prisjetio se i jednog susreta koji mu je ostao urezan u sjećanje.

"Jednog starijeg gospodina osobno sam doveo i predao u vojarnu. Kasnije je mogao odlučiti hoće li ostati u Kninu ili otići u Srbiju. Ne znam što je na kraju izabrao, ali poslije sam upoznao njegova brata koji mi je ispričao njihovu životnu priču."

'San hrvatskog vojnika bio je doći u Knin'

Iako je od Oluje prošla 31 godina, Bebek kaže da su emocije i danas snažne.

"San hrvatskog vojnika bio je doći u Knin. Nakon svake oslobađajuće akcije bili smo sretni, ali znali smo da će ulazak u Knin značiti kraj. To je bio finiš."Dodaje kako je tada prevladavao adrenalin i mladenački polet, dok danas osjeća ponos i zahvalnost.

"Danas kad se sjetim toga, osjećam sreću i ponos. Imamo svoju državu, dosanjali smo taj san. Hvala dragom Bogu da se to više nikada nikome ne ponovi."

Nakon završetka rata Bebek je ostao djelatni vojnik, a 2003. godine iz Splita se preselio u Knin, gdje i danas živi.

"Vodim normalan život, kao i bilo gdje drugdje. I u Splitu i u Kninu imaš svoje prijatelje i posao. Nema tu velike razlike. Je li čovjek u Parizu ili u Kninu, isto je", zaključio je.