PRIPADNIK ELITNE BRIGADE Kukavica se za Direktno prisjetio Oluje: 'Imali smo krunicu i znali smo da smo na pravoj strani'

Vojno-redarstvena operacija "Oluja" bila je kruna veličanstvene pobjede Hrvatske nad velikosrpskim agresorom, započela je 4. kolovoza, a završila 7. kolovoza. Danas zahvaljujemo svakom branitelju što nam je omogućio da živimo u slobodnoj državi. Tih dana ponosa i slave prisjetio se za naš portal saborski zastupnik Domovinskog pokreta i sudionik Oluje kao pripadnik elitne 4. gardijske brigade Ivica Kukavica."Operacija Oluja je najveća i najvažnija vojna operacija svakom branitelju pa tako i meni. Nije bila najteža, ali značaj Oluje je ogroman. Najvažnija spoznaja nam je bila da smo porazili neprijatelja i da je taj strašni rat napokon došao kraju", poručio nam je na početku. Zatim se prisjetio tih neizvjesnih dana kazavši da ih se i danas sjeća. "Nekoliko dana prije Oluje uspješno smo odbili zadnje pokušaje vojske RS da povrate Bosansko Grahovo i osujete Oluju. Kao član zapovjedništva brigade dan prije same akcije sam provodio izviđanja na području Dinare, kako bih skupio što više korisnih informacija", prisjetio se za Direktno.

Akcija je, kaže nam, krenula po planu, ujutro 4. kolovoza u pet sati. "Bio sam zadužen za koordinaciju s našim elitnim izvidnicima te primao informacije od bespilotnih letjelica, koje smo zajednički obrađivali i djelovali. Sjećam se buke, mnoštva suboraca s motorolama koji su precizno i jasno izvještavali o uspjesima i svom napredovanju. Sve je izgledalo kao u nekom filmu, u kojem sam i ja imao svoju ulogu, a opet je sve bilo nekako blisko i stvarno jer smo imali i mrtve i ranjene vojnike koje sam osobno poznavao."

A ono što posebno pamti iz tih dana je pogled na Knin s obronaka Dinare: "Sjećam se preciznih pogodaka našeg topništva. Ono što mi je posebno urezano u sjećanje je kolona vozila i traktora koja se iz Knina kretala prema Srbu. Naše letjelice su to nadgledale. Među tim civilima smo jasno vidjeli tenkove, oklopnjake i vojna vozila. Osobno sam to vidio.“ I danas je, kaže nam Kukavica, ponosan na hrvatske zapovjednike, generala Antu Gotovinu i sve ostale, jer u tom trenutku su, prisjetio se, imali dva Mig - 21 na raspolaganju veoma blizu, kao i naše topništvo i nikome nije palo na pamet da napadne tu kolonu, iako su zločinci bili među njima. „Hrvatska može biti ponosna na svoje tadašnje ratne postrojbe i njihovu visoku humanost, iako je poslije bilo pokušaja sotonizacije."

'Žrtva naših najboljih sinova sigurno nije bila uzaludna'

Za kraj je poslao poruku hrvatskim građanima: "Moja poruka hrvatskim građanima je poruka vjere i nade u bolju budućnost nama i našoj djeci. Žrtva naših najboljih sinova sigurno nije bila uzaludna, i vjerujem u naše mlade generacije. Sada sam saborski zastupnik koji jasno promovira vrijednosti Domovinskog rata kao temelja naše prelijepe Domovine. Također pozivam sve da usprkos našim razlikama i životnim okolnostima uvijek imamo na umu da dijelimo isti prostor i zajedničku budućnost."

Ovom se prilikom prisjetio prijatelja i suborca Mate Vučka, koji je 1992. godine poginuo prilikom deblokade Dubrovnika. "Iako je imao samo 23 godine, njegove posljednje riječi su bile 'umirem za Hrvatsku, neka Hrvatska živi'. Neka nam ove riječi budu snažan podsjetnik da smo samo prolazni tu i da je važno kakvu ćemo domovinu ostaviti našoj djeci i unucima", zaključno je poručio.