Snimio je svoju smrt – poginuo ratni snimatelj HTV-a Gordan Lederer

Na današnji dan, 10. kolovoza 1991. godine, na Čukur brdu iznad Hrvatske Kostajnice ubijen je jedan od najboljih snimatelja HTV-a, Gordan Lederer.

Stradao je od snajperskog hica koji ga je pogodio na radnom zadatku dok je snimao hrvatske gardiste u akciji izviđanja tijekom neprijateljskih napada na Pounje.

Gordan Lederer rođen je 21. travnja 1958. godine u Zagrebu gdje je i odrastao kao sin jedinac u obitelji Prvislava i Vlaste. Diplomirao je na studiju filmskog i televizijskog snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a osim toga bavio se fotografijom, ali i arheologijom. Stoga ne čudi da je u Dubrovniku na Inter-univeritetskom centru započeo i poslijediplomski studij “Kulturna povijest istočnojadranske obale”.

U ulozi ratnog snimatelja našao se u Iraku početkom 1991., a ubrzo nakon povratka u ratom zahvaćenu domovinu, kamerom obilazi krizna žarišta od Knina do Vukovara. Tako je među ostalim snimio i prvi otvoreni oružani sukob hrvatskih snaga s pobunjenim Srbima početkom ožujka u Pakracu.

U srpnju, nakon povratka sa snimateljskog zadatka u ratom zahvaćenoj Sloveniji odlazi na Banovinu gdje snima rame uz rame s hrvatskim borcima u želji da svijetu pokaže istinu o agresiji koja se događa u Hrvatskoj. Već 8. kolovoza ostao je u blizini Hrvatske Kostajnice, na položaju Šuplji kamen, u okruženju zajedno s pripadnicima “Tigrova” predvođenim Tomom Medvedom no skupina gardista prevođena Damirom Tomljanovićem Gavranom potpomognuta topništvom razbila je neprijateljske formacije koje su ih okružile.

Gordan Lederer s “Tigrovima” na Banovini

Dva dana kasnije s Damirom Tomljanovićem i skupinom pripadnika 4. bojne “Tigrova” krenuo je u izviđanje prema Čukur brdu. Krećući se šumom došli su do ceste prema Čukuru gdje su uočili barikadu. Dvojica gardista i Lederer krenuli su prema barikadi no uočeni su s obližnjih neprijateljskih položaja te je po njima otvorena snažna pješačka vatra. Nakratko se povlače prema šumi no ondje Gordana Lederera, dok je snimao, pogađa snajperski hitac. Dok je primao prvu pomoć, sa srpskih položaja ispaljena je granata koja je Ledereru nanijela još teže ozljede.

Gordan Lederer snimio je svoju smrt. U posljednjem kadru videomaterijala koji je obišao svijet zabilježen je zlokoban zvuk snajperskog metka. Zrno se tupo zabilo utijelo snimatelja i kamera je pala. Televizijska slika izgubila je ravnotežu, ekran se izokrenuo nekoliko puta, a zatim tišina i nebo. Nakon nekoliko trenutaka slika se ponovo izokrenula, ranjeni Lederer očito je pokušavao okrenuti objektiv prema mjestu s kojega je pucano. Za trenutak je i to uspio, ali samo za trenutak. Objektiv je neumoljivo, drugi put, pogledao u nebo, sada zauvijek. I Gordan je otišao u nebo. Kroz leće televizijske kamere. Tamo kamo odlaze srčani, hrabri, sposobni i pametni ljudi, onda kada zlo odluči uzeti dobro i naplatiti izmišljen dug. Kome? Za koga? Zbog kojih razloga? Zašto ubiti novinara na zadatku? Snimatelja i reportera. Čovjeka koji je bio prava mala TV ekipa. Čovjek-medij. Najizloženiji i najhrabriji. Pao je za istinu. I postao samo jedna u nizu žrtava koje će predstavljati zalog mira. Ako ga ikada bude. Neprijatelj je znao koga želi ubiti. Kroz snajperski nišan vidjeli su čovjeka s kamerom. Vidjeli su i tročlanu izvidačku patrolu Garde koja mu je prethodila. Izmedu ta dva cilja izabrali su onaj koji je bio oboružan samo kutijom koja je bilježila i prenosila istinu, u svijet. Ali kutiju nisu ubili, niti to mogu. Ona je ipak zabilježila tragičnu smrt svog operatera. To je istina. Jedna od najvećih. I ona je otišla u svijet. Poput oštrog vrha strelice koja se neumoljivo zabija direktno u oči i srce.

Iako je bio profesionalni novinar aktivan s obje strane crte razdvajanja, načelnik štaba 5. armijske oblasti JNA, general Andrija Rašeta nije dopustio da ranjenog Lederera prevezu helikopterom do bolnice u Zagrebu. Sati izgubljeni u vožnji zapriječenim cestama bili su presudni za mladog snimatelja koji je preminuo u 34. godini. Iza sebe ostavio je suprugu Anu te kćerkicu Petru.Njegove posljednje snimke postumno su montirane u film Banijska ratna praskozorja koji je mnogima ostao u trajnom sjećanju kao jedna od najdojmljivijih uspomena na Domovinski rat. Na mjestu stradanja Gordana Lederera danas stoji spomen obilježje Slomljeni pejzaž.