"Srpski Sabor" u Srbu 1990.: Deklaracija, Rašković, osnivanje Srpskog nacionalnog vijeća. Što se dogodilo u Srbu 25. srpnja 1990.?

Prema tadašnjim medijskim izvješćima i kasnijim svjedočenjima, u Srbu se okupilo više desetaka tisuća ljudi, ponajviše iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Broj sudionika razlikuje se ovisno o izvoru. Slobodna Dalmacija izvijestila je o približno 70.000 okupljenih, Milan Babić je tijekom svjedočenja pred Haaškim sudom govorio o oko 100.000 ljudi, dok pojedini autori spominju i do 200.000 sudionika.

Istoga dana Hrvatski sabor usvojio je ustavne amandmane kojima je iz službenog naziva države uklonjen pridjev "socijalistička", iz državne zastave uklonjena je crvena zvijezda petokraka, a vraćen je povijesni hrvatski grb.

Četnička obilježja i govori

Prema dostupnim fotografijama i svjedočanstvima, na skupu su bila istaknuta obilježja povezana s velikosrpskom ideologijom, a među okupljenima je bio i Vojislav Šešelj, koji je tom prilikom promovirao prvi broj glasila srpskog četničkog pokreta Velika Srbija.

Skup je predvodio predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) dr. Jovan Rašković, čije je obraćanje prenijela i Slobodna Dalmacija pod naslovom: "Ovo je ustanak bez oružja". Rašković je okupljenima čestitao 27. srpnja, koji je opisao kao dan ustanka protiv NDH, ustvrdivši da ga nije podigla politička stranka nego srpski narod.

Roksandić: Deklaracija izvikana aklamacijom

Povjesničar Drago Roksandić u radu Srbi u Hrvatskoj (1989.–1991.): između lojalnosti, neposlušnosti i pobune navodi kako je skup održan uoči obilježavanja ustanka od 27. srpnja 1941. godine.

Prema njegovu opisu, okupljeni su aklamacijom usvojili "Deklaraciju o suverenosti i autonomiji srpskog naroda", a istodobno je potvrđeno i Srpsko nacionalno vijeće, koje je neposredno prije javnog skupa na zatvorenom sastanku prihvatilo prijedlog Deklaracije.

Što je prethodilo skupu?

Povjesničar Nikica Barić navodi da je prije samog mitinga održan sastanak vodećih ljudi SDS-a na kojem je donesena odluka o osnivanju Srpskog nacionalnog vijeća. Na javnom skupu u Srbu ta je odluka potvrđena aklamacijom zajedno s Deklaracijom.

U sastav SNV-a tada su ušli Jovan Rašković, Milan Babić, David Rastović, Slavko Dokmanović, Velibor Matijašević, Simo Rajšić, Mile Dakić, Vojislav Lukić, pravoslavni svećenik Savo Bosanac te saborski zastupnici SDS-a Jovan Opačić, Dušan Zelenbaba, Radoslav Tanjga, Ratko Ličina i Dušan Ergarac.

Barić također podsjeća da su se dva dana prije mitinga, 23. srpnja 1990., sastali hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i Jovan Rašković. Prema navodima koje prenosi Braniteljski portal, Rašković je tada rekao da se može govoriti o ustanku srpskog naroda koji još nije oružani, ali da do njega nedostaje "jedna mala distanca".

Što je sadržavala Deklaracija?

U Deklaraciji je proglašeno da je srpski narod u Hrvatskoj suveren narod s pravom na autonomiju te da ima pravo odlučivati o budućem državnom uređenju Jugoslavije. U tekstu se navodi kako se "odcjepljuju narodi, a ne države", ističe pravo srpskog naroda da odlučuje "s kim će živjeti" te se predviđa politička teritorijalna autonomija u slučaju konfederalnog uređenja Jugoslavije.

Deklaracijom su također konstituirani Srpski sabor i Srpsko nacionalno vijeće kao politička i izvršna tijela srpskog naroda u Hrvatskoj, uz pravo organiziranja plebiscita o pitanjima koja se odnose na položaj Srba u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Na kraju dokumenta proglašene su ništavnima sve ustavne i zakonske promjene koje, prema stajalištu autora Deklaracije, umanjuju suverenitet i pravo srpskog naroda na autonomiju.

Povjesničari ovaj skup smatraju jednim od ključnih političkih događaja u ljeto 1990., neposredno prije tzv. balvan revolucije u kolovozu iste godine i početka otvorene pobune dijela hrvatskih Srba protiv novoizabrane hrvatske vlasti.