“Spaljena zemlja” bila je briljantno pripremljena i izvedena napadna akcija HV-a i označila je kraj velikosrpskih pretenzija prema hrvatskom povijesnom gradu Dubrovniku. Naime, grad Dubrovnik je bio gotovo 150 godina patološki bolesna želja velikosrba i njihov prvi cilj u namjerama stvaranja Velike Srbije. 

Još i danas zlokobno odjekuju riječi jednog od organizatora srbijanske agresije na Hrvatsku i kasnijeg ministra vanjskih poslova Srbije Vuka Draškovića(!) kako cinično poručuje: „Ako porušimo Dubrovnik nema veze, izgradit ćemo još stariji i ljepši“. A na današnji dan 18. svibnja 1992. Hrvatska vojska je na Južnom bojištu započela operaciju deblokade Dubrovnika, te je time počela rušiti srpske imperijalne snove. Od rane jeseni 1991. hrvatski grad Dubrovnik našao se u okruženju JNA, crnogorskih dobrovoljaca i srpskih dobrovoljaca iz istočne Hercegovine. Grad je sustavno napadan i uništavan do početka 1992. Cijela okolica Dubrovnika, kao i sva hrvatska mjesta južno od poluotoka Pelješca bila su okupirana i spaljena, a stanovništvo poubijano ili protjerano. Slika Dubrovnika i juga Hrvatske izgledala je stravično. Nositelji operacije bili su 1. i 4. gardijska brigada, uz potporu topničke grupe i mornaričkog odreda Pelješac. Poslije im se, preuzimajući obrambene položaje, pridružila domicilna 163., odnosno dijelovi 145. i 156. brigade HV-a. Iako manje poznata, jer su uslijedile mnogo veće operacije, Spaljena zemlja bila je iznimno teška i u njoj su obje profesionalne brigade pretrpjele velike gubitke.