Samo središte glavnog grada Republike Hrvatske u dva je navrata tijekom dva dana (2. i 3. svibnja 1995. godine) pogođeno smrtonosnim kazetnim projektilima iz višecijevnih raketnih bacača tipa "Orkan M-87" s položaja srpskih snaga na okupiranom hrvatskom području. U napadima i od posljedica raketiranja smrtno je stradalo sedam osoba, a ranjeno 205, od čega 39 teže.

 Među ranjenima bili su i članovi baletnog ansambla HNK (ravnateljica ove ustanove, primabalerina Almira Osmanović s još 17 kolegica i kolega), koji je u baletnoj dvorani na Mažuranićevom trgu uvježbavao predstavu iz projekta "Donauballet".

 Bila je to odmazda terorista za VRO "Bljesak", kojom je Republika Hrvatska upravo tada oslobađala dio okupirane zapadne Slavonije, a ciljani su isključivo civilni ciljevi. Pogođena je dječja bolnica u Klaićevoj ulici, područje oko željezničkog kolodvora i Hrvatskog narodnog kazališta, Doma umirovljenika Centar, križanje ulica Draškovićeve i Vlaške,  Strossmayerov trg, ulica Matice Hrvatske, Petrinjska ulica, Boškovićeva ulica, Mrazovićeva ulica, križanje Vlaške i Draškovićeve ulice, te zgrada škole u Križanićevoj ulici, a smrtonosni "zvončići" padali su i po drugim lokacijama na području uže gradske jezgre, te na zračnu luku Pleso.

U spomen na poginule sugrađane (2. i 3. svibnja 1995. godine) - cvijeće i svijeće za nedužne civile na Trgu svibanjskih žrtava

 (Izvor slike)  

 Rakete ove vrste zabranjene su međunarodnim konvencijama i osim što ubijaju neposredno nakon pada, predstavljaju opasnost i kasnije za one koji se nađu u blizini ili pokušaju ukloniti ili deaktivirati "zvončiće". Upravo je tako 3. svibnja 1995. poginuo hrvatski policajac i pirotehničar, Ivan Markulin. Nakana terorista bila je očita: uzrokovati što veće civilne žrtve i nastaviti s teroriziranjem hrvatskih gradova. Bio je to smišljeni i organizirani teroristički akt bez presedana - zločin protiv čovječnosti.

Ubrzo je Milan Martić, vođa srpskih terorista, pred TV kamerama izričito potvrdio kako su raketiranja Zagreba i drugih hrvatskih gradova počinjeni po njegovoj zapovijedi. Osuđen je od MKSJ u Den Haagu na 35. godina zatvora - među ostalim i za ovaj zločin.

Vođa srpskih terorista priznaje zločin raketiranja hrvatskih gradova (VIDEO): https://www.youtube.com/watch?v=4PDnvjPNtSM&ab_channel=DaminGambit

 Tako su srpski teroristi završili svoju seriju masovnih zločina bezočnim napadima na civile usred Zagreba i još jednom pokazali kako nemaju nikakvih obzira ni skrupula. Osim Zagreba, raketirali su Sisak i Karlovac u više navrata - gradove koje su sustavno razarali pune četiri godina (od 1991.).

Među poginulima u Zagrebu, bio je student prve godine režije, Luka Skračić koji je preminuo poslije teške ozljede glave.

 Ana Mutevelić poginula je na raskrižju Draškovićeve i Vlaške ulice, kad je pogođen tramvaj.

 Stjepan Krhen pronađen je u dvorištu zgrade br. 41 u Vlaškoj ulici; podlegao je ozljedama od gelera - na prsima i nogama.

Ivanka Kovač zadobila je smrtonosne ozljede u predjelu glave, trupa i udova na udaljenosti od 700 metara od traumatološke bolnice u ulici Draškovićevoj, gdje je i podlegla ranama.

Spašavanje žrtava raketiranja u Zagrebu

(Izvor slike)

Ivan Brodar teško je ranjen u Draškovićevoj ulici, a povredama (glave, prsa i donjih udova) podlegao je dva dana poslije.

Damir Dračić teško je ozlijeđen gelerom dok se nalazio u automobilu; njegovo je tijelo pronađeno na nogostupu u Vlaškoj ulici.

Ivan Markulin, pirotehničar i policijski službenik, poginuo je pri pokušaju deaktiviranja "zvončića" iz rakete koja je eksplodirala pred Dječjom bolnicom u Klaićevoj ulici.

Raketiranje Zagreba, 2. i 3. svibnja 1995.

Zlatko Pinter/PDN