Samo tri dana nakon jedne od najvećih kriza u modernoj Rusiji, najveće i najopasnije u posljednjih 30-ak godina kada je propao pokušaj državnog udara protiv Borisa Jeljcina kojeg je ovaj okončao okruživši tenkovima zgradu parlamenta, Moskva, nizgled, živi kao da se nije dogodilo – ništa.

AUTOR: Robert Valdec/Dnevno.hr

Prigožin je u Bjelorusiji, komentatori u medijima još uvijek pokušavaju shvatiti što se zapravo dogodilo, no moskovska svakodnevnica nakon jučerašnjeg, još uvijek neradnog dana koji je određen još prošle subote zbog straha od mogućih uličnih borbi, ušla je u svoju kolotečinu.

Kosu zacijelo čupaju oni imućniji koji su, kada je pobuna započela u subotu ujutro i kako je postajalo sve izvjesnije se da trupe Wagnera napreduju prema glavnom gradu s namjerom da ga zauzmu, koji su plaćali i do 15-ak tisuća dolara za kartu u jednom smjeru, samo da pobjegnu iz grada.

Rusi otkrivaju domovinu

A valja sada plaćati i hotel u, npr. Dubaiju, ali i vratiti se. ‘Bagra strašljiva. I neka im je!’, komentirala je jutros ženina frizerka, pa prasnula u smijeh: ‘Ja drugi tjedan idem na odmor u Tursku – za otprilike 1500 eura imam plaćen čarter, povratnu kartu, jasno, transfer iz Zračne luke u rezort kod Antalije s 5 zvjezdica. All inclusive – hrana i piće u neograničenim količinama i to 24/24, posebna igrališta za djecu, koncerti, plesne večeri i to na dva tjedna!’, veselo je nastavila dodavši posprdno kako će ovi koji su pobjegli toliko platiti za jedno noćenje u nekom hotelu u Dubaiju.

Rusi doista vole putovati. Doduše, najpopularnije destinacije bitno su se promijenile u posljednjih godinu i pol – sada se masovno odlazi na odmor u Soči, Kamčatku, Bajkal, izuzetno su popularne brojne toplice na Kavkazu, no krenula je i navala na Kinu, Armeniju, Azerbejđan, Gruziju, Tajland, Maldive…

Ranije popularna europska odredišta više ‘nisu u modi’. Mnogi još uvijek imaju šengenske vize, no putovanja do europskih destinacija sve su kompliciranija, dulja i skuplja.

I dok je ženica blebetala sa svojom frizerkom, ja sam obilazio obližnje parkove. Dječja igrališta puna djece, ljudi šeću sa psima, a gotovo iza svake veće zgrade u parku je i besplatni fitness centar na otvorenom za odrasle gdje i muškarci žene dolaze vježbati. Tu su sve sprave, od raznih benč klupa, sprava za trening nogu, ruku, trbušnih mišića…, sve besplatno, naravno. Okušao sam se i ja malo iako u polomljenoj ruci metalna šipka još uvijek škljoca i zateže. No polako…

Niti Putin, niti Prigožin ne djeluju kao gubitnici

U medijima su još uvijek glavne vijesti i tekstovi one o proteklim zbivanjima, analize, komentari…, no polako padaju s vrhova portala, a zamjenjuju ih preporuke za ljetovanja, recepti, vijesti o rastu mirovina… Međutim, poučen iskustvom, nisam siguran da se baš sve tako brzo vraća u normalu.

Bojim se da ovdje tek prethode nova, ne tako bezbrižna zbivanja. Jer, još uvijek nitko, zapravo, ne zna što se dogodilo, još se razvijaju brojne teorije, predviđaju smjene u vrhu vlasti, a niti sa ukrajinskih bojišnica ne dolaze baš za Ruse neke optimistične vijesti. Zapravo, nikome još nije ništa jasno: je li odlazak Prigožina i Wagnerovaca u Bjelorusiju taktički potez? Tko je dobitnik, a tko gubitnik u dosadašnjoj igri. Niti Putin, ali niti Prigožin ne djeluju kao gubitnici. A niti Lukašenko. No Šojgu i Gerasimov… To je već druga priča.

Tako da valja ostati na oprezu.