Prije 30 godina, na raznim ratištima Republike Hrvatske, vodile su se teške borbe sa srbočetničkim neprijateljima kako bi se obranio svoj Dom, svoje mjesto, svoj grad, svoju Domovinu.

Jedna od takvih bitaka vodila se i na istočnoslavonskom bojištu, za mjesta    Antunovac  i  Ivanovac u neposrednoj blizini grada Osijeka.

Tih dana prisjetio se je hrvatski branitelj, Dragovoljac Domovinskog rata, ratni zapovijednik obrane Antunovca Stjepan Šerić, koji je naveo slijedeće:

„Jedna od herojskih bitaka koja je obilježila obranu Osijeka, a time i ovog dijela istočnoslavonskog bojišta dogodila se prije točno 30 godina, a bio je to boj za Orlovnjak.

Naime, nakon što je u rujnu 1991. godine neprijateljska JNA potpuno protjerana iz grada i kada su zauzeti svi strateški vojni objekti, vojarne i poligoni, pripadnici bivše armije potpomognuti pobunjenim stanovništvom, teritorijalcima i dobrovoljcima iz Srbije zauzeli su pozicije u neposrednoj blizini stvorivši napadnu liniju dugu gotovo 50 kilometara. Cilj je neprijatelju tada bio dovesti Osijek u potpuno okruženje što se naravno nikako nije smjelo dopustiti.

S naoružanjem osvojenim od JNA ojačavala se obrana, a jedna od akcija s tim ciljem bila je zauzimanje linije Kudeljara koju je trebao provesti vod hrvatskih branitelja iz Ivanovca 6. listopada.

Brojniji i bolje opremljeni neprijatelj procjenjuje da bi mu gubitak tog položaja znatno otežao provođenje daljnjih priprema za osvajanje i stavljanje Osijeka u okruženje, stoga agresor u jutarnjim satima tog 6. Listopada kreće u napad na obrambenu liniju Orlovnjak i u to je uključuje oklopno mehanizirani bataljun ojačan teritorijalnom obranom Tenje, četničkim i Arkanovim formacijama uz potporu mješovito raketno topničkog divizijuna i dvije minobacačke bitnice 120 milimetara.

S druge strane liniju obrane činile su dva pješačka voda, mješovita topnička desetina na prvoj crti, Ivanovački vod koji je u hodnji s 34 pripadnika za zauzimanje Kudeljare, dva minobacačka voda s ograničenom količinom streljiva i jedan pješački vod koji se nalazio u pričuvi. Liniju Orlovnjak – Bricin bunar brani 60-tak branitelja.

U pripremi napada neprijatelj djeluje topništvom a potom u borbu uvodi i tenkove kako bi zaposjeo obrambenu liniju hrvatskih branitelja.

Nadljudskim naporima hrvatskih branitelja obrambena se crta uspjeva održati, a Zapovjedništvo obrambene zapovijeda da drugi pješački vod iz pričuve zaposjedne Bricin Bunar i tako ojača obrambenu crtu do dolaska pojačanja iz 106.-brigade.

 Vod kreće na izvršenje u 10 sati,  a neprijatelj uviđa da se obrambena crta stabilizira i svojim snagama iz smjera Silaša zapovjeda napad na Kudeljaru čime snage Ivanovačkog voda koji je bez protuoklopnih sredstava prisiljavaju na povlačenje smjerom Stari Seleš.

U to vrijeme obrambena linija se pojačava a oko 16 sat dolazi minobacački vod 106. Brigade koji vrlo efikasno djeluje po Velikoj Pustari, dolaze i prage iz divizijuna 106. Brigade i zaposjedaju položaje na Selešu. Neprijatelj je zaustavljen na crti Velika Pustara-Kudeljara. Drugi pješački vod se oko 17 sati uspio izvući iz neprijateljskog okruženja u kojem se našao nakon što je neprijatelj zauzeo Veliku Pustaru.

Kada su se sve naše snage koje su vodile boj za obrambenu crtu Orlovnjak pregrupirale i jedan vod koji je ostao u okruženju izvukao utvrđeni su i naši gubici. Pripadnik pješačkog voda iz okruženja Mile Mišić bio je zarobljen, no kasnije je razmjenjen dok je šest pripadnika ostalo zarobljeno.

Nestalima su se vodili Stjepan Brezinšak, Franjo Ciraki, Milan Gajčić,Darko Kišurek, Ivica Lovrić, Ivan Vadlja i Miroslav Varga, te Miroslav Klarić koji je poginuo 04.10.1991. od tenkovske granate ispaljene iz smjera Tenja.

Nakon okupacije Orlovnjaka 06.10.1991. završen je boj za obrambenu crtu Orlovnjaka i počinje obrambeni boj za crtu Seleš koji je trajao do 22.10.1991g. . Pokazalo se da je i boj za Orlovnjak, kao i sve bitke vođene prije i poslije nje na ovom dijelu istočnoslavonskog bojišta, pridonijele konsolidaciji i jačanju crti obrane i cjelokupnoj obrani Osijeka u Domovinskom ratu.

Zahvaljujući i žrtvi branitelja Orlovnjaka Osijek je ostao Nepokoreni grad i zato se svakog 6. Listopada sa ponosom prisjećamo tih dana.“