"10. travnja 1992. ponovo sam se rodio. Tog dana pogodila su me dva metka. Jedan od njih promašio mi je srce za samo par centimetara. Osjetio sam krv u ustima i nakon nekoliko trenutaka svoje tijelo sam u doslovnom smislu mogao vidjeti kako leži na šumskoj livadi na Kupreškoj visoravni. Tada sam shvatio da postoji nešto nakon smrti. Svi smo samo nekoliko sekundi udaljeni od vječnosti. Kako provodimo vrijeme koje nam ostaje? Da li su u današnjem svijetu riječi kao lojalnost, čast, žrtva i integritet izgubile značaj? Da li se i danas neki boje svjedočiti svoju vjeru u strahu da će biti ismijani ili da će izgubiti posao? Zašto tako lako odustajemo od plemenitih ideala?

Svi znamo odgovore na ta pitanja. Nakon ranjavanja shvatio sam da je svaki dan iznad zemlje dobar dan. Život nije proba za kazališnu predstavu. Poslije ovog iskustva, godinama sam sa sobom nosio sliku dječaka koji je preminuo od zloćudne bolesti. On mi je bio inspiracija. S 13 godina organizirao je otvaranje pučke kuhinje za beskućnike u svojem gradiću. Na samrtnoj postelji izjavio je, 'ja sam ispunio svoju misiju. Vi ispunite vašu'. Vremena nema.

Jedna njemačka poslovica kaže 'Mrtvačka košulja nema džepova'. Sve nas, od kralja do prosjaka čeka isti 'Kralj Crv'. Nikada nije kasno za popravni ispit. U podsvijesti neka nam uvijek bude onaj posljednji trenutak ovozemaljskog života da možemo skupa sa sv. Pavlom kazati 'Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao'", napisao je Glasnović.