Hrvatska bez ikakvih problema stigla do pobjede protiv Belgije

Hrvatska – Belgija 34:26 (21:13)

MALMO Arena. Gledatelja 5.500. Suci: Jorum i Kleven (Norveška)

HRVATSKA: Kuzmanović, Šunjić (18+1); Mihić, Duvnjak 2, Gojun, Kraljević, Šarac 2, Karačić 2, Musa 2, Šebetić 5, Cindrić 3, Martinović 5, Šušnja, Šipić 3, Glavaš 5 (2), Jelinić 5.

Izbornik Hrvoje Horvat

BELGIJA: Lettens (13), van Hove; Kotters 4, Robyns 4, Braun 2, Spooren 3, Colman, Vancosen 3, Kedziora 1, Ooms 2, Danesi 1, Glorieux 2, D‘Hanis, Qerimi 4 (4), Gille, de Beule 1.

Izbornik Yerime Silla

SEDMERCI: Hrvatska 2 (2), Belgija 5 (4)

ISKLJUČENJA: Hrvatska 10 minuta (Šarac 9, Jelinić 18, Martinović 33, Šušnja 36, Glavaš 39), Belgija 6 minuta (Denesi 22, Robyns 30, Colman 55)

IGRAČ UTAKMICE: Mate Šunjić

Hrvatska je pobijedila Belgiju u drugom nastupu u Malmöu, ali nam je četvrtfinale nažalost jako daleko. Koliko, mogli smo vidjeti tek nakon što je Danska odigrala posljednji susret dana protiv SAD-a. Prokockali smo veliku priliku u Jönköpingu i već od tada bili smo svjesni da će to biti teško vratiti. Nažalost obistinilo se.

Prvo što se čovjek upita je zašto smo mi prije nekoliko mjeseci imali silnih problema protiv Belgije i zašto nas je u Hasseltu spašavao Dominik Kuzmanović. Možda u tom pitanju i odgovoru leže svi problemi koji nam se ponavljaju već tri godine, a ovdje su eskalirali na startu u Jönköpingu, nažalost. Vidjeli smo nakon prvog dijela devet golova razlike i to sve govori. Divna je lakoća s kojom smo djelovali, ali sve to ne može ni izbliza isprati loš dojam zbog kojeg ćemo nakon poraza od Egipta vjerojatno izletjeti s ovog SP-a.

Bili smo ozbiljni od početka. Dali smo na značaju obrani 5-1, a to je bilo preteško za Belgiju koja je samo nakon naših grešaka uspjela nešto odigravati, ali sve u svemu to je bilo jako malo. Počeli smo u standardnoj formaciji s Duvnjakom ispred Muse, Jelinićem i Martinovićem pokraj. Mijenjali smo Duvnjaka u obrani za Glavaša koji je bio najbliži klupi u napadu. Kasnije smo igrali s čak dvije izmjene Duvnjak i Musa u obrani za Šipića i Glavaša u napadu. Belgija je preko Robynsa to dvaput naplatila, ali bilo je premalo. Bilo je lakih golova, lijepo istrčanih kontri, ali nažalost sve to protiv Belgije nema posebnu težinu osim činjenice da se ovaj puta nitko nije morao nervirati. I to je najbolja stvar na utakmici.

Danska publika je naravno bila na strani Belgije, ali nije imala sreće ovaj puta. Uzeli su na pik Duvnjaka zbog onog faula na Gidselu, dočekali ga zviždukom i svaki puta kada je primio loptu taj pritisak je postojao. Ni, Duvnjak je pristojan momak koji na takve jedne gluparije ne nasjeda i igrao je OK utakmicu, a Danci neka fućkaju. Fućka se i njemu za njih.

Trebalo je ostati ozbiljan drugo poluvrijeme. Stvarali smo šanse, ali je Jeff Lettens obranama vratio krv u obraze, a Qerimi je zabijao penale. No, onda je i Šunjić obranio penal Qerimiju, a kontrama Šebetića i Jelinića popeli smo se na +11 golova razlike i napravili novi iskorak u utakmici.

Veliku minutažu ulovio je Šebetić, dobro je odgovorio efikasnošću, nakon isključenja na klupi je ostao Glavaš priliku je dobio Kraljević, Šušnja je u obrani uskočio umjesto Muse i Gojuna. Moglo se dati priliku svima, ali sa svima je ritam malo pao, pa je Horvat u 44. minuti na +9 zvao time out, da ipak ne bude pretjerivanja.

Belgija je krenula u 5-1 s Robynsom direktno na srednjeg našeg igrača čim je u napadu ostajao Šušnja. Postali smo sporiji, neodlučniji, neefikasniji, pa su vratari preuzeli dominaciju na terenu. Onda smo vratili udarnu postavu, jer dugog izlaza nije bilo. Trebalo se ubrzati, pokrenuti. Utakmica traje 60 minuta. Ali kada staneš, teško je ponovo krenuti. Vratili smo se u 6-0, jer nije imalo smisla trošiti se, a Belgiji je to bilo znatno jednostavnije.

Svi su jedva čekali kraj, jer bila je to utakmica isključivo u jednom smjeru u kojoj su jedino uživali danski navijači u svakom postignutom golu Belgije. Barem nešto, kad već nisu mogli protiv nas. Drugo poluvrijeme smo izgubili jedan razlike, ali dobro, ništa strašno. Važno da smo pobijedili.