Domovinski rat (1991.-1995.) predstavlja jedan od ključnih trenutaka u povijesti Hrvatske. Osim što je bio rat za teritorijalnu i političku neovisnost Hrvatske, Domovinski rat je bio i rat informacija, rat u kojem su se borili ne samo vojnici, nego i mediji. U tom kontekstu, mediji su imali ključnu ulogu u oblikovanju javnog mnijenja, mobilizaciji moralne podrške, te u oblikovanju narativa o legitimnosti rata. Dok su hrvatski mediji težili izgradnji nacionalne svijesti i mobilizaciji podrške za obranu Hrvatske, srpski mediji su koristili propagandu kao snažno oružje u pokušaju demonizacije Hrvatske i njezinih stanovnika.

Uloga medija u Domovinskom ratu

Mediji su u Domovinskom ratu imali dvostruku funkciju: s jedne strane, bili su sredstvo za širenje ratne propagande, dok su s druge strane igrali ulogu u održavanju morala, mobilizaciji i oblikovanju narativa o borbi za neovisnost. U Hrvatskoj, mediji su se našli pred izazovom izvještavanja iz ratom pogođenih područja, dok su istovremeno morali balansirati između stvarnog prikaza ratnih događanja i izgradnje pozitivnog imidža Hrvatske kao države koja se bori za svoj opstanak i slobodu.

Jedan od ključnih medija koji su igrali ulogu u Domovinskom ratu bio je Hrvatski radio-televizijski centar (HRT), koji je izvještavao o ratnim zbivanjima, a često je bio kritiziran zbog osjetljivih političkih izbora u prikazu rata. HRT je bio ključni alat u oblikovanju stavova prema agresiji i mobilizaciji građana na bojištima. Istovremeno, mnogi novinari, novinarke i urednici suočavali su se s velikim opasnostima izvještavanja iz ratnih zona. Propaganda koju su koristili hrvatski mediji, bila je usmjerena prema održavanju javnog morala, stvorenom osjećaju nacionalnog zajedništva i međunarodnoj potpori za neovisnost Hrvatske.

Uz HRT, ističu se i brojne novine te brojne druge lokalne novine koje su izvještavale o situaciji na terenu, dok su istovremeno nastojale usmjeriti javnu podršku za oružanu obranu Hrvatske. Kroz ove novine prolazile su vijesti o uspjesima Hrvatske vojske, herojskim pričama o braniteljima, te izvještaji o žrtvama srpske agresije. Ova "informativna mobilizacija" bila je ključna za održavanje optimizma unatoč neizvjesnim ratnim okolnostima.

Propaganda u Srbiji: Ratna propaganda protiv Hrvatske

S druge strane, mediji u Srbiji su imali sasvim drugačiju funkciju. Propaganda koja je dolazila iz Beograda bila je usmjerena prema demonizaciji Hrvatske i njenih građana. Srpski mediji, pod čvrstom kontrolom vlade Slobodana Miloševića, stvarali su narativ prema kojem su Hrvati predstavljeni kao neprijatelji, a hrvatski političari i vođe kao fašisti ili ustaše. Kroz ovaj narativ, Srbija je nastojala stvoriti osjećaj "legitimne obrane" protiv navodne ugroženosti srpskog stanovništva u Hrvatskoj.

Jedan od najistaknutijih medija u Srbiji koji je igrao ključnu ulogu u ratnoj propagandi bio je RTS, koji je emitirao propagandne sadržaje u kojima se Hrvate prikazivalo kao počinitelje ratnih zločina, dok su srpski vojnici predstavljeni kao "osloboditelji". Mediji u Srbiji su sistematski širili lažne vijesti i izvještaje o nepostojećim genocidima, uključujući lažne tvrdnje o masovnim grobnicama ili optužbe za "ustaški teror". Korištenje takvih propagandnih tehnika bilo je usmjereno na legitimiranje vojnih operacija JNA (Jugoslavenske narodne armije) i paravojnih formacija koje su djelovale u Hrvatskoj.

Politika "medijske agresije" postala je temeljni element srpske strategije tijekom Domovinskog rata. Drugi ključni srpski medij koji je koristio ratnu propagandu bio je Tanjug, državna novinska agencija koja je kontinuirano izvještavala u korist srpske političke i vojne elite. Novinske agencije, poput Tanjuga, često su služile kao izvor "alternativne stvarnosti", u kojoj je Srbija bila žrtva, dok su Hrvati prikazivani kao agresori.

Ratne vijesti kao alat političkog obračuna

Medijska propaganda u Domovinskom ratu bila je dio šire političke borbe za legitimaciju vlastitih stavova i ciljeva. Hrvatski mediji su imali zadatak podići moral hrvatskog naroda i mobilizirati ga za borbu, dok su srpski mediji koristili svakodnevnu propagandu da opravdaju agresiju i pokušali prikriti ratne zločine koje su počinile srpske snage. S obzirom na visoku kontrolu srpskih medija, njihova propagandna strategija bila je organizirana i koordinirana, dok su hrvatski mediji, iako s manje resursa, nastojali stvoriti sliku o Domovinskom ratu kao pravednoj borbi za neovisnost.

Posljedice ratne propagande

Iako su mediji bili ključni za oblikovanje narativa tijekom rata, dugoročne posljedice ratne propagande osjetile su se i nakon završetka sukoba. Naime, ratna propaganda ostavila je duboke podjele u društvu, te je postavila temelje za političke i etničke napetosti koje su trajale i nakon rata. Mnogi novinari su kasnije istraživali propagandu, pokušavajući otkriti sve mjere koje su srpske vlasti koristile kako bi manipulirale informacijama, a istovremeno su hrvatski novinari nastojali rekonstruirati pravu istinu o Domovinskom ratu.

Medijska propaganda bila je snažan alat u oblikovanju tijeka Domovinskog rata. I dok su hrvatski mediji nastojali održati moral i mobilizirati javnost za obranu, srpski mediji su koristili propagandu kao oružje za opravdanje agresije i demonizaciju protivnika. Iako se rat završio 1995. godine, ratna propaganda ostala je ključna za razumijevanje sukoba i postratnih posljedica. Povezanost medija s političkim interesima tijekom rata jasno pokazuje koliko moćno oružje propaganda može biti, ne samo na bojištima, već i u oblikovanju političke stvarnosti.

Autor: Kristijan Fereža/PDN