SELEKTIVNO SJEĆANJE KAO POLITIČKI PROJEKT: PUPOVAC GOVORI O ŽRTVAMA, A PREŠUĆUJE HRVATSKE GROBNICE

Na komemoraciji u Jasenovac predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac ponovno je održao lekciju o sjećanju, moralnoj odgovornosti i potrebi reagiranja protiv onih koji vrijeđaju žrtve.

Lijepo zvuči. U teoriji.

Ali u praksi – to je već godinama ista priča: ista mjesta, iste riječi, isti krug selektivnog sjećanja.

Jer pravo pitanje nije što Pupovac govori u Jasenovcu.
Pravo pitanje je – što uporno odbija reći drugdje.

GDJE SU BUČJE, ŠKABRNJA, VUKOVAR?

Ako je doista riječ o univerzalnom pijetetu, gdje je bio kada se trebalo pokloniti žrtvama logora Bučje – jednog od najbrutalnijih mjesta mučenja u Domovinskom ratu?

Gdje je bio kada je trebalo jasno izgovoriti istinu o sudbini dr. Ivan Šreter, simbolu patnje hrvatskih civila?

Gdje je bio kada su se obilježavale obljetnice Škabrnja ili Vukovar?

Jer pijetet koji vrijedi samo za jedne – nije pijetet.
To je politika.

OLUJA – GRANICA KOJU NE PRELAZI

Godinama ista šutnja kada je riječ o Operaciji Oluja.

Akcija koja je oslobodila okupirani teritorij i omogućila završetak rata – za Pupovca nikada nije bila jasno i nedvosmisleno prihvaćena kao legitimna.

To nije slučajno.
To je politička strategija.

Jer priznati Oluju znači priznati temelje moderne Hrvatske.
A to je granica preko koje očito ne želi prijeći.

BLEIBURG I SRBIJA – ZONA TIŠINE

Ako se već govori o “kulturi sjećanja”, onda ona mora uključivati i Bleiburg.

Ali tamo Pupovca nema.

Nema ga ni u Srbiji, na mjestima gdje su bili zatočeni hrvatski branitelji i civili. Nema ga gdje bi se moralo otvoriti pitanje odgovornosti s druge strane.

Jer tamo počinje neugoda.
Tamo prestaje politički komfor.

DVOSTRUKI STANDARDI KAO MODEL DJELOVANJA

Pupovac danas govori o potrebi reagiranja protiv onih koji šute.

No upravo je šutnja njegov najkonzistentniji politički alat.

Šutnja o logorima.
Šutnja o ubijenima.
Šutnja o odgovornosti.

A istovremeno – glasna moraliziranja tamo gdje to politički odgovara.

To nije slučajnost. To je obrazac.

“NOVOSTI” – SLOBODA ILI PROVOKACIJA NA RAČUN DRŽAVE?

U obrani Novosti Pupovac tvrdi da taj medij nikoga ne vrijeđa.

No percepcija velikog dijela javnosti govori suprotno.

Godinama se otvara isto pitanje: kako je moguće da se iz državnog proračuna financira medij koji sustavno provocira, relativizira i ironizira teme iz Domovinskog rata?

To nije napad na slobodu medija.
To je pitanje odgovornosti prema državi koja to financira.

NAJVAŽNIJE PITANJE KOJE OSTAJЕ BEZ ODGOVORA

Ako Pupovac doista vjeruje u ono što govori u Jasenovcu, onda postoji jednostavan test:

Hoće li jednako glasno govoriti o svim žrtvama?
Hoće li jasno osuditi sve zločine – bez kalkulacija?
Hoće li prestati s jednosmjernom politikom sjećanja?

Jer bez toga – svaka riječ o pijetetu ostaje prazna.

ISTINA ILI POLITIKA

Hrvatska ne treba još jednu verziju povijesti.

Treba istinu.
Cjelovitu. Neugodnu. Nedjeljivu.

Sve drugo nije sjećanje – nego manipulacija sjećanjem.