Nema dana a da se na grobljima diljem Hrvatske ne čuju tri pucnja, što znači da nas je napustio još jedan hrvatski branitelj.

Smrtnost među tom populacijom je velika, zabrinjavajuća.

Istraživanja su pokazala da su najčešći uzroci njihove smrti zloćudni tumori, samoubojstva, bolesti srca i krvnih žila- srčani udar, moždani udar, ozlijede i trovanje, te bolesti probavnog sustava, a koji su posljedica neposrednog sudjelovanja i stradavanja u Domovinskome ratu.

Činjenica je da hrvatska država umnogome skrbi (tako i treba) za najteže invalide Domovinskoga rata, ali oni koji nisu imali sreće, kako se kaže, da budu ranjeni ne mogu se pohvaliti da im se u trenutku poglavito najtežih bolesti izlazi u susret.

Zadnjih godina branitelji se pozivaju na sistematske preglede, ali za većinu od njih ta je briga došla – prekasno. A kad jednom teško i ozbiljno obole manje-više jedino se mogu osloniti na članove svoje obitelji (ako ih imaju i ako im oni mogu pomoći).

Veliki broj branitelja obolio je od PTSP-a, a još veći nažalost od raka. Pune su bolnice, vjerujte ljudi koji su sudjelovali u Domovinskome ratu oboljelih od najteže bolesti i što – nikome ništa!

Bore se kao lavovi, kao što su se borili i 1991.

U većini bolnica sa sobom, pored sapuna, morate donijeti i – toaletni papir!

Tako nije bilo ni 1991.!

Nu, da bi pomogli oboljelim hrvatskim braniteljima u pojedinim bolnicama postoje tzv. „koordinatori za branitelje i članove njihovih obitelji“, koji vjerujte mogu za vas učiniti sve manje, a za vašu suprugu, djecu i druge – još manje.

Ali, dobro je da ih ima.

Tražili smo jednu zdravstvenu uslugu u Veteranskoj bolnici u Zaboku. Umjesto „usluge“ dobili smo popis „koordinatora“ s preporukom – tražite dalje.

Taj popis rado ćemo podijeliti s onim braniteljima koji će možda imati sreće da im „koordinatori“ pomognu u bržem dolasku do nekog liječnika.

Mladen Pavković, 

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)