SJEĆANJE NA NAJMLAĐE ŽRTVE: DAN SJEĆANJA NA UBIJENU DJECU U DOMOVINSKOM RATU

Hrvatski sabor danas raspravlja o hitnoj dopuni Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima, kojom se predlaže uvođenje novog spomendana: "3. svibnja – Dan sjećanja na ubijenu i stradalu djecu u Domovinskom ratu". Odluka dolazi kao odgovor na višegodišnje nastojanje da se od zaborava sačuvaju životi najmlađih nevinih žrtava ratnih sukoba 90-ih godina.

Prva dječja žrtva Domovinskog rata

Prvo dijete koje je stradalo u Domovinskom ratu bila je desetogodišnja Mirela Ljutak iz Daruvara. Tragičan događaj dogodio se 26. kolovoza 1991. godine kada je granata, ispaljena s položaja pobunjenih Srba, pala u dvorište obiteljske kuće Ljutakovih. U napadu je na licu mjesta poginuo njezin otac Ivica Ljutak, dok je Mirela preminula nekoliko dana kasnije od zadobivenih ozljeda.

Krvava nedjelja u Slavonskom Brodu

Nedjelja, 03. svibnja 1992., ostala je zapamćena kao najtragičniji dan za Slavonski Brod, grad koji je tijekom rata bio izložen nemilosrdnim napadima. U samo jednom danu, granatiranjem iz susjedne Bosne i Hercegovine i napadima zrakoplova uzletjelih iz Srbije, poginulo je 16 osoba, od kojih šestero djece, a ranjeno je 60 civila, uključujući 30 teško ranjenih.

Među najmlađim žrtvama toga dana bio je Marinko Marinković, star samo godinu i pol, dok je najmlađa stradala beba imala svega šest mjeseci. Ukupno je u Domovinskom ratu život izgubilo 381 dijete, a Slavonski Brod bilježi čak 27 ubijene djece samo u 1992. godini. Unatoč brutalnosti zločina, nitko za njih nije odgovarao.

Smrt na dječjem igralištu

Dejan Mijatović (12), Sabina Hodžić (6) i Bojan Timarc (13) ubijeni su 27. svibnja 1992. godine kada je srpska granata pala na dječje igralište u naselju Plavo polje. Granata je ispaljena s položaja na planini Motajnici u Bosni i Hercegovini, a među preživjelima tog krvavog dana bio je Dalibor Vašarević, tada šesnaestogodišnjak.

"Granata se zabila u stablo pet metara od mene… Kada je utihnula zaglušujuća buka i kada se slegla prašina, oko mene su bila dječja tijela. Sjećam se da je šestogodišnja Sabina ležala kraj ljuljačke, ona mi je najviše ostala urezana u sjećanje. Njezina smrt mi najteže pada jer nije bila iz Slavonskog Broda, već je s obitelji pobjegla iz Bosne. Kao da joj nije bilo suđeno da preživi", prisjeća se Vašarević, koji i danas nosi geleri u tijelu.

Tragedija u Borovu Selu: Ubijena Martina Štefančić

Osim Slavonskog Broda, i mnoga druga mjesta Hrvatske pamte tragedije dječjih života ugašenih u ratu. Među njima je i tragična sudbina Martine Štefančić, četverogodišnje djevojčice iz Borova Sela.

Martina je 21. ožujka 1992. godine ubijena u obiteljskoj kući u Borovu Selu, zajedno sa svojom bakom Bernardicom Štefančić. Njezin stric Željko Štefančić bio je teško ranjen, ali je preživio napad. Napadači su bez milosti otvorili vatru na nenaoružane civile, a pravda za ovaj zločin nikada nije zadovoljena.

Sjećanje koje ne smije izblijedjeti

Više od tri desetljeća nakon rata, Hrvatska tek sada institucionalno prepoznaje patnju i žrtvu najmlađih. Saborska odluka o uvođenju Dana sjećanja na ubijenu i stradalu djecu u Domovinskom ratu od iznimnog je značaja kako bi se spriječilo da njihove smrti ostanu tek statistika u povijesnim knjigama. Djeca koja su izgubila živote nisu bili vojnici, nisu bili sudionici rata – bila su samo djeca, čija je jedina "krivnja" bila to što su rođena na tlu Hrvatske.

Njihova imena moraju ostati zapamćena. Njihovoj žrtvi dugujemo istinu i sjećanje.