Ministar gospodarstva Davor Filipović svakodnevno se u posljednje vrijeme prepirao s vlasnicima trgovačkih lanaca i prijetio im sankcijama kako bi na taj način zaustavio val poskupljenja koji je zapljusnuo ionako osiromašene hrvatske građane koji jedva spajaju kraj s krajem.

Obećavao je Filipović razne sankcije za sve one koji se budu igrali s poskupljenjima, no izgleda da se ta njegova borba pretvara u uzaludnu.
U vodu su pale najave vladajućih da do rasta cijena neće doći s uvođenjem eura, mnogi koji su cijene svojih proizvoda i usluga odlučili zaokružiti nisu se suočili ni s kakvim ozbiljnijim sankcijama, a sada kada se priča s uvođenjem nove valute stišala, stižu najave o novom valu poskupljenja koji bi trebao uslijediti s prvim danima ožujka.

Recesija na vratima

Vladajuće su te najave po običaju zatekle, na njih se nisu pripremili, a Filipović pak za rast cijena krivi one koji njegovu ministarstvu nisu dostavili podatke o cijenama proizvoda. Što točno građani imaju od tih podataka, resorni ministar zasad nije precizirao, cijene hrane i svih ostalih proizvoda i usluga rastu bez obzira na njegovu listu, a sve to jasan je pokazatelj toga da se aktualni ministar gospodarstva nalazi na poziciji kojoj nije dorastao, što je posebno opasno u ovim teškim i kriznim vremenima.

Inflaciju je prijetnjama nemoguće zaustaviti, a proljeće sa sobom donosi i recesiju pa će, prema tvrdnjama naših sugovornika iz Ministarstva financija, i za građane i za Vladu uslijediti teški dani, koje samo donekle može ublažiti turistička sezona, ali ona je još daleko i na to se ne možemo oslanjati. I Filipoviću i premijeru Andreju Plenkoviću trebaju rješenja kojima će prebroditi teško razdoblje koje nam predstoji, a u koje ulazimo usred krize koja je ozbiljno narušila egzistenciju hrvatskih građana. Kako bi se obračunao s onima koji uzimaju novac od države, a istodobno dižu cijene, Filipović je nedavno predstavio aplikaciju Kretanje cijena koja, kako je rekao, odlično funkcionira i bilježi sve više posjetitelja. Ideja aplikacije je omogućiti građanima uvid u kretanje cijena u pojedinim trgovačkim lancima, ali problem je u tome što nisu svi trgovački lanci dostavili podatke o proizvodima čiji im je popis dostavljen još prije nekoliko tjedana. Filipović se zasad oslanja na to da će građani kazniti one koji su se oglušili na njegove molbe te da u takvim lancima neće kupovati, no građani za takve analize vjerojatno nemaju ni vremena ni novca ni strpljenja, kupuju tamo gdje im je najpovoljnije, a od države očekuju da ih zaštiti kao potrošače.

Nerealna očekivanja

Na ozbiljniji oblik zaštite Filipović se ipak ne usudi, jer bi ukidanje povlastica trgovačkim lancima, koje se prije svega odnose na povoljniju struju preko HEP-a, označilo ozbiljan rat s velikim trgovcima iz kojega bi i on i Vlada teško izašli kao pobjednici pa se njegove najave i u vladajućim redovima smatraju pucnjevima iz praznog oružja.

Da Filipović ni sam nije posve svjestan što mu je činiti, vidljivo je iz toga što nije konkretizirao svoje planove o tome što će u Vladi učiniti ako svi trgovački lanci podignu cijene, tek je šturo napomenuo da će takvi prije morati reći cijene kojih proizvoda dižu. Ministar ujedno i od medija očekuje da lance koji dižu cijene upitaju o razlozima, no sve to teško da će imati učinka. Znaju to vrlo dobro i u Ministarstvu financija i u Plenkovićevu timu, u kojem već sada razmišljaju o novim paketima mjera za očuvanje standarda građana, s kojima bi se trebalo krenuti od sredine proljeća. Iako je Plenković takvim manevrima sklon jer oni ujedno kupuju stabilnost, u Primorčevu resoru takvim idejama nisu oduševljeni jer tvrde da novca u državnoj blagajni nema, ali i da je upitno dokad će Vlada na taj način moći potpomagati socijalno ugrožene skupine građana kojih je iz dana u dan sve više. Osmišljavanje programa koji prati cijene proizvoda i prozivanje trgovaca građani ipak na svojoj koži ne osjete, sve je više onih koji su ogorčeni, a u Plenkovićevoj Vladi svjesni su da im novi val poskupljenja donosi nove opasnosti jer bi na koncu građanske frustracije i za njega mogle biti mnogo opasnije od bilo koje afere. Problem u Vladi vide i u tome što između ministra financija Marka Primorca i ministra Filipovića nedostaje koordinacije, njih dvojica teško komuniciraju, a ova dva resora morala bi biti usklađena za provedbu ozbiljnijih reformi i za osmišljavanje konkretnijih mjera.

Poskupljuje gotovo sve

Dok na Primorca gleda s oprezom, premijer Plenković puno povjerenje povjerio je nesuđenom zagrebačkom gradonačelniku Filipoviću kojemu su ruke odriješene, ali pritom ne treba zaboraviti da bi sukobi s trgovačkim lancima mogli rezultirati tužbama, što je opasno, posebice kada se zna da je Petrol za tim već posegnuo. U očima javnosti Filipović zbog svojih sukoba s lancima ne ispada ništa bolji i ništa kvalitetniji političar, ali treba znati da situacija kojoj svjedočimo nije samo njegov krimen.

Ako se doista odlučite opskrbljivati takvim namirnicama, pripazite na rokove trajanja, sugeriraju u Vladi i čini se da je to doista njihov maksimum iako svi vrlo dobro znaju da opskrbljivanje nije dugog vijeka i da bi Vlada trebala biti ta koja će se pobrinuti za egzistencijalnu opstojnost.

Glad i neimaština

Od toga teško da će išta biti jer Plenkovićevi ministri jednostavno ni sami ne znaju što bi točno mogli učiniti. Njihovo neznanje Plenkovića bi doista moglo skupo stajati jer većinu građana, kada je politika posrijedi, zanima samo ono što se na njih izravno odnosi. Ne postoji ništa što tako izravno može pogoditi narod kao što je to rast cijena hrane koji sa sobom donosi glad, neimaštinu i golemu krizu koju će Plenković morati nadići iako se u Vladi tješe time što cijene ulja, brašna i bijelog pilećeg mesa tijekom ožujka ipak neće rasti. Rasle su prije ožujka pa to za hrvatsku sirotinju i nije neka utjeha, ali Plenković i ministri te realnosti i surovog života ionako nisu svjesni pa nije čudno što ovakvu nezapamćenu krizu misle prebroditi šoping-listom i aplikacijama, umjesto da se preusmjere na reforme koje su odavno trebale biti provedene.