Prije 30 godina počeli smo voditi jednu bitku koju smo dobili, a danas vodimo sasvim drugu bitku, bitku za život!

Nakon završetka Domovinskog rata za nas hrvatske branitelje krenula je sasvim nova bitka u životu.

Većina hrvatskih branitelja nakon demobilizacije se vratila svojim kućama i nastavila svoj život tamo gdje su ga prije rata ostavili. Sreću su imali oni branitelji koji su se imali gdje vratiti te ih je čekalo njihovo staro radno mjesto, a i oni koji su ostali profesionalno raditi u Hrvatskoj vojsci. Dosta branitelja se vratilo kućama na ništa jer je sve ono što su ostavili kada su otišli na ratište jednostavno preko noći nestalo. To je također bio jedan veliki problem onih branitelja koje je u povratku s ratišta  dočekala takva situacija i dodatni okidač za buduće traume s kojima će se godinama boriti.

Poslije rata kreće nova dugogodišnja bitka za sve hrvatske branitelje, bitka koja traje još dan danas ali nažalost u puno nas manjem broju jer dosta naših suboraca nije pobijedila onu poslijeratnu životnu bitku. Životnu bitku koju vodimo od završetka Domovinskog rata je borba s brojnim psihosomatskim  poteškoćama kao i sa svim drugim bolestima i sve se više obraćamo za stručnu pomoć. Uz posttraumatski stresni poremećaj, branitelji boluju od šećerne bolesti, cerebrovaskularne bolesti, maligne bolesti, ishemijske bolesti srca, depresivni poremećaj, kronične bolesti donjeg dišnog sustava, kronično zatajenje bubrega i da ne nabrajam sve bolesti koje zahvaćaju braniteljsku populaciju..  

Godinama već poslije rata pojedini mediji javno stvaraju lošu sliku o braniteljima gdje se pokušavaju branitelji diskreditirati i stavljati nas u skupinu privilegirane populacije u društvu. Žalosno je to da ti isti mediji koji tako blate hrvatske branitelje ne pišu o tome koliko dnevno umire branitelja i u konačnici koliko nas godišnje nestane iz registra hrvatskih branitelja. Dali se itko od njih pita kakve traume na nas ostavljaju vijesti kada vidiš osmrtnicu svojeg suborca?

U ratu se naučiš savladati emocije kada ostaneš bez svojeg suborca jer je takva situacija oko tebe i nemaš puno vremena o tome razmišljati, ali u miru si svjestan događanja oko sebe i iz dana u dan kada čitaš osmrtnice svojih suboraca koji su napustili ovaj svijet teško se nosiš s time i stvara se jedan strah od pomisli tko će sljedeći među nama  prvi napustiti ovaj svijet.

Bolest ne pita za godine jer u zadnje vrijeme sve je više oboljelih i preminulih hrvatskih branitelja mlađe generacije koji su tada bili maloljetni dragovoljci. Jednostavno rečeno postala smo populacija koja polako nestaje, a bolest i smrt ne pitaju za godine.

Dali je javnost upoznata s činjenicom da je samoubojstvo hrvatskih branitelja dvostruka veća nego kod opće populacije?

Brojka hrvatskih branitelja koji su počinili samoubojstvo odavno je prešla brojku od 3.000. Dodatno zabrinjava što je u usporedbi s civilnom populacijom, stopa suicida branitelja dvostruko veća s tendencijom rasta. Najviše samoubojstava počinjavaju branitelji iz skupine najtežih vojnih invalida (60-100 posto oštećenja). Također, istraživanje demantira narativ da se samoubojstvo događa kod invalida s dijagnozom PTSP-a. Na donošenje te odluke utječu brojni i različiti čimbenici, poput socioekonomskih, psihopatologijski, bioloških i okolinskih, a u američkim istraživanjima trenda porasti samoubojstava ratnih veterana pridodavati i čimbenik ‘sudjelovanje u ratu’. O tome svemu najbolje govore psiholog Zoran Komar i psihijatrica Elvira Koić u objavljenom studiju "Samoubojstva hrvatskih branitelja u Zagrebu i Hrvatskoj".

To su braniteljske ''privilegije'' o kojima se najmanje piše u medijima.

Isto tako u Hrvatskoj javnosti je izuzetno raširen stav kako je braniteljska populacija, ratni veterani, zbog brojnih ''privilegija'', jedan od krivaca, ili čak glavni krivac za loše ekonomsko stanje u državi i pucanje mirovinskog sustava. Šire se lažne dezinformacije da pola milijuna branitelja koristi povlastice bilo koje vrste ili braniteljske mirovine.

Krajem prošle godine status branitelja u Hrvatskoj su imale 438.262 žive osobe. Od toga ih je u radnom odnosu bilo 190.408, a onih koji su u radnom odnosu i korisnici su mirovina je bilo dodatnih 6.954.

Broj branitelja koji nisu zaposleni i ne koriste mirovinu je bio 74.627, pa je tako izvan mirovinskog sustava bilo ukupno 271.989 branitelja. Korisnika svih vidova braniteljskih mirovina zajedno je bilo ukupno 151.892, od čega najviše mirovine (7.000 kuna) primaju članovi obitelji poginulih i nestalih branitelja, njih 14.443. Odatle i podatak o ''visokim mirovinama'' branitelja.

Prosječna mirovina Hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (HRVI) je 5.700 kn, a kojih je bilo 54.555. Ostali umirovljenici su djelatne vojne osobe i pripadnici MUP-a, te mirovine prevedene prema općim propisima u braniteljske (njih 40.993) i te iznose u prosjeku tek niskih 2.700 kuna. Valja napomenuti da su to korisnici koji su ostvarili pravo na mirovinu prvenstveno kroz svoj radni staž, ali bi im ta mirovina bila manja. Treba i napomenuti da je unatrag četiri godine umrlo više od 15 tisuća hrvatskih branitelja.

Uz sve poslijeratne probleme vezano ne samo za bolest ili na ranjavanje u Domovinskom ratu, danas smo prisiljeni voditi ne samo životnu bitku već i bitku sa svim ostalim životnim problemima u društvu gdje nas pojedini mediji na svakakve načine pokušavaju diskreditirati u hrvatskoj javnosti ali nažalost tu bitku većina nas nije više u stanju podnijeti.

 

AUTOR: Kristijan Fereža/PDN/Foto:google/internet

Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruge hrvatskih branitelja RH / Portal Dnevnih Novosti.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.